Svjetski dan mentalnog zdravlja: Stres i anksioznost koštaju i zaposlene i poslodavce

Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se 10. oktobra, a ove godine posvećen je temi „Promocija mentalnog zdravlja na radnom mjestu“ kako bi se skrenula pažnja na važnost mentalnog zdravlja u profesionalnom okruženju.

Ovogodišnja kampanja posvećena je unapređenju mentalnog zdravlja na radnom mjestu, sa ciljem isticanja značaja uticaja profesionalnog okruženja na mentalno zdravlje, zalažući se za radno okruženje u kome je mentalno zdravlje prioritet, zaštićeno i promovisano.

Kod velikog dijela svjetske populacije, mentalno zdravlje i rad su integralno ispreplitani.

Mentalno zdravlje je stanje mentalnog blagostanja koje omogućava ljudima da se na efikasan način izbore sa životnim stresovima, da ostvare svoje sposobnosti, da produktivno uče i rade, i da doprinose svojoj zajednici i društvu u cjelini, objavljeno je na sajtu Gradskog zavoda za javno zdravlje.

Na Svjetski dan mentalnog zdravlja- šta je neophodno znati?

Loše mentalno zdravlje negativno utiče na kognitivne sposobnosti osobe, njeno bihejvioralno, emocionalno, socijalno i relaciono blagostanje i funkcionisanje, fizičko zdravlje i lični identitet, kao i blagostanje u vezi sa radom.

Sposobnost osobe da učestvuje u radu može biti posljedično oštećena kroz smanjenje produktivnosti i performansi, smanjenu sposobnost bezbjednog rada ili poteškoća u dobijanju ili zadržavanju posla.

Procjenjuje se da 15% radno sposobnog stanovništva ima neki mentalni poremećaj ili ga ispolji tokom svog radnog vijeka, a samo depresija i anksioznost dovode do gubitka od 12 milijardi radnih dana svake godine.

Bezbjedno i podržavajuće radno okruženje može djelovati kao zaštitni faktor za mentalno zdravlje, pošto doprinosi čovekovom osjećaju postignuća, samopouzdanju, a takođe doprinosi i oporavku i inkluziji ljudi sa psihosocijalnim invaliditetom, navode stručnjaci na Svjetski dan mentalnog zdravlja.

Međutim, loša organizacija i uslovi rada, opasna radna sredina, loši radni odnosi, uključujući uznemiravanje, stigmu, diskriminaciju, ili nezaposlenost i produžena izloženost ovim negativnim uslovima rada mogu značajno doprinijeti pogoršanju mentalnog zdravlja ili pogoršati postojeća stanja mentalnog zdravlja, i negativno uticati na ukupan kvalitet života i posljedično na učešće ili produktivnost.

Rizici po mentalno zdravlje na poslu

Rizici po mentalno zdravlje na poslu, koji se nazivaju i psihosocijalni rizici, mogu biti povezani sa sadržajem posla, rasporedom rada, specifičnostima radnog mjesta ili mogućnostima za razvoj karijere.

Deset najčešćih psihosocijalnih faktora koji predstavljaju rizik za mentalno zdravlje na poslu:

Sadržaj rada/dizajn zadatka: na primjer nedostatak raznovrsnosti ili kratki ciklusi rada, fragmentiran ili besmislen rad, nedovoljno korišćenje vještina, velika neizvjesnost;

Obim posla i tempo rada: primjer može biti preopterećenost poslom ili nedostatak radnih zadataka, pritisak i stalno podvrgavanje rokovima;

Raspored rada: na primjer rad u smenama, noćne smjene, nefleksibilan raspored rada, produženo radno vrijeme;

Kontrola: malo učešće u donošenju odluka, nedostatak kontrole nad načinom i tempom rada;

Okruženje i oprema: npr. neadekvatna dostupnost, prikladnost ili održavanje opreme; loši uslovi radnog okruženja kao što je nedostatak prostora, loše osvjetljenje, prekomjerna buka;

Organizaciona kultura i funkcija: na primjer loša komunikacija, nizak nivo podrške za rješavanje problema i lični razvoj, nedostatak definicije ili sporazum o organizacionim ciljevima, promjene u organizaciji; velika konkurencija za oskudne resurse, previše složena birokratija;

Međuljudski odnosi na poslu: na primjer društvena ili fizička izolacija, loši odnosi sa nadređenima, međuljudski sukobi, nedostatak (percipirane, stvarne) društvene podrške; maltretiranje, uznemiravanje, mobing;

Uloga u organizaciji: recimo dvosmislenost uloga, konflikt uloga i odgovornost za druge ljude;

Razvoj karijere: na primjer stagnacija i neizvjesnost u karijeri, nedovoljno ili pretjerano napredovanje, loša plata, nesigurnost posla, niska socijalna vrijednost rada;

Odnos posla i privatnog života: na primjer suprotstavljeni zahtjevi posla i kuće, nedostatak podrške ukućana, prevelika udaljenost radnog mjesta od doma (česta poslovna putovanja, rad u drugom mjestu i slično).

Svjetski dan mentalnog zdravlja: Podaci u Srbiji zabrinjavaju

Važno je da vlade, poslodavci, organizacije koje predstavljaju radnike i poslodavce i druge zainteresovane strane odgovorne za zdravlje i bezbjednost radnika, rade zajedno na poboljšanju mentalnog zdravlja na radu, navodi se na sajtu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Akcije za rješavanje mentalnog zdravlja na poslu treba da se preduzimaju uz značajno uključivanje radnika i njihovih predstavnika, kao i osoba sa životnim iskustvom sa stanjima mentalnog zdravlja.

Gotovo svaki radnik u Srbiji – čak 94 odsto, prepoznaje da se suočava sa nekim od problema iz domena “wellbeinga”. Više od polovine njih priznaje da su se ovi problemi odrazili na njihov učinak na poslu. 

Ovo su zabrinjavajući podaci nedavnog istraživanja „Šta to radi zaposlene“, koje je tokom juna i jula sproveo sajt Osiguranik.com u saradnji sa Rezilientom, Tim Centrom i Infostudom, podstaknuti činjenicom da se mentalno zdravlje nameće kao važan faktor koji utiče na produktivnost zaposlenih, pa čak i poslovne rezultate kompanija. 

Koliko su kompanije svjesne problema?

Ova analiza svjedoči i da sve više kompanija u Srbiji shvataju da je zadovoljan, bezbrižan i motivisan radnik, jednako važan kao i fizički zdrav, iako i dalje ima mnogo menadžera i direktora koji uglavnom nisu svjesni problema, a ni posljedica po učinak radnika i poslovanje firme.

Ne samo kod nas, i u svijetu se nakon pandemije bilježi rast problema u vezi sa mentalnim zdravljem.

Rezultati istraživanja pokazuju da je stres prvi u top pet wellbeing problema za čak 72 odsto radnika, dok se svaki drugi suočava sa nedostatkom energije, padom raspoloženja, povećanom brigom i manjkom motivacije.

Čak 79 odsto zaposlenih nije zadovoljno svojim balansom između poslovnih i privatnih obaveza, 73% odsto radnika izjavljuje da kompanija ne podržava u dovoljnoj mjeri njihovo mentalno zdravlje i blagostanje, a 72% odsto zaposlenih nema obezbijeđen nikakav vid wellbeing programa u svojoj kompaniji, pokazuje istraživanje „Šta to radi zaposlene“.

Većina zaposlenih bi se javila za pomoć

Specijalista za učenje i razvoj u Inspira grupi, Bojana Filipović Babić kaže da je analiza otkrila i da je 91 odsto zaposlenih u Srbiji spremno da se prijavi na psihološko savjetovanje, a da samo sedam odsto ima obezbijeđen ovaj program kao beneficiju. 

„Primjećujemo jedan pozitivan trend koji se značajno ubrzao za vrijeme epidemije korona virusa. Zaposleni su počeli da pričaju o ovoj potrebi, rekla bih da su mlađe kolege otvorenije da potraže pomoć kada im je potrebna, a djeluje da i poslodavci sve više shvataju značaj dobrobiti svakog zaposlenog i pozitivan uticaj na kompanijske rezultate. Ipak, tu imamo još dosta prostora za unapređenje“, kaže Bojana Filipović Babić. 

Specijalista medicine rada i profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu, dr Petar Bulat smatra da se problemu mentalnog zdravlja ne posvećuje dovoljna pažnja i ukazuje da i pojedine korporacije u Srbiji počinju da vode računa o tome, ali da zaposleni u velikim sistemima, poput zdravstva i obrazovanja trpe veliki pritisak i da se suočavaju sa teškim izazovima. 

Šta još treba znati na Svjetski dan mentalnog zdravlja?

„Poslodavci koji vode računa o tome pokušavaju da naprave radnu sredinu u kojoj će biti što manje stresa i da preduzmu sve mjere da ga smanje. Ima poslodavaca koji brinu o tome, ali su i dalje rijetkost. Prosvjeta i medicina, su dosta stresni, a u velikom riziku su i svi službenici koji rade u kontaktu sa strankama, poput šalterskih radnika. To je jedan od poslova na kojem je stres svakodnevan, jer ljudi su pritisnuti finansijskim obavezama ili porodičnim problemima, a onda dođu na šaltere različitih ustanova i budu neprijatni prema radnicima. Ranije je postojala kultura komunikacije, a danas je to drastično narušeno“, napominje profesor Bulat. 

On smatra da u našem sistemu nije dovoljno dobro riješeno pitanje zaposlenih koji se liječe od psihijatrijskih oboljenja. 

„Kada neko razvije težak oblik depresije on ne može više da radi, na primjer, u školi, ali ne može ni da ode u invalidsku penziju, jer to mogu samo najteži psihijatrijski slučajevi. Onda imate jedan broj onih koji su ozbiljno oboljele osobe, a mogu da završe kao socijalni slučajevi, jer vremenom poslodavci pokazuju sve manju toleranciju“, navodi Petar Bulat. 

Preventivne mjere

Profesor kaže da postoji više preventivnih mjera koje mogu da spriječe pojavu sagorijevanja na poslu (burnout), ali da, kada se on već razvije, onda malo toga može da se uradi. 

„Postoje dva pristupa, organizacione i individualne mjere. Organizacione mjere poslodavci ne vole, jer to onda baca neku krivicu na njih. Drugi pristup su individualne mjere, ali one ne daju prave rezultate zato što učite nekog kako da se bori sa stresom, a ne, što je mnogo bolje, da radite na tome da se stres otkloni“, smatra profesor Bulat. 

Stres je postao gotovo nerazdvojan termin koji ide uz riječ „posao“, ali Bojana Filipović Babić smatra da je važno da razumijemo šta nam se dešava i na pravi način o tome pričamo: 

„Najčešći izvori stresa su saradnja sa velikim brojem različitih ljudi, balansiranje između različitih uloga, veliki broj informacija, brzina promjene, veliki broj fokusa, saradnja sa teškim klijentima“, kaže Filipović Babić. 

Osloboditi se stresa

Ona smatra da ne možemo i da ne bi trebalo da se oslobodimo od stresa, jer nam ovaj mehanizam pomaže da preživimo kao vrsta, ali ukazuje da je važno da na pravi način razumijemo kako stres funkcioniše i kako naše tijelo reaguje.

Važno je i da njegujemo zdrav životni stil kako bi tijelo moglo da se izbori sa svim izazovima, kao i da identifikujemo najčešće izvore stresa i da razvijamo vještine za njihovo prevazilaženje. Dakle, ne možemo se osloboditi stresa, ali možemo smanjiti broj stresora i povećati naše kapacitete, odnosno vještinu upravljanja stresom, dodaje. 

Da bi se zaštitilo mentalno zdravlje, WHO preporučuje:

• obuku menadžera o mentalnom zdravlju, što pomaže menadžerima da prepoznaju i reaguju na emocionalni stres kod zaposlenih, razvijaju vještine komunikacije i slušanja i bolje razumiju kako stres na poslu utiče na mentalno zdravlje;
• obuku radnika o mentalnom zdravlju kako bi se poboljšalo znanje i smanjila stigma u vezi sa mentalnim oboljenjima na poslu;
• intervencije za izgradnju vještina za upravljanje stresom i smanjenje simptoma mentalnog zdravlja, uključujući psihosocijalne intervencije i prilike za fizičku aktivnost u slobodno vrijeme.

WHO naglašava da je neophodna podrška osobama sa mentalnim oboljenjima da učestvuju i napreduju u radu jer one na to imaju pravo.