Muškarci rjeđe iniciraju razvod, žene bolje podnose samoću

Kada dođe do kraja braka, žene su često te koje prave prvi korak. Ovaj obrazac potvrđen je decenijama istraživanja. Muškarci češće izražavaju želju za brakom nego žene, a poznato je da im brak poboljšava zdravlje, izglede u karijeri pa čak i produžava životni vijek.

Za žene, međutim, cijena braka je nejasnija. Neudate žene često napreduju emocionalno i fizički više od svojih udatih vršnjakinja, dok neoženjeni muškarci imaju veći rizik od usamljenosti, lošeg zdravlja i prerane smrti.

Istraživanja zapravo pokazuju da žene mnogo bolje podnose samački život nego muškarci – imaju veći nivo zadovoljstva svojim emotivnim statusom, životom, seksualnim životom, kao i manju želju za partnerom.

Nasuprot tome, oslanjanje muškaraca na brak ide toliko duboko da su manje skloni da iniciraju razvod, čak i kada su nezadovoljni u vezi.

Evo četiri razloga zašto muškarcima može biti teško da napuste brak:

1. Vezanost za djecu

Za mnoge muškarce, odluka da ostanu nije nužno motivisana ljubavlju prema partnerki, već snažnim osjećajem odgovornosti prema djeci. Mogu osjećati da bi odlazak značio izdaju porodice, posebno djece, čak i ako veza više ne ispunjava njihova emotivna očekivanja.

U istraživanju iz 2021. objavljenom u Journal of Social Welfare and Family Law, koje je ispitivalo kako očevi koji su prošli razvod doživljavaju “dom”, mnogi su ga opisali ne samo kao fizički prostor, već kao kombinaciju emocija, odnosa, rutina i okruženja. I pored truda da stvore emotivno podržavajuće okruženje, očevi su često osjećali gubitak i nesigurnost.

Njihova djeca nisu uvijek njihov dom doživljavala kao “glavni”, već su se više vezivala za majčin dom kao “pravi”. Ova percepcija kod nekih očeva izazivala je osjećaj da njihovi roditeljski napori možda nijesu u potpunosti prepoznati ili cijenjeni. Kada djeca nijesu prisutna, kuća im se često činila praznom – kao da dom zaista postoji samo kad su djeca tu.

Ova emotivna realnost, osjećaj da su nevidljivi ili sekundarni, nešto je sa čim se mnogi oženjeni muškarci tiho bore. Tako da, čak i kad su nezadovoljni u vezi, mogu odlučiti da ostanu, vođeni više dužnošću, krivicom ili kulturnim očekivanjima nego ličnim zadovoljstvom.

2. Strah od gubitka stabilnosti

Za mnoge muškarce, razvod ne donosi samo emotivni haos, već i duboku neizvjesnost o budućnosti. Finansijska nestabilnost, usamljenost i narušavanje ustaljenih rutina, hrane strah od nepoznatog. Mogućnost da moraju da krenu ispočetka može djelovati zastrašujuće, naročito uz “zamku uloženog truda” – ideju da bi napustili nešto u šta su godinama ulagali.

Istraživanja potvrđuju ovu dilemu. Studija iz 2024. objavljena u Aging & Mental Health pokazala je da stariji razvedeni muškarci često istovremeno osjećaju slobodu i usamljenost. Dok su neki govorili o oslobađanju iz nesrećnih brakova i šansi da ostvare potisnute želje, drugi su se mučili sa izolacijom.

Ipak, putevi muškaraca nakon razvoda drugačiji su od ženskih. Istraživanje iz 2018. u časopisu Sociological Inquiry pokazalo je da muškarci češće traže novi brak, što odražava trajno oslanjanje na brak radi brige i društva. Žene su, nasuprot tome, opreznije kad je riječ o novom braku, bojeći se dodatnih tereta brige o drugima.

Zajedno, ova saznanja ukazuju na paradoks: muškarci ostaju u nezadovoljavajućim brakovima iz straha od nestabilnosti, ali se istovremeno emotivno oslanjaju na brak. Čak i kad razvod donosi olakšanje, želja za obnavljanjem bračne veze i dalje postoji. To sugeriše da brak za mnoge muškarce ostaje glavni oslonac emotivne sigurnosti.

3. Naučeni su da potiskuju emocije

Mnogi muškarci nijesu naučeni kako da izraze ranjivost ili čak prepoznaju emotivno nezadovoljstvo, što ih navodi da normalizuju svoju potištenost. Vremenom, potiskivanje emocija može ih navesti da prihvate nesreću kao “normalni dio života”.

Studija iz 2015. objavljena u Journal of Social and Personal Relationships sugeriše da potiskivanje emocija kod muževa narušava kvalitet veze, posebno u ranim fazama braka. Kako nezadovoljstvo raste, mijenja se način na koji partneri upravljaju emocijama,  što često dovodi do emotivne udaljenosti.

Vremenom, ovaj obrazac može stvoriti osjećaj zarobljenosti. Neki muškarci, iako duboko nesrećni, teško se odlučuju da napuste brak, bilo zato što ne izražavaju svoje potrebe, bilo zato što se plaše posljedica. Za one koji dolaze iz tradicionalnih sredina, razvod se može doživljavati kao neuspjeh ili slabost, što ih dodatno drži u nezadovoljavajućim vezama.

4. Nedostatak sistema podrške

Iako muškarci često prijavljuju da imaju više prijatelja istog pola nego žene, ti odnosi često nijesu bliski, intimni niti emotivno otvoreni. Istraživači smatraju da postoji više faktora koji sprečavaju emocionalnu bliskost među muškarcima.

To može biti rezultat društvenih očekivanja vezanih za tradicionalne muške uloge kao što su pritisak da se takmiče, strah da ne budu percipirani kao slabi, nelagodnost zbog ranjivosti i homofobija, kao i nedostatak pozitivnih uzora muškog emotivnog povezivanja.

Zbog toga često ne nalaze ni alate ni sigurne prostore da se emotivno otvore. Ovo može dovesti do osjećaja da je bolje ostati u disfunkcionalnoj vezi nego se suočiti sa usamljenošću nakon raskida.

Oklijevanje muškaraca da napuste nesrećne brakove rijetko je posljedica samo jednog faktora. To je splet emotivnog potiskivanja, straha od usamljenosti, kulturnih očekivanja i odsustva snažnog sistema podrške.

Mnogi ostaju iz navike ili nade da će se stvari vratiti na staro. Ali držanje za prošlost ili tiho trpljenje samo produbljuje ranu.

Ono što je muškarcima potrebno jeste razumijevanje i ohrabrenje da redefinišu muškost tako da se osjećaju sigurno da se otvore drugima. Potrebno je da povjeruju da briga o drugima ne znači zanemarivanje sebe i da emotivna iskrenost nije znak slabosti.

Mark Travers, saradnik Forbesa

Why Men Are Less Likely To Initiate Divorce Than Women — By A Psychologist