Milijarde više nijesu dovoljne: Ulaganja u AI data centre mogla bi premašiti 10 biliona dolara
Uprkos strahovanjima od AI agenata koji bi mogli da djeluju bez ljudske kontrole i sve većem političkom otporu lokalnih zajednica i političara, SAD nezaustavljivo nastavljaju sa izgradnjom data centara u razmjerama bez presedana.
U zavisnosti od toga koga pitate, procjene ukupnih troškova ove izgradnje u SAD kreću se od 2,8 biliona dolara do 2030. godine, pa sve do 10,3 biliona dolara do 2032. godine. Te brojke bi čak mogle biti konzervativne, s obzirom na to da giganti OpenAI i Antropik (Anthropic) otkrivaju sve više detalja o svojim planovima potrošnje dok se pripremaju za izlazak na berzu u narednim mjesecima. Procurela kopija prospekta kompanije Antropik otkrila je da kompanija očekuje da će tokom naredne decenije potrošiti 518 milijardi dolara na AI infrastrukturu.
Ipak, još smo u ranoj fazi onoga što bi moglo da preraste u novu industrijsku revoluciju. Prema ekonomistima Goldmen Saksa (Goldman Sachs), ulaganja SAD u vještačku inteligenciju porašće sa 1,8% BDP-a ove godine na 2,8% 2028. godine. To je otprilike isti udio u ekonomiji koji zauzima federalni budžet za odbranu.
Šta je donijela željeznica, a šta AI
Željeznička ekspanzija činila je oko 2,4% američkog BDP-a između 1880. i 1890. godine. Ako ulaganja u AI dostignu 2,8% BDP-a, koliko predviđa Goldmen Saks, po svom ekonomskom obimu nadmašiće željeznički bum već naredne godine. A i to bi mogla da bude konzervativna procjena. Nedavna studija ekonomiste Univerziteta Kolumbija Stajn van Niverburga (Stijn van Nieuwerburgh) procjenjuje da bi taj udio do 2032. mogao da dostigne čak 3,6% BDP-a.
Pojava željeznice u 19. vijeku otvorila je vrata Pozlaćenom dobu. Uzdiglo je industrijske magnate tog vremena do nezamislivih nivoa bogatstva. Kada je Forbes 1918. objavio svoju prvu listu najbogatijih ljudi u zemlji, petoro od 30 najbogatijih svoje bogatstvo steklo je u željeznici. Još sedmoro, među njima Džon D. Rokfeler (John D. Rockefeller) i Endru Karnegi (Andrew Carnegie), obezbjeđivali su naftu i čelik za izgradnju pruga i pokretanje vozova.
Sada AI bum stvara desetine novih milijardera i vrtoglavo povećava bogatstvo tehnoloških magnata. Ilon Mask (Elon Musk) je nakratko postao bilioner nakon izlaska SpaceX-a na berzu. To je kompanija koja, uprkos svom imenu, troši znatno više na AI nego na rakete. Danas 11 od 30 najbogatijih Amerikanaca ima bogatstvo zasnovano na kompanijama koje su ključne za AI ekonomiju, uključujući Džensena Huanga (Jensen Huang) iz Envidije (Nvidia) i Lerija Pejdža (Larry Page) i Sergeja Brina (Sergey Brin) iz Gugla (Google).
Tipičan data centar košta 500 miliona dolara
Izgradnja infrastrukture oslanja se i na ogromne količine duga kojima se ona finansira. Prema platformi za kreditne analize Atrium, investitori u data centre već su prikupili najmanje 1,3 biliona dolara duga. „Ko gubi novac kada stvari počnu da propadaju?“, pita Rajan Alfred (Ryan Alfred), izvršni direktor i suosnivač Atriuma. Dodaje da je vidio projekcije prema kojima bi kreditiranje izgradnje data centara moglo da poraste čak do 10 biliona dolara.
Čak i male promjene mogle bi da izazovu lančanu reakciju ako kompanije shvate da im više nisu potrebni kapaciteti data centara koje su zakupile ili izgradile, ili ako više nemaju novca da ih finansiraju. „Kada imate toliko duga, nije vam potreban veliki šok da biste oborili vrijednosti. Pad od 10% izbrisaće kapital i početi da ugrožava dug“, kaže Van Niverburg sa Univerziteta Kolumbija.
AI kompanije i investitori u izgradnju moraju stalno da prikupljaju novac kako bi plaćali sve veće, energetski zahtjevnije i skuplje data centre. Ali čak se i procjene njihovih troškova značajno razlikuju. Prema građevinskom gigantu Klejko (Clayco), koji je dio timova koji grade data centre vrijedne milijarde dolara za kompanije poput Orakla (Oracle) i Korviva (CoreWeave), tipičan data centar snage 40 megavata – dovoljne da napaja Burlington u Vermontu – košta oko 500 miliona dolara.
Polovina tog iznosa odlazi na kupovinu naprednih GPU čipova i druge IT opreme, dok infrastruktura za struju, energiju i vodu, uključujući beton, čelik, bakar, sisteme za hlađenje i turbine, čini još 35%. Na duži rok, najveći troškovi su električna energija i voda, pri čemu novi data centar ove veličine troši oko 60.000 galona vode dnevno.
Ogromna ulaganja
Kompanije poput Klejka ostvaruju veliki prihod zahvaljujući ovoj potražnji. Očekuje se da će izgradnja data centara ove godine činiti 75% prihoda kompanije, koji iznosi gotovo 12 milijardi dolara. To je njenog osnivača Boba Klarka (Bob Clark) dovelo do bogatstva od sedam milijardi dolara. On nije jedini. Veliki investitori u nekretnine, poput kompanije Rilejted Kompanis (Related Companies) – koja je razvila njujorški Hadson Jards (Hudson Yards) – takođe ulaze u ovaj posao sa projektima data centara vrijednim 55 milijardi dolara. To pomaže da se uveća bogatstvo njenog osnivača i milijardera Stivena Rosa (Stephen Ross) i predsjednika Brusa Bila mlađeg (Bruce Beal, Jr).
Na globalnom nivou, McKinsey procjenjuje da gotovo dvije trećine troškova data centara odlazi na GPU servere i skladištenje podataka. To će do 2030. iznositi 4,4 biliona dolara. Prema njihovim procjenama, 1,3 biliona dolara biće potrošeno na električnu i mehaničku opremu, proizvodnju električne energije i mrežnu infrastrukturu. Dodatnih bilion dolara biće potrebno za radnu snagu, izgradnju objekata i kupovinu zemljišta.
Bilione dolara vrijedno zemljište, cement, električnu energiju i vodu teško je sagledati u pravoj perspektivi. Data centri su 2024. trošili više električne energije nego cijela savezna država Ohajo. Do 2030. očekuje se da će im biti potrebno onoliko energije koliko je danas potrebno Teksasu. Tokom naredne četiri godine mogli bi da potroše dodatnih 457 teravat-sati električne energije. Dovoljno da se Kalifornija napaja gotovo dvije godine. Problem sa kojim se suočavaju mnogi investitori u data centre jeste to što taj kapacitet još ne postoji.
Udio električne energije u SAD koji koriste data centri:
2024: 4,7%
(više nego Ohajo, približno koliko dvije Luizijane)
2030: 11,8%
(više nego Teksas, savezna država sa najvećom potrošnjom električne energije u zemlji)
IZVOR: LAWRENCE BERKELEY NATIONAL LABORATORY
Ko je profitirao
Kompanije koje već imaju pristup električnoj energiji – među njima i niz bivših rudara bitkoina koji su svoje operacije rudarenja preusmjerili na data centre koje sada iznajmljuju AI kompanijama – profitirale su od ovog nedostatka. „Trenutno postoji tolika nestašica električne energije da praktično svaka kompanija koja ima pristup brzo dostupnoj struji izgleda da može da dobije ugovore“, kaže Greg Luis (Greg Lewis). On je analitičar finansijske kompanije BTIG. Ukazuje na nagli rast cijena akcija kompanija poput Sajfer Didžital (Cipher Digital) i Tera Vulf (TeraWulf) tokom protekle godine.
Kompanije troše desetine milijardi dolara na električnu energiju, sve u pokušaju da odgovore na nezajažljivu potražnju data centara. Da li će uspjeti da izgrade kapacitete dovoljno brzo, još nije jasno. „Mnoge elektroenergetske kompanije obavezale su se da će udvostručiti svoje kapacitete tokom narednih 10 godina kako bi podržale projekte koji su već dobili dozvole“, dodaje Alfred iz Atriuma. „A elektroprivredne kompanije uglavnom ne udvostručuju kapacitet u roku od 10 godina. Mnoge od njih to neće moći da urade. Mnogi kreditori neće odobriti zajam ako [projekat] nema obezbjeđeno napajanje iz elektroenergetske mreže“.
Profitiraju i kompanije koje grade kablove kojima se ta električna energija prenosi. Sautvajer (Southwire), proizvođač kablova u vlasništvu porodice Ričards (Richards) iz Džordžije, ostvario je rekordnih 9,7 milijardi dolara prihoda prošle godine zahvaljujući rastu cijena bakra i povećanoj potražnji data centara. Time je porodica Ričards došla do bogatstva od 13,1 milijardu dolara.
Površina zemljišta koju koriste data centri:
2025: 75 miliona kvadratnih metara
(nešto veće od Menhetna)
2030: 232 miliona kvadratnih metara
(otprilike veličine De Mojna u Ajovi; veće od Vašingtona)
Potrošnja cementa:
1 milion metričkih tona
cementa biće potrebno do 2028. godine, ukupno (otprilike dovoljno da se asfaltira put između Los Anđelesa i San Franciska)
IZVORI: HINES, AMERICAN CEMENT ASSOCIATION
Uska grla
Amerika je ogromna, ali ogromna je i količina zemljišta i cementa potrebna za ovu izgradnju. Prošle godine data centri zauzimali su nešto više zemljišta od ostrva Menhetn. Do 2030. očekuje se da će zauzimati površinu veću od čitavog Distrikta Kolumbija. To možda djeluje malo u odnosu na veličinu zemlje, ali investitori kupuju zemljište koliko god mogu kako bi se pripremili za potrebe koje će se pojaviti nekoliko godina kasnije.
„Nema dostupne električne energije za 2026, 2027. ni 2028. godinu. Sve je već zauzeto, jer je ovo posao u kojem razvoj traje više godina“, kaže Raul Martinek (Raul Martynek). On je izvršni direktor kompanije DataBank, koja gradi data centre i ima sjedište u Dalasu. „Planiramo za 2030. i kasnije, bukvalno sada kupujemo zemljište tamo gdje smatramo da će datum stavljanja objekta u funkciju biti 2030, 2031. ili 2032. godine“.
Čak i kada je zemljište dostupno, obezbjeđivanje radne snage za izgradnju objekata predstavlja još jedno veliko usko grlo. „Radna snaga je zaista kritična tačka jer ne možete jednostavno da proizvedete još kvalifikovanih električara“, dodaje Martinek. Isti problem postoji i kod ključnih električnih komponenti, poput generatora. Rok isporuke se sa 12 nedjelja prije nekoliko godina produžio na gotovo dvije godine danas.
Za izgradnju ogromnih objekata data centara potrebne su i ogromne količine cementa koji se miješa u beton. Jedan od dobitnika je kompanija SRM Konkrit (SRM Concrete) iz Tenesija. Ona izliva beton za 13 data centara za hajperskejlere. Među njima su Meta, Orakl i Gugl. To je pomoglo kompaniji da poraste, a njenog osnivača Majka Holingsheda (Mike Hollingshead) dovelo je do bogatstva od 7,2 milijarde dolara.
Globalna potrošnja vode data centara:
2025: 223 milijardi litara
(oko 58 dana dnevne potrošnje vode Njujorka; 88.800 olimpijskih bazena)
2030: 643 milijardi litara
(oko 5,5 meseci dnevne potrošnje vode Njujorka; 257.600 olimpijskih bazena)
2030: 541 milijardalitara*
*Scenario sa efikasnijom potrošnjom vode
(oko pet mjeseci dnevne potrošnje vode Njujorka; 217.200 olimpijskih bazena)
2030: 386 milijardi litara*
*Scenario sa agresivnim mjerama štednje vode
(oko tri mjeseca dnevne potrošnje vode Njujorka; 155.200 olimpijskih bazena)
IZVOR: RYSTAD ENERGY
Problem vode
Jedan od ključnih razloga za protivljenje širenju data centara širom SAD jeste pritisak na vodne resurse. Nedavna anketa Gallupa pokazala je da se 70% Amerikanaca protivi izgradnji AI data centara u svojim zajednicama, pri čemu je 50% njih kao razlog navelo uticaj na resurse, uključujući prekomjernu potrošnju vode.
Prema konsultantskoj kompaniji Rystad Energy, data centri su prošle godine širom svijeta potrošili 223 milijardi litara vode – dovoljno za 58 dana potrošnje vode Njujorka. Čak i prema najagresivnijim scenarijima štednje vode, ta potrošnja bi do 2030. mogla da poraste na 386 milijardi litara. A mogla bi biti i znatno veća ako investitori ne preduzmu mjere za smanjenje potrošnje vode.
Neki investitori obezbeđuju kapacitete za vodu kako bi profitirali od te potražnje. U zapadnom Teksasu, rastućoj lokaciji za data centre, milijarder Dejvid Kapobijanko (David Capobianco) okupio je kompanije koje upravljaju sa više od šest miliona barela otpadnih voda koje bi mogle da se koriste za hlađenje data centara, pored 130.000 hektara zemljišta na kojem i sam može da ih gradi.
Kompanije sada ugrađuju naprednije sisteme za hlađenje koji koriste manje vode. Ali zato troše više električne energije. To dodatno povećava već ogroman pritisak koji data centri stvaraju na elektroenergetsku mrežu. Na nivou data centra snage jednog gigavata – veličine dva Metina kampusa u Indijani i Teksasu, koji čak nisu ni među njenim najvećim projektima – takav objekat troši približno onoliko električne energije koliko i Sijetl, uz gotovo 3% godišnje potrošnje vode tog grada.
Takva količina potražnje, ekvivalent istovremenom priključivanju grada Sijetla na elektroenergetsku mrežu, gotovo je nezabilježena. „Veoma rijetko smo u Americi imali situaciju da se opterećenje od jednog gigavata pojavi na jednom mjestu u mreži“, kaže Kiran Batradžu (Kiran Bhatraju), izvršni direktor kompanije za digitalne komunalne usluge Arkadija.
Otvoreno pitanje
Neki su takođe skeptični da će se izgradnja zaista odvijati u punom obimu. U istraživačkoj bilješci iz avgusta, analitičari kompanije za istraživanje tržišta kapitala Bernstajn procijenili su da ukupni projekti data centara u SAD trenutno čine više od 400 gigavata kapaciteta. To bi bilo više nego dovoljno za napajanje cijele države Japan. Ipak, procijenili su da će samo 35% tih projekata zaista biti realizovano.
Ako svi ti data centri budu izgrađeni, potencijalna korist od ovih ulaganja mogla bi biti ogromna. Bejn & Kompani procjenjuje da bi vještačka inteligencija mogla da podstakne više od 1,5 biliona dolara rasta i nove vrijednosti – od fizičke vještačke inteligencije, robotike i autonomnih vozila, do pretraživača i oglašavanja, kao i razvoja novih ljekova i naučnih otkrića.
Ipak, nije jasno kada ili da li će do tog rasta zaista doći. „Do 2032. moramo da ostvarujemo 3,7 biliona dolara godišnjeg prihoda kako bismo ostvarili prinos od 10% na sva ta ulaganja“, kaže Van Niverburg. „A to je prosto astronomska cifra“.
Giacomo Tognini, Forbes
Inside The Trillions Being Spent On The AI Data Center Buildout