Rosi: SEEIIST može da privuče međunarodne stručnjake i podstakne mlade da ostanu u svojoj zemlji

Projekat SEEIIST (Međunarodni institut za održive tehnologije na prostoru Jugoistočne Evrope) bi mogao da privuče međunarodne stručnjake, poveća interesovanje mladih za nauku i podstakne ih da ostanu u svojoj zemlji, kako bi obrazovanje i ulaganja u kadar dali konkretne lokalne rezultate, smatra generalni direktor jednog od vodećih evropskih centara za hadronsku terapiju kancera, italijanske CNAO fondacije Sandro Rosi (Sandro Rossi).

On je u intervjuu za Forbes Crna Gora rekao da će u narednim fazama razvoja SEEIIST-a biti ključno uključiti kliničku i akademsku zajednicu kako bi se bolje definisale mogućnosti i ciljevi projekta i time javnosti jasnije predstavile koristi koje bi imao.

„Ako uspijemo da prenesemo koliko koristi pacijenti mogu imati, povećaćemo svijest o potrebi finansiranja izgradnje centra“, kazao je Rosi koj je ove sedmice učestvovao na radionici u Podgorici, koja je okupila eksperte za hadronsku terapiju, istraživače iz vodećih evropskih ustanova kao što su CERN i GSI i stručnjake iz evropskih bolnica u kojima se ova terapija primjenjuje za liječenje karcinoma.

Pojašnjava da je hadronska terapija oblik radioterapije koji se koristi za liječenje čvrstih tumora koji se generalno ne mogu ukloniti hirurškim putem ili su otporni na tradicionalne radioterapijske tretmane.

Rosi je kazao da je jedan od ciljeva nedavne radionice u Podgorici bio predstavljanje aktivnosti EU HITRIplus projekta kako bi se podstakao kontinuitet SEEIIST-a, zainteresovala stručna javnost i probudila politička volja za podršku projektu.

Projekat SEEIIST odnosno inicijativu za izgradnju Međunarodnog instituta, čiji bi centar bio u Podgorici, je 2017. pokrenula tadašnja ministarka nauke Sanja Damjanović. SEEIIST bi većinski finansirala Evropska unija zbog njegove panevropske dimenzije.

Hadronska terapija kancera se prepoznaje kao revolucionarni iskorak u liječenju te bolesti. Možete li pojasniti njene glavne prednosti u odnosu na konvencionalnu radioterapiju?

Hadronska terapija je oblik radioterapije koji se koristi za liječenje čvrstih tumora koji se generalno ne mogu ukloniti hirurškim putem ili su otporni na tradicionalne radioterapijske tretmane. Za razliku od tradicionalne radioterapije koja koristi X-zrake ili elektrone, hadronska terapija koristi zrake hadrona, konkretno protone i jone ugljenika. Ove atomske čestice su teže i posjeduju više energije od elektrona, što ih čini efikasnijim u uništavanju ćelija raka.

Mehanizam oslobađanja energije kod hadrona uzrokuje veliki broj prekida u hemijskim vezama u biološkim makromolekulama, posebno u DNK. Za razliku od tradicionalne radioterapije, kod koje su oštećenja DNK umjerena, hadronska terapija jonima ugljenika omogućava višestruke prekide, čime se efikasno djeluje i na tumore koji su radio-rezistentni. Hadronska terapija je izuzetno fokusirana i selektivna – energija se oslobađa tačno na mjestu gdje se nalazi tumor, pa dolazi do ciljanog uništavanja ćelija kancera, dok zdrava tkiva ostaju sačuvana. Zahvaljujući fizičkim osobinama hadronskih čestica, zrak se ne rasipa i ne gubi energiju dok prolazi kroz tijelo pacijenta, čime se dodatno minimizira oštećenje okolnog zdravog tkiva.

Koji su najnoviji tehnološki i medicinski napreci u hadron terapiji raka, i kako oni oblikuju budućnost liječenja raka?

U bliskoj budućnosti, hadron terapija će doživjeti ubrzan tehnološki razvoj, uz sve precizniju i kompaktniju opremu (kao što su gantriji, sistemi za zračenje i pozicioniranje pacijenata), po sve pristupačnijim cijenama, što će omogućiti širu i dostupniju primjenu ove napredne terapijske tehnologije. Jedan od ključnih elemenata u budućem razvoju hadronske terapije jeste i mogućnost uspostavljanja „multi-jonskih“ centara, u kojima će biti omogućeno biranje različitih vrsta jona za individualizovano liječenje – u zavisnosti od specifičnih potreba pacijenta i bioloških karakteristika tumora.

Jedan od najzanimljivijih pomaka u razvoju hadronske terapije jeste njena kombinacija sa farmakološkim tretmanima, poput hemoterapije i imunoterapije, kao i sa drugim terapijskim pristupima, s ciljem pojačavanja ukupnog efekta liječenja i efikasnije borbe protiv metastatskih tumora. Takođe, teži se ka smanjenju broja terapijskih sesija kroz hipofrakcionisane tretmane, koji omogućavaju niže troškove, a veći broj pacijenata za istu ustanovu.

Na kraju, značajne inovacije dolaze i sa istraživačkog fronta, poput tzv. „flash terapije“ – nove metode koja optimizuje i konvencionalnu i hadronsku radioterapiju. Ova tehnika podrazumijeva vrlo brzo isporučivanje doze zračenja, čime se maksimizira uticaj na tumor, a minimizuje toksičnost za zdrava tkiva.

Koliko je, po Vašem mišljenju, međunarodna saradnja važna za pomjeranje granica hadronske terapije i biomedicinskih istraživanja?

Za širenje horizonta hadronske terapije, međunarodna saradnja je ključna – posebno za centre koji koriste jone ugljenika, kojih ima veoma malo, pa je saradnja neophodna radi razmjene ekspertize, dijeljenja znanja i sprovođenja zajedničkih kliničkih studija. Takođe, moraju objediniti svoje podatke radi boljih statistika i značajnijih rezultata. Međunarodna saradnja je važna i na tehnološkom planu, jer razvoj potrebne opreme zahtijeva zajednički rad i ekspertizu, kako bi se optimizovali resursi i postigao napredak u ovom sektoru.

SEEIIST (Međunarodni institut za održive tehnologije Jugoistočne Evrope) pokrenula je Sanja Damjanović tokom svog mandata kao ministarka nauke Crne Gore. Kako ocjenjujete njenu ulogu u transformaciji projekta iz početne ideje u panevropsku inicijativu?

Kao ministarka nauke Crne Gore, Sanja Damjanović je odigrala ključnu ulogu u postavljanju temelja za SEEIIST, uz pomoć savjeta nekih od najvećih evropskih stručnjaka u hadronskoj terapiji – poput bivšeg direktora Instituta GSI u Njemačkoj prof. Hansa Joakima Špehta (Hans Joachim Specht), počasnog predsjednika CNAO fondacije i predsjednika Tera fondacije prof. Uga Amaldija i prof. Erviga Šopera (Herwig Schopper). Oni su još tada prepoznali šansu da se u regionu Zapadnog Balkana razvije nova generacija infrastrukture za istraživanje jona.

SEEIIST, koji okuplja osam zemalja Jugoistočne Evrope, dobio je početno finansiranje od EU zahvaljujući inicijativi Sanje Damjanović. Takođe, postao je temelj za HITRIplus – projekat koji ima za cilj povezivanje bioloških i medicinskih istraživanja u liječenju raka teškim jonima. (Ovaj projekat je finansiran iz programa Evropske unije za istraživanje i inovacije Horizont 2020 u okviru sporazuma o grantu br. 101008548).

Da bi se istakla posvećenost Damjanović ovim temama, vrijedi pomenuti njenu ulogu predsjednice Generalne skupštine HITRIplus-a, koju čine predstavnici partnera u projektu. Svi se nadamo da će SEEIIST evoluirati od početne ideje u konkretnu panevropsku inicijativu, obezbjeđujući neophodna finansijska sredstva da postane stvarnost. Uvjeren sam da će Sanja Damjanović nastaviti da daje vrijedan doprinos u narednim fazama realizacije ovog projekta.

SEEIIST je zamišljen kao infrastruktura i za hadronsku terapiju raka i za biomedicinska istraživanja. Kako ovaj dvostruki fokus doprinosi dugoročnom uticaju projekta?

SEEIIST će obuhvatati i kliničke i istraživačke aktivnosti. Taj dvostruki pristup je ključan za budućnost centra. Ideja je da se formira centralni „hab“ u jednoj balkanskoj zemlji, dok bi se „spoke“ (satelitski) centri nalazili u ostalim, čime bi se omogućio pravilan odabir pacijenata i strukturirale istraživačke aktivnosti. Na taj način, sve bolnice u regionu imale bi referentnu tačku za hadronsku terapiju, čime bi se podstakla klinička mreža i saradnja. Dodatno, dodjeljivanjem posebnih termina za korišćenje zraka (hadronskih), centar bi olakšao i sprovođenje istraživanja.

Ovakav organizacioni model stvorio bi snažan centar okupljanja u regionu. Razvojem ekspertize i privlačenjem novih generacija fizičara, ljekara, onkologa, radioterapeuta i istraživača, projekat bi pomogao da se spriječi odliv mozgova (talenata) i privuče investicije. SEEIIST bi mogao da privuče međunarodne stručnjake, poveća interesovanje mladih za nauku i podstakne ih da ostanu u svojoj zemlji, kako bi obrazovanje i ulaganja u kadrove dali konkretne lokalne rezultate.

Kao direktor jednog od vodećih evropskih centara za hadronsku terapiju raka, koji savjet biste dali za narednu fazu razvoja SEEIIST-a?

U narednim fazama razvoja SEEIIST-a biće ključno uključiti kliničku i akademsku zajednicu kako bi se bolje definisale mogućnosti i ciljevi projekta i time javnosti jasnije predstavile koristi koje bi imao. Ako uspijemo da prenesemo koliko koristi pacijenti mogu imati, povećaćemo svijest o potrebi finansiranja izgradnje centra. Jedan od ciljeva nedavne radionice u Podgorici bio je predstavljanje aktivnosti EU HITRIplus projekta kako bi se podstakao kontinuitet SEEIIST-a, zainteresovala stručna javnost i probudila politička volja za podršku projektu. Znamo da SEEIIST zahtijeva značajna ulaganja, ali veliki dio novca bio bi uložen lokalno – ne samo u zgradu i infrastrukturu, već i u tehnologiju. Projekat je prilika za rast lokalne, nacionalne i regionalne industrije, kako tokom izgradnje, tako i kasnije u fazi održavanja i nadogradnje.

Na osnovu mog iskustva iz CNAO (Centro Nazionale di Adroterapia Oncologica) centra u Pavia (Italija), mogu reći da je u njegovoj izgradnji učestvovalo preko 600 kompanija – od kojih je 500 bilo iz Italije, a čak 350 u radijusu od 100 kilometara. Danas su stotine firmi uključene u održavanje i prateće usluge. Industrijski transfer i tehnološki razvoj su aspekti koji se ne smiju zanemariti prilikom procjene SEEIIST-a.

Koji su ključni izazovi u obezbjeđivanju političke i finansijske podrške za velike istraživačke infrastrukture kao što je SEEIIST? Kao projekat koji je inicirala mala država, ali ima evropski značaj – kako SEEIIST može obezbijediti održivo finansiranje i privući vrhunske stručnjake?

Smatram da je ključno uključiti i kontinuirano informisati evropske institucije i medicinsko-naučnu zajednicu, kako bi se formirala mreža koja može politički i finansijski podržati osnivanje prve infrastrukture za istraživanje i liječenje raka teškim jonima na Zapadnom Balkanu. U Evropi postoji svega nekoliko centara koji su sposobni da izvode hadronsku terapiju raka i sprovode obimna biomedicinska istraživanja sa protonima i teškim jonima. Zbog toga SEEIIST ima važnu ulogu u jačanju konkurentnosti i donosi koristi cijeloj evropskoj zajednici. Dodatno, projekat bi ujedinio region Zapadnog Balkana oko zajedničkog cilja i doprinio rastu naučnog znanja, razvoja talenata, metoda i tehnologije.

Koje pouke i prakse SEEIIST može preuzeti od drugih evropskih centara za hadronsku terapiju u pogledu istraživanja, tretmana pacijenata i tehnološkog razvoja?

Kao i do sada, SEEIIST može da računa na doprinos i konkretnu podršku drugih evropskih centara za hadronsku terapiju. To se jasno vidi kroz saradnju svih tih „multi-jonskih“ centara u okviru HITRIplus projekta, čiji je cilj upravo definisanje specifikacija za SEEIIST. Ta će se saradnja u narednom periodu dodatno intenzivirati – na kliničkom, naučnom i tehnološkom nivou – kako se budemo približavali izgradnji i operativnom početku nove infrastrukture.

Postojeći evropski centri će imati važnu ulogu u obuci stručnog kadra za rad SEEIIST-a, čime će se značajno skratiti period uhodavanja nove ustanove. Takođe, dijeliće svoje strategije za efikasan prijem pacijenata, kao i kliničke protokole za tretman vrsta raka kod kojih je hadronska terapija najefikasnija. U pogledu istraživanja, balkanska zajednica će moći odmah da se uključi u tekuće projekte postojećih evropskih centara, čime će postaviti temelje za razvoj i upravljanje sopstvenim istraživačkim aktivnostima unutar SEEIIST-a.

Kako vidite ulogu Crne Gore u oblikovanju budućnosti hadronske terapije raka u regionu, imajući u vidu da se SEEIIST planira u Crnoj Gori? Koji su ključni naučni, infrastrukturni i politički koraci koje Crna Gora treba da preduzme kako bi uspješno realizovala SEEIIST?

Ukoliko bude uspješno realizovan – bez obzira na to u kojoj će balkanskoj zemlji biti izgrađen (recimo, u Crnoj Gori) – Međunarodni institut za održive tehnologije nesumnjivo će postati centralna tačka za cio region. Zato je važno da se lokacija izabere u zemlji koja već posjeduje određeno iskustvo i infrastrukturu u oblasti konvencionalne radioterapije, kako bi se novi centar mogao integrisati u postojeći zdravstveni sistem. Takođe, biće ključno formirati transnacionalne kliničke i istraživačke mreže koje će omogućiti optimalno korišćenje nove infrastrukture, povećanje njenog dometa i dostupnosti pacijentima sa rijetkim vrstama karcinoma širom Balkana.

Šta Crna Gora može da uradi kako bi se pozicionirala kao regionalni centar za terapiju raka i biomedicinska istraživanja, i kako međunarodni stručnjaci mogu doprinijeti toj viziji?

Da bi se Crna Gora pozicionirala kao regionalni centar, treba da iskoristi postojeće resurse i znanje u oblasti onkologije, a zatim da preduzme efikasne korake u izgradnji supranacionalnih mreža o kojima sam govorio. Neophodno je da se država dodatno poveže sa ostalim balkanskim zemljama, kao i sa postojećim „multi-jonskim“ centrima u Evropi, kako bi bila spremna da prima pacijente koji budu upućeni u SEEIIST, ali i da razvija biomedicinska istraživanja.

Model upravljanja i funkcionisanja centra moraće da bude jasno definisan i usaglašen sa ostalim partnerskim zemljama – kako u pogledu podjele troškova, tako i u implementaciji „hub-and-spoke“ sistema liječenja (sistem sa centralnim čvorištem – SEEIIST- i povezanim centrima – ostalim klinikama). To podrazumijeva jasne protokole za upućivanje pacijenata, razmjenu podataka i pristup stručnjaka iz drugih zemalja. Isto tako, moraće da se razvije model upravljanja vremenom za istraživačke aktivnosti i ekonomski model podjele troškova.