Testirali smo aplikaciju za upoznavanje na večerama
Mobilne aplikacije ne samo da su sve popularnije, nego njihovim osnivačima pružaju izvrsne prilike za zaradu. Duolingo, Uber, Spotifaj (Spotify), Tinder i Strava samo su neke od njih. Naravno – uspjeh nije lagan. Potrebno je pronaći neku neiskorišćenu nišu, osigurati investiciju radi razvoja aplikacije i marketinga, a potom na globalnom tržištu pokušati ugrabiti što veći broj korisnika.
Koliko je teško, vidi se iz toga da je broj mobilnih aplikacija koje su postigle međunarodni uspjeh iz Hrvatske prilično mali. Jedna je Photomath, koji je 2023. godine prodat Guglu (Google), a druga Sofaskor (Sofascore) koji prati sportske rezultate.
Francuz Maksim Barbie (Maxime Barbier) došao je na ideju za pokretanje obećavajuće aplikacije 2020. godine. Godinu kasnije, priključio mu se Portugalac Adrien De Oliveira. Nakon par pokušaja, tek 2022. godine su došli do aplikacije Tajmleft (Timeleft) i njenog konačnog oblika. Osnovna ideja aplikacije je korisnicima dati priliku da na večeri upoznaju ljude sličnih interesa. Tajmleft nije zamišljen kao dejting sajt, a razlozi za upoznavanje mogu biti različiti. Upoznavanje novih ljudi na putu ili novom gradu, širenje kruga prijatelja, nalaženje društva za odlazak na večeru i brojni drugi razlozi.
Kako izgleda večera?
Nakon što je Tajmleft došao u Zagreb, a ja sam na Linkdinu (Linkedin) komentarisao kako koncept zvuči zanimljivo, dobio sam komentar – zašto ga ne bih isprobao. Pristao sam i prijavio se za jednu takvu večeru putem aplikacije, u kojoj sam prethodno odgovorio ne nekoliko pitanja o sebi. Ono o horoskopskom znakom mi se nije činilo bitnim, ali po nekim drugima moglo se ugrubo procijeniti šta me zanima.
Odmah po završetku, aplikacija me obavijestila da je pronašla željenih pet ljudi s kojima mogu otići na večeru. Pretpostavljam da je to difoltni brzi odgovor aplikacije s obzirom na to da sam isti dobio i nešto ranije kad sam je tek djelimično isprobao.
Večere se u Zagrebu organizuju svake srijede uveče, a korisnici informaciju o lokaciji dobiju tek na dan večere. U gradovima u kojima je aplikacija privukla kritičnu masu ljudi, večere se paralelno organizuju u više ugostiteljskih objekata, a po završetku večere postoji i mogućnost nalaženja u nekom klubu sa svim zainteresovanim učesnicima svih večera tog dana.
Kako je u Zagrebu Tajmleft tek pokrenut, za pretpostaviti je da je broj zainteresovanih ljudi mali, pa je moguće da je to razlog zašto se nakon večere u restoranu nije pojavio predlog druge lokacije. Restoran je u mom slučaju bio El Toro u Šubićevoj ulici u centru Zagreba. Prilikom unosa podataka u aplikaciju, korisnici unose podatke o željenoj vrsti hrane i o tome koliko obično plaćaju u restoranima ($, $$ ili $$$) ali u početnoj fazi vjerovatno nema puno fleksibilnosti u ispunjavanju želja.
Ljudi radije razgovaraju spontano, jer pitanja u aplikaciji nisu baš dobro izabrana
Nakon što sam ušao u restoran konobar me doveo do stola za kojim su – nakon što smo se svi okupili – bili jedan američki turist, četiri djevojke iz Hrvatske i ja. Razgovarali smo na engleskom, što nikome nije bio problem, ali meni je na primjer u aplikaciji prethodno pisalo da će jezik komunikacije biti hrvatski. Za stolom pored nas bile su tri osobe koje su se takođe našle preko Tajmlefta, ali za pupunjavanje njihovog stola nije bilo dovoljno kandidata. Ne znam je li u restoranu bilo i drugih Tajmleft stolova.
Ideja aplikacije je da jedna osoba drži mobilni telefon u kojem se pojavljuju slučajno izabrana pitanja na koja potom svi pojedinačno odgovaraju, ali kako pitanja nisu bila najzanimljivija, uskoro smo zanemarili aplikaciju i počeli sa spontanim razgovorom. To je dobro funkcionisalo, iako sam u jednom trenutku zaključio da baš i nemam puno sličnosti s ljudima za stolom. Jasno – kad je broj zainteresovanih mali, selekcije baš i nema.
Uprkos tome, veče je ipak bila zanimljivo, pa nisam požalio što sam učestvovao. Ipak, s obzirom na to da imam porodicu i veći broj prijatelja i poznanika, upoznavanje novih ljudi mi i nije neki prioritet, pa nije baš vjerovatno da ću je ponoviti. Ali onima koji žele proširiti krug poznanika i prijatelja, ovo može biti simpatičan i koristan model.
Nemogućnost uticaja na izbor restorana u cijeloj priči može biti i plus i minus. Skladno preporuci, na kraju večere svako plaća svoj račun, što bi u praksi bilo dobro napomenuti konobarima na samom početku.
Bojan Bajgorić Šantić, Forbes Hrvatska