Stiv Forbs o šansama za mir u Ukrajini: Šta Tramp mora da razumije da bi postigao sporazum s Putinom
Pregovarati o miru s Vladimirom Putinom nije isto što i pregovarati o kupoprodaji nekretnina na Menhetnu.
Vlade, naročito demokratske, sklone su da naprave dvije velike greške u spoljnoj politici. Pogrešno procjenjuju motive suprotne strane u pregovorima. I precjenjuju značaj ekonomije u tome kako države oblikuju svoje diplomatske i vojne strategije. To bismo mogli jasno i tragično da vidimo u pokušajima da se okonča rat između Rusije i Ukrajine.
Predsjednik Tramp i američki zvaničnici nadaju se da se Vladimir Putin može privući na dogovor izgledima za više milijardi dolara vrijedne poslove u oblasti eksploatacije nafte i gasa, rudarstva, gradnje hotela, poslovnih zgrada, rizorta, visokotehnoloških parkova i još mnogo toga. Vjeruju da će slične primamljive perspektive nagnati i Ukrajinu da napravi određene ustupke.
Trampova i Putinova kula
Nada je da će obimna trgovina garantovati trajni mir između dvije zemlje. Ko zna šta može proisteći iz tih napora? Ali niko ne bi trebalo da gaji iluzije o Putinu. On će pristati samo na sporazum za koji vjeruje da će mu omogućiti brzo preuzimanje kontrole nad Ukrajinom. Mogućnost jedne lijepe kule koju bi izgradio Tramp na Crvenom trgu, nazvane po ruskom diktatoru, možda „Putin Place“, neće ga ni najmanje odvratiti od njegovih krajnjih ciljeva.
Naravno, Putin bi volio dogovore koji bi pomogli ruskoj problematičnoj ekonomiji. Ali neposredni ekonomski interesi gotovo da ništa ne znače u poređenju s njegovim imperijalnim ambicijama. A te ambicije ne završavaju se Ukrajinom, što mogu da potvrde susjedne zemlje Rusije. Poljska, Finska, Litvanija, Letonija, Estonija, Norveška i obližnja Švedska. Zabrinuta Njemačka pokrenula je veliki, višegodišnji program ponovnog naoružavanja.
Gruba istina glasi da će Kremlj pristati na sporazum koji zaista garantuje istinski nezavisnu Ukrajinu samo ako Kijev dobije potrebna oružja i slobodu djelovanja da potisne ruske okupatore. U suprotnom, Putin će ostati uvjeren da će dobiti ovaj rat. Bilo na bojnom polju kroz svoje užasne taktike iscrpljivanja, bilo za pregovaračkim stolom tako što će SAD izdati Ukrajinu, kao što su Britanija i Francuska izdale Čehoslovačku u Minhenu 1938. godine.
Lekcije iz istorije
Međutim, iluzija da ekonomija može da bude zamjena za moć teško umire. Prije Drugog svjetskog rata, na primjer, Britanija i Francuska tješile su se da će ozbiljni ekonomski problemi nacističku Njemačku odvratiti od sukoba. Ono što nisu shvatile jeste da je, iako je po tradicionalnim civilnim standardima njemačka ekonomija bila u haosu, nacistički režim pripremao ratnu ekonomiju. Sasvim drugačiji sistem. Očekivani ekonomski kolaps Njemačke, naravno, nikada nije došao.
Prije Prvog svjetskog rata, mnogi su mislili da do sukoba ne može doći, ili da, ako dođe, neće dugo trajati. Evropske ekonomije bile su toliko isprepletane da bi došlo do opšteg kolapsa ako bi se trgovina prekinula. Kada je rat izbio, desili su se veoma teški poremećaji, ali su se zemlje prilagodile i četiri godine užasnih borbi su uslijedile.
Druga iluzija, tijesno povezana s ekonomskom, jeste pogrešna procjena motiva druge strane. Predsjednik Obama i njegov pogrešno usmjeren tim vjerovali su da su iranske mule zaista zainteresovane za dobrobit svog naroda, da se mogu podstaći da odustanu od svojih terorističkih, revolucionarnih ciljeva i nuklearnih ambicija kroz ublažavanje sankcija i mogućnost prosperitetnijeg trgovinskog i investicionog okruženja.
Iranske mule su revolucionari. Hitler je bio revolucionar. Putin je revolucionar. Takvi vladari ne djeluju po tradicionalnim standardima.
Steve Forbes, glavni urednik Forbesa
What Trump Must Understand To Achieve A Peace Deal With Putin