Osnovali biste firmu, a nemate novaca ili podršku? Investitor Paulo Andrez ima savjete za vas

Mnogi evropski preduzetnici razvili su zavisnost prema bespovratnim podrškama. Iako im dijele novac, države time zapravo ne pomažu. Postoje mnogo prikladniji načini da podrže preduzetništvo, smatra Paulo Andrez, preduzetnik i investitor, s kojim smo razgovarali povodom skorašnje objave knjige Zero Risk Startup u izdanju Forbesa.

Dinamiku odnosa preduzetnika, države, investitora i poslovnih anđela portugalski preduzetnik, poslovni anđeo i investitor Paulo Andrez poznaje u dušu. Decenijama je već na poslovnoj sceni i oprobao se u oba ekosistema – i onog koji vrijednost stvara i onoga koji pažljivo važe tu vrijednost i novac koji namjerava uložiti. Prvi je posao pokrenuo s 18 godina, a dosad je osnovao i uložio u pedesetak kompanija, kroz fondove rizičnog kapitala i u više od njih 200. Dobar dio vremena posvetio je radu na terenu, radionicama, konferencijama, predavanjima.

Počasni predsjednik Evropske mreže poslovnih anđela (EBAN), naime, ima jedinstveni talent – pribjeći nekonvencionalnim rješenjima. Stoga su mu omiljene teme inovacije, preduzetništvo, finansiranje rizičnim kapitalom te pokretanje startapova uz što manje rizika. Upravo o tome napisao je svoju prvu samostalnu knjigu Zero Risk Startup: The Ultimate Entrepreneur’s Guide to Mitigating Risks When Starting or Growing a Business koja će biti objavljena 7. maja u izdanju američkog Forbesa.

Tim povodom razgovarali smo o glavnim kočnicama za pokretanje novih poslovnih poduhvata, boljkama u poslovanju koje su investitorima najmrskije te ulozi države u pospješivanju poduzetništva.

Mnogi žele postati preduzetnici, ali nemaju hrabrosti za to. Prema istraživanju Global Entrepreneurship Monitora, 45 posto ljudi ima preduzetničku ideju, ali ne preduzme ništa. U SAD-u bi čak 61 posto zaposlenih željeli postati preduzetnici, ali samo osam posto ih nešto čini po tom pitanju. Najčešće je razlog strah od neuspjeha, a kao izgovor navode da nemaju novaca, podršku porodice, dovoljno vremena i slično. Realnost je da ljudi stvaraju vještačke, nepostojeće barijere, plaše se rizika koji se mogu svesti na minimum. Prepoznavanje takvih rizika i savjeti kako se s njima suočiti okosnica su moje knjige“, pojašnjava na početku razgovora Andrez.

Dosad je već bio koautor nekoliko knjiga, ali ovo je prva koju autorski potpisuje sam. Tumači nam da je na LinkedIn profilu objavio da će uskoro izaći njegovo djelo, a onda je krenula lavina prednarudžbi kakvu nije očekivao. Iako ukoričeno izdanje još nije izašlo u prodaju, knjiga je postala bestseller na Amazonu u SAD-u u tri kategorije, veselo nam prepričava uz pojašnjenje kako su ljudi, zbog brojnih seminara i radionica koje je održao po svijetu, tu knjigu iščekivali.

Kako poslovati s nula posto rizika

Može li se zaista poslovati s nula posto rizika kako to sugeriše naslov? “Moguće je svesti najčešće i najznačajnije rizike na nulu. To se radi tako da se utvrdi koji su osnivaču koompanije prihvatljivi rizici, što, kako pojašnjava, postaje nulta zona rizika. Ipak, uvijek postoje rizici izvan ljudske kontrole poput potresa, rata, inflacije“, spremno odgovara naš sagovornik s druge strane ekrana.

U Zero Risk Startup konceptu oslanja se na MEFLO metodologiju kojom je izdvojio pet primarnih rizika s kojima se suočavaju sve kompanije – tržište (eng. market), preduzetnik i njegov tim (eng. entrepreneur/team), finansije (eng. finance), pravni okvir (eng. legal) i operativni rizici (eng. operational). Na svaki od njih potrebno je odgovoriti, a uz ove postoje i drugi poput reputacionog rizika kojeg se poduzetnici takođe plaše.

Umjesto na nabavku novca i očekivanja bespovratne podrške o kojima su mnogi evropski preduzetnici razvili zavisnost, osnivači kompanija najprije se moraju okrenuti tržištu i pridobiti klijente. To mogu učiniti i prije no što službeno osnuju kompaniju. „Znam pitati ljude bi li pokrenuli posao da imaju milion eura vrijednih narudžbi. Svi kažu da. U tom slučaju, kažem im, pa radite na tome. Kad uspijete, otvorite kompaniju i zaboravite sve druge izgovore“, govori nam autor knjige kojoj je cilj preduzetnicima promijeniti mindset i tako ih podstaći na akciju.

Poznaje on mnoge koji su krenuli, obezbijedili novac, nisu imali dobro tržište i kroz godinu-dvije su propali. Pronalaskom tržišta i klijenata, rješava se i pitanje finansija. „Preduzetnici smatraju da moraju sve drugo zaustaviti da bi počeli biznis, ali to nije tako. Oni još dok studiraju ili rade za nekoga drugoga mogu istražiti postoji li potencijalno tržište za ono što bi ponudili, obezbijediti prednarudžbe i kad to naprave, neka otvore biznis bez rizika. Takođe, prije traženja investicije mogu se ishoditi dozvole za rad i ostale licence koje im kasnije mogu otežati ili onemogućiti poslovanje“, tumači investitor.

Poduzetnici smatraju da moraju sve drugo zaustaviti da bi započeli biznis, ali to nije tako
Paulo Andrez

Navodi nam odmah i primjer, vidi se da je u životu održao puno predavanja i da zna kako zadržati pažnju slušalaca. Neko želi otvoriti kompaniju koja organizuje biciklističke ture za turiste po nacionalnim parkovima. Ima opciju odmah otvoriti kompaniju, platiti skupo osiguranje, zatražiti dozvolu za koju se čeka po nekoliko mjeseci, dati izraditi softver za rezervacije, iznajmiti prostor za rad. Ti troškovi mogu se popeti do 100 hiljada eura. To bi bio, kako kaže, tradicionalni pristup i taj bi preduzetnik zasigurno zatražio podršku. S druge strane, može se javiti postojećoj turističkoj agenciji, ponuditi im svoju uslugu te da uz proviziju oni budu mjesto gdje se uplaćuju ti izleti. U takvoj soluciji koristi njihovu dozvolu za rad i sve njihove kapacitete, a njegova ulaganja mogu biti izrada internet stranice, nabavka bicikala.

„Ako stvar lijepo krene, može registrovati svoju kompaniju, ako ne ide, samo prestane s tim, nije uložio velike novce, a nije morao ni dati otkaz na postojećem poslu kako bi testirao svoju ideju. To je samo jedan način kako smanjiti operativni rizik“, tumači.

Nekonvencionalni pristup

U svom portfelju ulaganja Andrez ima izvrstan primjer kako se takav nekonvencionalan pristup može isplatiti. Za ulaganje u proizvođača specijalnih derivata gumene smole United Resins dobio je 2012. godine i nagradu za najboljeg evropskog ulagača u ranoj fazi (Best European Early Stage Investment Award). Ta je kompanija u prvoj godini rada dosegla 24,5 miliona eura prihoda od prodaje

„Postojao je tradicionalan način, ali mi smo radili po mojoj metodi. Umjesto da izgradimo veliku fabriku od 10 miliona eura i tražimo klijente, napravili smo pogon od 500 hiljada eura, proizveli smo uzorke za klijente, obezbijedili prednarudžbe. Dobili smo jako puno narudžbi. Na kraju smo izgradili fabriku vrijednu 20 miliona eura i dobili kredit za rekordna dvije sedmice. Ostvarili smo veliki uspjeh, a da smo išli drugim putem velika je vjerovatnoća da bismo propali“, ispričao je u kratkim crtama naš sagovornik.

Njegov entuzijazam je zarazan. Nakon njegovih savjeta sve djeluje dostižno, ali ima li taj njegov pogled na svijet uticaja na ulaganja?

Kao investitor prvo analiziramo kakav je potencijal projekta, može li on rasti. Ako nema tog potencijala, ne razmatra ulaganje. Tu je još mnogo faktora koje projekt i preduzetnik moraju zadovoljiti, cijeli MEFLO niz rizika. Međutim, ako su rizici visoki, a projekt ima potencijala, preporučuje osnivačima šta bi trebalo učiniti kako bi pridobili njega za investitora. Ta spremnost da smanje rizike često je presudna u njegovoj odluci, ističe.

Kako država može pomoći preduzetništvu

U portfelju zasad nema nijednu hrvatsku kompaniju, ali siguran je da će ih u budućnosti biti jer smatra da Hrvatska ima mnogo potencijala i dobrih kompanija. U sljedećim mjesecima će se s njima moći pobliže upoznati jer tada planira predstaviti svoju knjigu hrvatskoj publici.

Uz preduzetnike, od njega korisne informacije mogu čuti i kreatori politika. Dosad je radio kao konsultant za podsticanje inovacija, politike anđeoskih ulaganja, suinvestitorskim šemama i poreskim olakšicama za investitore za nekoliko vlada. Među njima su Estonija, Sjeverna Makedonija, Portugal, Paragvaj, Rumunija, Slovačka, Slovenija i Turska. Savjetovao je i Evropsku komisiju te Svjetsku banku.

Osvrnuo se na problem koji je već pominjao – zavisnost evropskih preduzetnika o podršci država i fondova rizičnog kapitala (VC). Naglasio je da je u evropskim VC fondovima više od 50 posto javnog novca, dok su rizična ulaganja u SAD-u uglavnom finansirana privatnim kapitalom.

„Vlade misle da je problem nedostatak novac i onda ga ubacuju u ekosustav ne shvaćajući da time zatiru bit poduzetništva. U nekim zemljama kao što je Hrvatska to ide do takvih apsurda da se novac dodjeljuje neovisno o kvaliteti tvrtke, metodom najbržeg prsta. Ako to želi, država poduzetnicima treba pomoći tako da im smanji ključne rizike poslovanja“, kaže Andrez napominjući kako ima nekoliko načina na koji to mogu učiniti.

Na primjer, takav će učinak imati partnerstva sa univerzitetima i laboratorijima gdje bi preduzetnici po povoljnim cijenama mogli testirati proizvode. „Mnoge vlade daju mnogo novca univerzitetima, a kad kompanije žele nešto testirati, to im se skupo naplaćuje“, primjećuje.

Takođe, država može puno doprinijeti cijelom ekosistemu osnivanjem suinvesticionih fondova u koje ulaže jednako koliko i investitori. Takvi potezi privukli su ulagače i poslovne anđele u Izrael, Nizozemsku, Francusku i Portugal. „Ja sam suosnivač prvog coinvestment fonda za poslovne anđele u Portugalu koji je zaslužan što su danas tamo prisutne hiljade poslovnih anđela i brojni VC fondovi. Mnoge su kompanije uspjele zahvaljujući tom fondu“, dodaje.

Navodi još jedan primjer kako država može pomoći preduzetništvu. Riječ je o poreskim olakšicama za ulagače kakve je na primjer za rizična ulaganja uvelo Ujedinjeno Kraljevstvo. Oni investitorima vraćaju 50 posto ulaganja.

Pojednostavljivanje izdavanja dozvola za rad ili besplatno licenciranja intelektualnog vlasništva, sve to može biti od velike pomoći mladim biznisima, smatra Andrez. Ipak, države radije ostavljaju preduzetnicima da se s time muče i dijele im besplatan novac. Osnivači moraju biti pametniji od toga, zaključuje autor knjige koja odgovara na pitanja kako to postići.

Nikolina Oršulić, Forbes Hrvatska