Recept za Ukrajinu, dva savjeta za Trampa i mediji u doba Tiktoka i Jutjuba: Intervju sa glavnim urednikom Stivom Forbsom

Stiv Forbs (Steve Forbes), 77 godina, unuk osnivača brenda Forbes i trenutni glavni urednik američkog izdanja magazina, dugogodišnji je zagovornik ekonomske slobode i pristalica Republikanske stranke. Šta misli o trenutnoj situaciji u globalnoj politici i svjetskoj ekonomiji? I koji savjet daje Ukrajini kako bi postala uspješna zemlja?

Forbes Ukrajina proslavlja pet godina postojanja. Sjajan povod da razgovaramo sa unukom osnivača brenda Forbes i trenutnim glavnim urednikom američkog izdanja, Stivom Forbsom.

Pored medijskog posla, 77-godišnji Stiv Forbs je i ekonomista — autor i koautor više od 20 knjiga, kao i političar. Kandidovao se za predsjedničku nominaciju Republikanske stranke 1996. i 2000. godine.

Kako vidi recept za razvoj Ukrajine? O tome su sa Forbsom razgovarali Petro Černišov i urednica Tatjana Pavlušenko.

U svojoj knjizi „Manifest slobode: Zašto su slobodna tržišta moralna, a država nije“ ističete značaj ekonomske slobode. Kada je SAD prešla sa slobodne na više regulisanu ekonomiju?

Odstupanje od slobodne trgovine je anomalija. Od Drugog svjetskog rata, zemlje su radile na smanjenju trgovinskih barijera. Globalni rast trgovine nakon 1945. učinio je svijet boljim, za razliku od 1930-ih kada su dominirali protekcionistički stavovi.

Vjerujem da su carinske politike privremene, jer porezi štete biznisu, a carine remete lance snabdijevanja. Ovo je anomalija, a ne novo normalno. Adam Smith nas je naučio da obostrano korisni poslovi nisu igra nulte sume, i da zemlje koje podržavaju slobodnu trgovinu prosperiraju više.

Ovaj period će proći, i u stvarnom svijetu postaće jasno da je bolje smanjivati barijere, poreze i regulacije. Moraćemo da preispitamo neke naučene lekcije.

Da li globalizacija nazaduje ili se samo transformiše?

Živimo u globalizovanom svijetu i, iako se obrasci mijenjaju, princip otvorenih tržišta i sposobnost da se stvaraju efikasni lanci snabdijevanja ostaje nepromijenjen.

Pronaći ćemo nove načine da se prilagodimo promjenama u međunarodnim odnosima, naročito s kineskim tržištem. Za prosperitet su neophodna velika tržišta. U 19. vijeku, SAD su imale ogromnu zonu slobodne trgovine između saveznih država, ali sada smo „prerasli“ to tržište. Što više trgujemo s drugim zemljama, to više imamo mogućnosti za nove proizvode, usluge, lance snabdijevanja i tehnološke proboje.

Već sada vidimo početke toga s razvojem vještačke inteligencije, koja obećava veliki rast produktivnosti. Na primjer, ranije je u SAD trebalo tri milijarde dolara i 10-15 godina da se odobri novi lijek, ali AI bi mogao da skrati taj proces na nekoliko mjeseci.

Zatvaranje svijeta

Zašto je svijet odustao od otvorenih tržišta i kada ćemo se vratiti globalnom razvoju?

Ovaj period će biti težak. Vidjećemo da je bolje nemati poreze nego ih uvoditi, i da haos ne vodi prosperitetu. Možda će biti potrebno nekoliko godina, ali slični momenti su se dešavali u istoriji. Sedamdesetih godina 20. vijeka, SAD su prošle kroz decenije inflacije i pada, ali se posle Reganovih reformi zemlja vratila prosperitetu.

Nažalost, neke lekcije nisu naučene. Jedan od razloga današnjih političkih nemira je taj što elite nisu ispunile ono na šta su se obavezale u pogledu globalne bezbjednosti i stabilnih valuta. Novac mora biti stabilna mjera vrijednosti, poput sata sa stalnih 60 minuta.

Takođe smo zapali u regulatornu iracionalnost kada je riječ o klimi. Sada shvatamo da ogromna ulaganja u vjetroturbine i solarne panele ne mogu da zamijene prirodni gas.

Možete li navesti nekoliko najapsurdnijih regulativa u SAD-u?

Primjer iz voćnjaka jabuka u Njujorku: postoji 5.000 pravila i regulativa iz 17 različitih programa. Jedna od njih zahtijeva da se jabuke koje su ubrane sa stabla pokriju ceradom tokom transporta do skladišta da bi se zaštitile od ptičijeg izmeta. A te jabuke su prethodno 15 mjeseci visile na drvetu i svakako se peru u skladištu. To su apsurdne regulative.

Još jedan besmisleni primjer je promjena načina pravljenja pice u Njujorku zbog emisija. Ali da bi jedna picerija proizvela emisija koliko i jedan privatni avion za godinu dana, bilo bi joj potrebno 849 godina.

Ove regulative koštaju američku ekonomiju do 2,5 biliona dolara. Ilon Mask (Elon Musk) i njegov tim, koje zovem „maskovci“, aktivno se bore protiv besmislenih propisa. U proizvodnji je situacija još gora. Propisi koštaju poslodavce u prosjeku 25.000 dolara po zaposlenom, dok porezi iznose samo 5.000 dolara. Nije čudo što proizvođači imaju problema.

Inovacije mijenjaju svijet

Pravila ima sve više i više. Nedavno je predsjednik Donald Tramp ublažio ograničenja protoka vode iz američkih tuševa.

Tuševi, veš mašine i mašine za pranje sudova regulišu se u SAD iz suludih razloga…

Demokratizacija i ukidanje prekomjernih regulativa treba da budu osnova za budući ekonomski rast SAD. Moramo prestati da trošimo novac na alternativne izvore energije koji nisu samo skuplji, već i štetniji za životnu sredinu od prirodnog gasa ili nuklearne energije. Na primjer, vjetroturbine proizvode više plastičnog otpada nego plastične cijevi koje su pokušavali da eliminišu.

Evropa je veoma regulisana. To se objašnjava zaštitom potrošača. Kako pronaći balans?

Nažalost, u EU birokratija često nalaže da se ništa ne smije učiniti dok se ne dokaže da je apsolutno bezbjedno. To guši inovacije. Da je EU morala da odobrava automobile prije 120 godina, to se ne bi desilo zbog brige o nesrećama i cijeni goriva. U SAD se inovacije dopuštaju, a zakoni se mijenjaju u skladu sa okolnostima. Na primjer, nastanak tehnologije fotokopiranja doveo je do promjena u zakonima o autorskim pravima 1960-ih.

Razlika između nas i ljudi iz kamenog doba je znanje. Viši životni standard proizlazi iz stvaranja novog znanja, bilo u laboratoriji ili na tržištu.

Uzmite primjer Margaret Radkin (Margaret Rudkin). Njeno dijete je bilo alergično na bijeli hljeb. Počela je da eksperimentiše u svojoj kuhinji i stvorila integralni hljeb. Godine 1937. osnovala je pekaru „Pepperidge Farm“, koja je izbacila Goldfiš (Goldfish) kekse i grickalice. Izgradila je veliki biznis i prodala ga kompaniji Campbell’s.

Uspjeh Radkin nije bio rezultat ekonomskog planiranja, već eksperimenta. To je preduzetnički duh koji podstiče inovacije. Ili, na primjer, Amadeo Pjetro Đanini (Amadeo Peter Giannini), koji je unio revoluciju u bankarski sistem, ili Norman Borlaug, začetnik Zelene revolucije (dobitnik Nobelove nagrade za mir 1970. godine).

U SAD svako ima priliku da isproba nove ideje, a kada uspiju – svi imaju koristi.

Pouke iz Argentine

Pažljivo pratimo reforme predsjednika Havijera Mileija (Javier Milei) u Argentini. Mislite li da je „gorka pilula“ neophodna za stabilizaciju ekonomije?

Predsjednik Milei ne preteruje sa reformama — one jesu radikalne, ali su neophodne. Međutim, još nije zamijenio pezos dolarom niti je zatvorio centralnu banku, koja je izvor rasipništva, iako je to obećao tokom kampanje. To bi bio ključni korak ka zaustavljanju rasta inflacije u zemlji. Na primjer, Ekvador i Salvador su već dolarizovali svoje privrede i to je dalo rezultate.

Milei mora da uradi isto i sprovede druge reforme kako bi povratio prosperitet Argentine, koja je nekada bila jedna od najbogatijih zemalja svijeta.

Postoje li neke Mileijeve odluke koje bi mogle biti korisne za Ukrajinu?

Za izgradnju mirne ekonomije, važno je smanjiti veličinu državne birokratije i pojednostaviti propise. Treba obratiti pažnju na to kako i koliko je teško osnovati biznis u zemlji, komunicirati sa preduzetnicima i ukloniti prepreke.

Trampova politika

Dugo podržavate Republikansku stranku. Smatrate li da je trenutna Trampova ekonomska politika efikasna?

Oduvijek sam podržavao Trampove dobre politike i kritikovao one s kojima se ne slažem. On je brzo preuzeo kontrolu nad granicom nakon što je 10 miliona ilegalnih migranata ušlo u SAD. Nešto što Džo Bajden (Joe Biden) nije učinio za četiri godine. Njegovo postavljanje Maska za reformu propisa i budžetske rezove bilo je uspješno. Već je pronađeno 150 milijardi dolara prekomjerne potrošnje.

Sada radimo na novom zakonu o poreskom rasterećenju, jer mnogi od Trampovih poreskih olakšica iz 2017. ističu ove godine.

Carine su oblik oporezivanja. Nadam se da će neizvjesnost oko njih uskoro prestati, kako bismo se mogli ponovo fokusirati na jasna pravila.

Takođe mislim da bi Tramp trebalo da obezbijedi više oružja za Ukrajinu i da odlučnije djeluje kako bi spriječio Iran da postane nuklearna sila.

Koje su najveće ekonomske greške koje vidite u američkoj politici prema Kini?

Trenutno smo u pravom trgovinskom ratu sa Kinom. Nadam se da će se s vremenom carine primjenjivati selektivno, a ne generalno. Kina krade našu intelektualnu svojinu i sprovodi sajber napade na američku infrastrukturu. Želio bih da Pentagon ima kontramjere za takve slučajeve. Kina mora znati da će snositi posljedice za loše postupke.

Peking želi da kontroliše međunarodne vode, počevši od Južnog i Istočnog kineskog mora, i aktivno se miješa u situaciju u Ukrajini i na Bliskom istoku. Moramo rješavati ove probleme jedan po jedan, obnavljajući američku vojsku, posebno koristeći brodogradilišta u Južnoj Koreji i Japanu.

Savjeti za Ukrajinu

Kakva bi mogla biti ukrajinska reakcija u kontekstu trgovinskih ratova?

Ukrajina mora da smanji trgovinske barijere. Kao što pokazuje primjer Švajcarske, prosperitet ne zahtijeva nužno članstvo u blokovima poput EU. Nakon rata, Ukrajina bi mogla postati ulazna tačka za kompanije, po ugledu na Švajcarsku ili Singapur. Pogledajte Slovačku, koja je postala velika sila u automobilskoj industriji u Evropi.

Vaš savjet ukrajinskim preduzetnicima, kako da uspiju na globalnom nivou?

Budućnost Ukrajine zavisi od mirnog rješenja rata. Nakon toga, Ukrajina bi trebalo da se ugleda na Hong Kong, Singapur i Švajcarsku i stvori otvorenu ekonomiju. Važno je olakšati osnivanje firmi, kao u Novom Zelandu, uz niske poreze i smanjenje socijalnih doprinosa.

Ukrajina bi trebalo da veže svoju valutu za stabilnu valutu — bilo za euro, bilo za dolar, kao što su to učinile baltičke države. Važno je imati niske poreze, stabilnu valutu i vladu koja ne troši previše. Lekcije iz Poljske i Singapura pokazuju da Ukrajina može postati centar visokih tehnologija i finansija.

Rekli ste 2023. da bi gubitak Ukrajine mogao dovesti do globalne katastrofe. Da li i dalje tako mislite?

Ukrajina je ključna za globalnu bezbjednost, poput Čehoslovačke 1938. godine. Ne smijemo ponoviti grešku koju su tada napravile Velika Britanija i Francuska, a koja je dovela do Drugog svjetskog rata. Zato moramo učiniti mnogo više da podržimo Ukrajinu u borbi protiv osvajača. Moj predlog je novi slogan: Učinite Ukrajinu ponovo velikom.

U Ukrajini se trenutno vodi debata o otvaranju prema radnoj migraciji. Razmatra se ideja da se građanima zemalja sa višim BDP-om po stanovniku automatski omogući pravo boravka i rada. Da li je to održivo rješenje?

To bi trebalo rješavati individualno, ali je važno da Ukrajina postane mjesto gdje ambiciozni ljudi žele da dođu zbog prilika. Moramo izbjeći greške Evrope, poput one iz 2015. kada je Angela Merkel dozvolila otvorenu migraciju bez kontrole ko dolazi i kakve vještine posjeduje.

Potrebne su pametne politike za privlačenje kvalifikovane radne snage. Takođe, pažnju treba obratiti na Ukrajince u dijaspori — oni mogu postati važan resurs ako vide da se zemlja razvija i požele da se vrate. To može podstaći unutrašnju migraciju i ulaganja u Ukrajinu.

Dva savjeta predsjedniku Trampu

Počnimo sa ekonomijom i carinama: kod velikih poreskih olakšica važno je zadržati njihovu efikasnost.

Što se tiče Ukrajine i Irana: Kada je riječ o Ukrajini, Putin reaguje samo na silu. SAD ima hiljade jurišnih aviona A-10 Vartog, a Ukrajini je potrebno stotine takvih. Putin mora da shvati da će početi da gubi, a ne da pobjeđuje. Samo snaga na bojnom polju ima efekta; riječi nisu dovoljne. Putin će reći bilo šta da vas zavede, kao što pokušava da uradi sa Trampovim izaslanikom Stivom Vitkofom (Steve Witkoff).

Moramo djelovati odlučno i prema Iranu i prema Putinu, jer se pravi dogovori mogu postići samo silom. Riječi ne znače mnogo — to smo vidjeli mnogo puta.

Svijet novih medija

Koja je uloga Forbesa u doba Tik Toka, Jutjuba (YouTube) i blogera? Koju dodatnu vrijednost mi, novinari, treba da pružimo čitaocima i gledaocima?

Najvažnije je pružiti pouzdane informacije. Ljudi traže kredibilne izvore. Kada smo prešli sa štampe na digitalni format, shvatili smo da ljudi žele pouzdane brendove kojima mogu vjerovati. Internet često sve pretvara u robu, pa ako nemate nešto jedinstveno i korisno, ljudi će otići negdje drugdje.

Eksperimentišemo sa različitim načinima distribucije informacija. Na primjer, organizujemo tradicionalne događaje kao što su „30 ispod 30“, „50 preko 50“ i brojne druge konferencije uživo. To je staromodno, ali efikasan način da se ljudi angažuju. Ljudi su društvena bića.

Koja je trenutna misija globalnog Forbesa? Kome je namijenjeno izdanje i o čemu govori?

Naša misija je da pružimo preduzetnicima i ljudima koji žele da unaprijede svoj život informacije i analize koje su im potrebne za rast. To znači pravilno prikupljanje i predstavljanje informacija i pronalaženje uspješnih ljudi koji mogu biti primjeri drugima.

Mi smo poput kritičara pozorišnih predstava: aplaudiramo kada je nešto dobro urađeno, ali ne oklijevamo da kritikujemo kada je potrebno. Naš cilj je da služimo onima koji teže uspjehu. Zato je brend Forbes poznat širom svijeta — inspirišemo ljude da postignu više.

Kada se sjetite svog cilja, manje vas brine ako se način njegovog ostvarivanja promijeni. Zato je važno sjetiti se zašto smo ovdje. Da učinimo svijet boljim tako što ćemo ljudima koji žele uspjeh dati prilike da ga ostvare.

Tri životna savjeta Stiva Forbsa: Kako sačuvati prisebnost u današnjem ludom svijetu?

Svijet uvijek izgleda besmisleno u vrijeme velikih promjena — bilo da je riječ o pojavi željeznice, izumu personalnih računara ili vještačke inteligencije. Međutim, haos nastaje tek kada lideri zaborave osnovne principe. Neki principi su vječni, ali ih često zanemarujemo — kao 1930-ih, 1970-ih i danas.

Ključ je da se vratimo osnovama i idemo naprijed, imajući na umu da ne kontrolišemo uvijek događaje. Ponekad događaji kontrolišu nas.

Za mlade je posebno važno da shvate da ne dolazimo na svijet već formirani. Sjajan primjer je Stiv Džobs (Steve Jobs). Ako biste njegove lične osobine kao mladog čovjeka, bez imena, pokazali nekom regruteru, odmah bi vas odbio. Vrijeđao je ljude, krao ideje i bio loš menadžer, zbog čega je čak i otpušten iz Epla (Apple).

Ali vremenom je naučio da bude efikasan i inspirativan lider. Kada se vratio u Epl, koji je bio pred kolapsom, stvorio je moćnu kompaniju.

U životu stvari nisu uvijek lake i glatke, ali važno je ići naprijed. To je kao vožnja bicikla — ako ne okrećeš pedale, pašćeš.

Petro Černišov, saradnik Forbesa
Tatjana Pavlušenko, novinarka Forbesa