Šest glupih ideja za biznis

Autor: Alexander Visotsky, osnivač akceleratora Business Booster

Mnogi preduzetnici početnici traže „slatke“ niše sa niskim pragom ulaska: onlajn trgovinu, onlajn usluge ili trgovinu na platformama. Čini se da su digitalni alati učinili početak jeftinim. Međutim, iza prividne lakoće kriju se ogromni rizici, operativni troškovi i problemi sa skaliranjem. U ovom članku ću analizirati gdje tačno početnici griješe i koje strategije zapravo funkcionišu.

Kada čovjek razmišlja o prvom biznisu, njegov glavni cilj je da minimizuje početna ulaganja. Iluzija jeftinoće stvara se zahvaljujući radu od kuće i odsustvu proizvodnih prostorija. Ali realnost često razbija ova očekivanja. Biznis – to nije prav put trasiran po biznis planu, već proces stalnog preispitivanja hipoteza nakon sudara sa realnošću.

Zamka „jednog proizvoda“

Klasična greška početnika je izlazak na tržište sa jednim artiklom, često sa „unikatnim“, kojeg, kako mu se čini, nema na tržištu. To je fijasko.

Da bi se promovisao jedan artikal, potrebne su desetine hiljada dolara, pri čemu veći dio budžeta ne odlazi na robu, već na marketing. Rizici su ovdje veći nego kod otvaranja neprofitabilne maloprodajne prodavnice: u prodavnici možete fleksibilno mijenjati asortiman, dok na tržištu stavljate sve na kocku sa jednim proizvodom. Ne znate planove desetina hiljada konkurenata, među kojima mogu biti igrači sa budžetima 100 puta većim od vašeg.

Zato, ako je budžet ograničen, savjetujem da birate veliko i fragmentisano tržište, na primjer, čišćenje ili usluge kućnog majstora. Tržište je ogromno, vezano za lokaciju, a konkurenti su često slabi.

Ćorsokak profesionalnih usluga i konsaltinga

Ideja da se vještine u dizajnu, kopirajtingu ili video produkciji pretvore u biznis djeluje logično, posebno sa pojavom vještačke inteligencije (AI). Ali takvi projekti rijetko postaju sistemski biznis.

Dok stručnjak radi sam, klijenti su srećni. Čim se pojavi tim, kvalitet pada, a klijenti odlaze. Pronaći zaposlene na nivou osnivača je teško, a obučiti ih – dugo i rizično, jer oni često odlaze da otvore svoj biznis.

Osim toga, mnogi vjeruju da se uz pomoć ChatGPT-a može napraviti konsultantska firma. Ali AI je već dostupan svima, uključujući i vaše klijente. AI preuzima tržište osnovnih konsultacija, na kojima se obično i zarađuje glavni novac. Pored toga, konkurisaćete ne samo ljudima, već i iskusnim konsultantima -kiborzima koji su već implementirali AI u svoj rad. Da biste izgradili pravi konsultantski biznis, potrebna je tehnologija. Za razliku od pekare, gdje ćete dobiti opremu i tehničke kartice, u konsaltingu ćete morati godinama da opisujete procese kako biste delegirali zadatke bez gubitka kvaliteta.

Franšize: očekivanje i realnost

Kupovina franšize se čini lakim putem, zahvaljujući prisustvu brenda, uputstava i standarda. U teoriji je to tako. U praksi, franšize dostupne do 30.000 dolara često se ispostave kao „smeće“. Obično su to jedna ili dvije uspješne lokacije, koje su potom marketinški upakovane i ponuđene kao franšizni model. Takvi prodavci nemaju upravljačku kompaniju i tim za podršku sposoban da obučava i pomaže pri izboru lokacije.

Kako provjeriti franšizu:

• Ne vjerujte prezentacijama i modelima;
• Porazgovarajte sa aktuelnim korisnicima franšize;
• Provjerite realne brojke: u stvarnosti pokazatelji mogu da se razlikuju za kritičnih 10–20%, koji odvajaju profit od gubitka;
• Saznajte ko stoji iza franšize: postoji li tamo tim za podršku ili samo majstori da vam skuvaju kafu.

Rizici velikih sredstava: restorani i maloprodaja

Otvaranje kafića ili restorana sa skupim zakupom i renoviranjem je jedna od najopasnijih ideja za prvi biznis. Često gledamo uspješne primjere iz prošlosti, ne primjećujući promjenu trendova. Covid-19, rad na daljinu, Zoom-sastanci, trend zdravog načina života i preparati poput „Ozempika“ fundamentalno mijenjaju industriju ugostiteljstva. Čak i legendarni kafići se zatvaraju.

Školski primjer je krah restoranske imperije Džejmija Olivera. Činilo se da njegova mreža Jamie’s Italian ima sve: ime svjetske zvijezde, ukusnu hranu i odličan marketing. Ali 2019. godine mreža se srušila, zatvorivši 22 restorana.

Razlog je banalan – biznis je postao talac sopstvene tromosti. Visoka kirija na ekskluzivnim lokacijama i ogromna ulaganja u enterijere učinili su mrežu nefleksibilnom. Kada je potrošač počeo masovno da prelazi na pristupačnije formate i dostavu, Oliver jednostavno nije mogao brzo da restrukturira model, opterećen ogromnim fiksnim troškovima. Uloživši stotine hiljada u renoviranje, lišavate sebe fleksibilnosti. Upravo to se i dogodilo sa Jamie’s Italian. Ne možete premjestiti lokaciju ili lako promijeniti koncept kada je vaš novac „zazidan“ u zidove.

Food truck (kamion sa hranom) u ovoj sferi biće dobra alternativa. Može se rebrendirati ili premjestiti za par stotina dolara. To daje fleksibilnost za testiranje hipoteza i skaliranje.

Isto važi i za klasičnu oflajn-maloprodaju (ritejl). Vrijeme prodavnica odjeće ili tehnike je prošlo – guše ih mrežni giganti i onlajn. Čak i ako uspijete da stvorite jednu uspješnu prodavnicu zahvaljujući dobroj lokaciji, skaliranje tog uspjeha je praktično nemoguće.

Pri tome, ako želite da trgujete prehrambenim proizvodima, možete se skalirati na potpuno drugačiji način. Imam jako dobrog prijatelja koji radi neobično čudnu stvar – on prodaje zamrznute proizvode na Amazonu. Najobičnije zamrznute proizvode koji se mogu kupiti u običnoj prodavnici. Sve to zato što se sada pojavljuje klasa lijenjih klijenata, kojima je novac sporedan: spremni su da plate duplo više, samo da ne bi sami išli u prodavnicu. To daje beskonačan asortiman i geografiju bez vezivanja za skupe zakupe.

Iluzija „Plavog okeana“

Revolucionarne ideje nose sa sobom stostruke rizike. Ako neke usluge nema na tržištu (na primjer, servis koji sam preuzima auto i vozi ga u auto-servis), najvjerovatnije za to postoje razlozi: zakonodavstvo, rizici osiguranja ili nespremnost potrošača.

Prodavati ljudima ono na šta nijesu navikli, predstavlja ogromne troškove za marketing. Mnogo je bezbjednije ući u „dosadne“ niše, gdje je potražnja očigledna: popravka krovova, farbanje zidova. U ovim nišama klijentu ne treba objašnjavati zašto mu je to potrebno.

Takođe funkcioniše strategija kopiranja: uzeti ideje koje su uspjele na Zapadu i prilagoditi ih na tržištima u razvoju. Ali je važno uzeti u obzir tajming, jer biznis može da propadne ako tržište još nije spremno za njega.

Mitovi o pasivnom prihodu: taksi, iznajmljivanje i infobiznis

Taksi udruženja i izdavanje stanova pod kiriju nijesu pasivan prihod, već složen operativni biznis sa skrivenim troškovima (habanje, toksični klijenti, osoblje), koje početnici često ne uzimaju u obzir u Excel tabelama. Uvijek se konsultujte sa praktičarima prije početka u ovim nišama.

Model biznisa u kom čovjek, koji nije stručnjak, sakuplja informacije i prodaje kurseve takođe je mrtav. Danas onlajn obrazovanje zahtijeva vrhunsku stručnost i velika ulaganja u marketing. U običnoj školi jezika učenik ne bira nastavnika. Ali onlajn klijent bira mentora „pod mikroskopom“, procjenjujući vajb, Instagram stranicu i stvarnu pozadinu (iskustvo).

Zaključak

Biznis – to nije prav put po planu, već proces stalnog testiranja hipoteza. Lansirate se, suočavate se sa realnošću, pravite greške, ponovo preračunavate model i pokušavate ponovo. Upravo zato je za prvi biznis kritično važna fleksibilnost i prostor za manevrisanje. Ne treba sebe tjerati u zamku skupih sredstava (aktive) ili uskih niša, gdje je cijena greške fatalna.

Najpouzdanija strategija je ulazak na velika, fragmentisana tržišta sa jasnim, čak i dosadnim uslugama. Prodavati ono što su ljudi već primorani da kupuju uvijek je jeftinije i bezbjednije nego ubjeđivati tržište u genijalnost nove revolucionarne ideje. I na kraju, prije nego što uložite novac, pokažite svoje proračune ljudima koji zaista rade u toj industriji, umjesto da se oslanjate na teorijske tabele i obećanja onih koji prodaju priču o lakom uspjehu.