Rođen je u Beogradu, a danas je geopolitički analitičar u Americi: O “zemlji koje više nema” i potencijalima regiona
Marko Papić jedan je od najzanimljivijih geopolitičkih analitičara, na globalnom nivou. Njegova knjiga “Geopolitički alfa: Investicioni okvir za predviđanje budućnosti” objavljena prije oko tri godine izazvala je vrlo veliku pažnju zainteresovane javnosti, jer pruža uvid u to kako geopolitička analiza može da pomogne pri donošenje investicionih odluka.
Iza Marka Papića, koji je tek u ranim 40-ima, impresivna je karijera. Sada je na poziciji partnera i glavnog stratega u Kloktauer grupi (Clocktower Group), investicionoj kući sa sjedištem u Kaliforniji. Prije toga radio je u kompaniji BCA Research, jednoj od najstarijih analitičkih kuća. Karijeru je započeo u Stratforu, na poziciji starijeg analitičara.
Rođen je u Beogradu, u tadašnjoj Jugoslaviji, gde je proveo djetinjstvo i svjedočio raspadu zemlje i padu komunizma. Odrastao je u više zemalja svijeta, što je dijelom uticalo i na njegovo karijerno usmjerenje. U razgovoru za Forbes Hrvatska, Papić daje svoj uvid u trenutna zbivanja u svijetu, od Ukrajine i Izraela, pojašnjava na konkretnom primjeru kako geopolitička kretanja utiču na tržišta i komentariše pozicije zemalja regiona.
Knjiga posvećena “zemlji koja više ne postoji”
S obzirom na to da je Papićeva knjiga posvećena “zemlji koja više ne postoji”, krenuli smo s tom temom – kako sada, kao etablirani geopolitički analitičar, gleda na raspad Jugoslavije.
“Rekao bih da je moje mišljenje o ovom pitanju pristrasno zbog mog vrlo srećnog detinjstva – prije 1990. definitivno je bilo srećno – odrastanja u porodici srednje klase u Beogradu. S obzirom na to, nisam siguran da mogu da govorim o toj temi bez pristrasnosti. Mnogi drugi imaju mišljenja o ovom pitanju koja su, možda, legitimnija od mojih, s obzirom na to da su prošli kroz decenije diskriminacije ili progona. Poštujem to i tu ću stati”, kaže Papić.
Uvijek podsjećam ljude da nisam geopolitički strateg. Ja sam makro investitor koji ima metodološku pristrasnost prema geopolitici i politici. I to je to. Moj posao nije da kažem šta će se dogoditi sa svijetom. I nije me briga. To nije ono za šta me klijenti plaćaju. Oni me plaćaju da donosim investicione odluke
Ipak, smatra da objektivno možemo pretpostaviti da je Jugoslavija mogla biti sredstvo kojim bi razne zemlje regiona mogle doći do globalne relevantnosti. “Unutrašnje tržište od gotovo 30 miliona ljudi nije za zanemariti. To je osnova za pravedniji pregovarački položaj naspram regionalnih sila, bilo u pogledu trgovinskih sporazuma, aktuelnih geopolitičkih pitanja ili bilo čega drugog”, kaže Papić i dodaje da devedesetih godina, s obzirom na to da je svijet bio usred najglobalizovanijeg razdoblja ljudske istorije, ova pitanja jednostavno nisu bila dovoljno uvjerljiva. “Kome treba širenje (skaliranje), u svijetu gdje je pristup globalnom tržištu bez otpora”, kaže.
Primjećuje da su se zemlje koje su nekad činile Jugoslaviju već počele ponovno integrisati, na neke sitne, vrlo specifične načine. Kao primjer daje tržišta kapitala, odnosno berze. Zagrebačka berza vlasnik je Ljubljanske berze, a imaju i značajan udio u Makedonskoj berzi. Papić ističe da je očito da regionu treba ujedinjeno tržište kapitala.
“Kao veliki ljubitelj košarke, rekao bih da je ABA liga takođe sjajan primjer zašto je povezivanje važno. Znam da je to kontroverzno mišljenje u regionu, jer bi mnogi tvrdili da to šteti domaćim ligama. Ali šta onda? Stara Prva jugoslovenska liga bila je najbolja ne-NBA liga u svijetu. To se može i treba da se ponovi”, kaže i dodaje: “Ne želim da upadnem u stereotipe i kliše, ali imamo mnogo talenata i izvan košarke. Poenta je da se stvaranjem zajedničkog ‘igrališta’ za naše regionalne talente mogu dogoditi samo dobre stvari. Kao takve, države nastale raspadom Jugoslavije trebalo bi da izgrade zajedničke strukture u različitim industrijama i sektorima, uključujući i obrazovanje. To je jedini način da se takmiče s velikim i vrlo moćnim zemljama koje okružuju Zapadni Balkan u sve više, možemo reći, ‘balkanizovanom’ svijetu”.
„Odrastanje u Srbiji pod Miloševićem dalo mi je doktorat”
Papić kaže da je odrastanje u više različitih zemalja – Jugoslaviji, Iraku, Jordanu i Švajcarskoj – uticalo na njegovu karijeru, te da je od najranijih dana pokazivao interes za geopolitiku.
“Jedna od mojih najranijih uspomena je kad mi je majka objašnjavala zašto su Iran i Irak – gdje smo tada živjeli – bili u ratu. Naravno, i ratovi na području bivše Jugoslavije uticali su na to da osvijestim važnost geopolitike, već u vrlo ranoj dobi. Ako je to bila diploma i magisterij, onda mislim da mi je odrastanje u Srbiji pod Slobodanom Miloševićem dalo doktorat. Naučio sam puno o makroekonomiji, hiperinflaciji, upravljanju, manipulaciji itd. Prije nego što sam navršio 12 godina, mogao sam praktično da raspravljam s ekonomistom zašto inflacija nije monetarni fenomen. Zašto je, zapravo, politički fenomen. Ili kako relativno nezavisni mediji mogu pasti na nacionalističke mitove i ‘mahanje zastavama’. Sve su to vrlo relevantne teme i danas. Ali ne samo za današnju Srbiju, već za, praktično bilo koju zemlju”, kaže Papić.
Što se tiče formalnog obrazovanja, Papić je magistar političkih nauka na Univerzitetu Teksas u Ostinu i magistar je na Univerzitetu Britanska Kolumbija. Prvi posao političkog analitičara nije ga zadovoljavao, pa je napravio zaokret u karijeri i okreće se finansijama.
“Na kraju sam otišao na univerzitet u Kanadi, a zatim u SAD. Neko vrijeme radio sam kao analitičar u konsultanskoj kući koja se bavi političkim rizicima i taj posao činio mi se ispraznim. Moje tadašnje kolege davale su razne prognoze i primijetio sam da ispada da nikada nisu bili u krivu – bilo je previše ograda u tim analizama. Stoga, kada mi je ponuđeno da pokrenem odjeljenje za geopolitička istraživanja za investitore u BCA Research – najstarijoj i najvećoj makroekonomskoj istraživačkoj kompaniji u svijetu – preuzeo sam rizik i prešao u finansije. Bio sam vrlo mlad, imao sam tek 29 godina, i morao sam doslovno da počnem karijeru ispočetka. Ali, to je bila najbolja stvar koju sam ikada učinio. Uspio sam da spojim dvije discipline – političke nauke i finansije – i imao sam sreće što je svijet počeo da se ‘raspada’. Ili, da to elegantnije kažem, evoluira iz unipolarnog svjetskog poretka u multipolarni”, kaže Papić.
“Volim tržišta jer postoji ispravna ili pogrešna odluka – ništa između”
Ono što ga najviše privlači i šta voli kod tržišta i finansija je to da uvijek postoji ispravna ili pogrešna odluka – nema ničega između. “Uvek podsjećam ljude da nisam geopolitički strateg. Ja sam makro investitor koji ima metodološku pristrasnost prema geopolitici i politici. I to je to. Moj posao nije da kažem šta će se dogoditi sa svijetom. I nije me briga. To nije ono za šta me moji klijenti plaćaju. Oni me plaćaju da donosim investicione odluke”, kaže.
Iako Papić ističe da geopolitički događaji rijetko imaju uticaj na tržište, već da se treba fokusirati na geopolitičke trendove, jer kako kaže – oni su bitni, ipak nam je dao jedan primjer kako je ruska invazija na Ukrajinu uticala na tržišta, posebno roba tokom 2022.
“Jasno je da je geopolitički rizik uticao na razna tržišta, posebno na robna tržišta. Međutim, vrlo je zanimljivo da su ona kolabirala u maju. Nafta je bila jedina roba koja je uspjela da održi rast cijena i u junu. Ali, investitori su ignorisali makroekonomske fundamente zbog geopolitike. Svojim klijentima sam u maju 2022. ukazao na to da je kineska ekonomija u potpunom kolapsu i da je skok cijena robe, izazvan invazijom na Ukrajinu – neodrživ. Ne samo zbog slabosti kineske privrede, već i zato što su zapadni mediji precjenjivali globalni rizik ruske invazije. Rat je ostao ograničen na djelove Ukrajine koji nisu relevantni za globalne lance snabdijevanja. Osim toga, embargo EU na rusku naftu bio je uglavnom PR, osmišljen da omogući Evropljanima da se preusmere na druge dobavljače, dok je i dalje dopuštao izvoz ruske nafte na globalna tržišta. Sve to rezultiralo je istom količinom sirove nafte, ali po nižim cijenama. Jasno je da je rat u Ukrajini uticao na robu. Ironija je u tome što je vrlo malo geopolitičkih analitičara ispravno procijenilo razvoj situacije. Moj tim i ja smo zauzeli ‘kratke“ pozicije na robnim tržištima, zbog rata i to nam je vkerovatno bila najbolja odluka u 2022. godini”, pojašnjava Papić.
Nismo u Trećem svjetskom ratu
Trenutno u svijetu imamo više ratnih žarišta. Osim ruske invazije na Ukrajinu, eskalirao je sukob Izraela i Hamasa. Mogu se čak čuti razmišljanja da se nalazimo usred Trećeg svjetskog rata, samo da toga još nismo svjesni.
“Definitivno nismo usred Trećeg svjetskog rata. Živimo u svijetu koji ima obilježja multipolarne raspodjele moći. Znamo iz teorije političkih nauka i empirijskih dokaza iz istorije da je u multipolarnom poretku veća učestalost sukoba. Razlog? U osnovi, slikovito rečeno, nema velikih ‘policajaca’ s dovoljno čvrste sile da osiguraju poslušnost”, kaže Papić.
Što se tiče budućnosti Evropske unije, Papić smatra da su predsjednici Tramp i Putin najbolje što joj se moglo dogoditi.
“Njih dvojica podsjetili su Evropu zašto se uopšte integrisala. Bez dalje integracije, Evropa će biti na milost i nemilost neprijateljskih, moćnih zemalja. Uključujući i SAD. Promjena vođstva u Vašingtonu mogla bi da vrati predsjednika Trampa na vlast. A on je pokazao da se ideološki prilično protivi mnogim stvarima za koje se EU zalaže”, smatra Papić.
Evropa nije tehnološki zaostala
Često se mogu čuti razmišljanja i da Evropska unija tehnološki zaostaje za glavnim silama, SAD i Kinom. Ali, i po tom pitanju Papić nije pesimističan.
“Mislim da previše ljudi miješa zaostajanje Evrope u proizvodnji softverskih aplikacija, s tehnološkim zaostajanjem za SAD i Kinom. Dakle, Evropa ne može da proizvede ‘jednoroga’ – kompaniju koja dostavlja hranu do vaših vrata u tri ujutro. Oh, ne. Užas! Evropa i dalje predvodi svijet kada su u pitanju industrijski proizvodi i složene mašine, sve one ‘stvari’ koje su zapravo nužne za čvrstu moć i globalnu dominaciju. Evropa je, takođe, svjetski lider u nuklearnoj energiji, kao i u raznim segmentima koji se odnose na proizvodnju alternativne energije. Stoga, nisam preterano pesimističan prema Evropi. Samo pogledajte kako je Evropa brzo pronašla alternative ruskom prirodnom gasu”, podsjeća Papić.
Što se tiče izlaska Velike Britanije iz Evropske unije, Papić smatra da je to bila greška.
“Izgubili su migrante koji su najobrazovaniji i koje je najlakše integrisati – nas iz istočne Evrope. To je problem za njihovo tržište rada i rezultiraće većim inflatornim pritiscima u odnosu na druge razvijene zemlje. Nisam siguran šta su mislili da će se dogoditi nakon izlaska iz EU. Da će pregovarati o slobodnoj trgovini sa SAD, Indijom i Kinom? To se nije dogodilo. A ako se i dogodi, mogu vam garantovati da će Velika Britanija postići puno gori dogovor, nego da su pregovarali kao dio ogromnog tržišta zemalja Evropske unije”, smatra Papić.
Šta se više međusobnih investicija i robne razmjene unutar zemalja bivše Jugoslavije dogodi, to će biti bolje za sve uključene
Srbija je prevelika da propadne
Što se tiče budućnosti zemalja bivše Jugoslavije, Srbija je u specifičnoj situaciji – deklarativno je na putu prema Evropskoj uniji, dok istovremeno nastoji da održava dobre odnose s Rusijom, pa se nameće pitanje je li takva politika, koja donekle podsjeća na “nesvrstanost”, održiva?
“Mislim da je pozicija Beograda očito održiva, budući da je Srbija ponavlja već dvije godine bez stvarnih negativnih posljedica. Zapravo je stvar u tome da je Srbija “prevelika da propadne”. Zapad je to počeo da shvata i postao mnogo popustljiviji prema interesima Beograda. Na kraju krajeva, Beograd može da nastavi sa svojom strategijom nesvrstanih jer mu Zapad nije jasno ponudio savezništvo. Dokle god EU nastavi da bude suzdržan oko ulaska Srbije u blok, Beograd će nastaviti da bude suzdržan prema članstvu i održavaće snažne veze s Rusijom ili Kinom. Ako za EU, odnosno Zapad, to predstavlja problem, rješenje je jednostavno: uozbiljiti se po pitanju pristupanja Srbije Evropskoj uniji”, kaže Papić.
Što se tiče ostalih bivših jugoslovenskih zemalja, Papić smatra da zapravo imaju svijetlu budućnost.
“EU tim zemljama osigurava pristup direktnim stranim investicijama, kapitalu, subvencijama i tržištima do kojih ne bi mogli pristupiti bez članstva. U isto vrijeme, izgradnjom paralelnih struktura na Zapadnom Balkanu, preduzetnici u regionu mogu da se ‘testiraju’ u prilično konkurentnom okruženju. Što se više međusobnih investicija i robne razmjene unutar zemalja bivše Jugoslavije dogodi, to će biti bolje za sve uključene”, zaključuje Papić.
Marko Repecki, Forbes Hrvatska