Od porodične tragedije do Forbes liste 30 ispod 30

“14. aprila 2014. godine, koji pada na Bengalsku novu godinu, izgubila sam svoju majku. Umrla je od diareje. Bila je bolesna samo jedan dan. Dan ranije je otišla na posao i radila, a sjutradan je već nije bilo. To je bio ogroman šok za mene. Četvrti dan nakon njene smrti, održala sam prvi govor o važnosti higijene i pranja ruku, edukujući 3.000 kanalizacionih radnika. Počela sam raditi s drugim ugroženima grupama, poput prostitutki i stanovnika u sirotinjskim naseljima”, kazala je za Forbes BiH Šomi Čadri (Shomy Chowdhury), 29-godišnja aktivistkinja iz Bangladeša koja se bori za pristup vodi, sanitaciji i higijeni (WASH) i koja je zbog svog rada i aktivizma izabrana za jednu od najuticajnijih osoba na listi Forbes 30 ispod 30, 2021. godine. 

Ona je takođe dobitnica brojnih nagrada i stipendija kao što su Predsjednička nagrada za volonterski rad od predsjednika SAD Baraka Obame (Barack Obama), Putra Icon Award i The Diana Legacy Award. Ona je takođe stručnjak za CEE inicijativu američkog Stejt dipartmenta, međunarodni izborni posmatrač i zauzima vodeće i savjetodavne pozicije u više međunarodnih organizacija. Čadri je govorila i pojavljivala se u Ujedinjenim nacijama, Bijeloj kući, Kensingtonskoj palati, na BBC-u, MSNBC-u, TEDx-u, Nasdaq-u, FORBES-u, Hello!, Humans of Kuala Lumpur i mnogim drugim mjestima i platformama. 

Kaže da njena priča počinje sa njenom porodicom. Odrastala je uz oca koji je radio na raznim događajima i volonterskim aktivnostima što je navelo i nju da se uključi u rad. 

“U zadnjem razredu srednje škole sam otišla u Ameriku na program razmjene i na osnovu toga programa morali smo imati 40 sati volonterskog rada, ali sam ja imala 460 sati. Kao rezultat tog volonterskog angažmana, tadašnji američki predsjednik Barak Obama mi je odao priznanje. Taj trenutak mi je bio prekretnica. Što sam više radila, više sam shvatala koliko posla tek predstoji tako da sam postala suosnivač organizacije pod nazivom Awareness 360 i radimo na brojnim globalnim problemima. Sada, šest godina kasnije, postali smo velika porodica koja se sastoji 1.500 mladih ljudi. Radimo u 23 zemlje, a od naših projekata više od 150 hiljada ljudi je imalo korist”, kazala je ona. 

Put do Forbesove liste 30 ispod 30 

Čadri nam je ispričala o tome kako je dospjela na listu Forbes 30 ispod 30. 

“Da budem potpuno iskrena, nikad nisam razmišljala da se prijavim za to. Bila sam svjesna da postoji ta lista, ali nisam istraživala ni kako se prijaviti, ni kako se dospijeva na to”, rekla je ona.

Kazala nam je njena organizacija, koju je osnovala zajedno s Rijveom Arefinom, Awarness 360, usko sarađuje sa UNDP-om i da su oni ti koji su je odlučili nominivati za Forbes. 

„Uvijek sam spora s tim stvarima tako da su me ljudi iz UNDP-a doslovno pritiskali da im pošaljem dokumente koji su bili potrebni za listu. Mi smo na to bili potpuno zaboravili jer je proces bio dugotrajan. Nakon 6-7 mjeseci dobili smo obavještenje da sam ušla u uži krug kandidata. Onda smo im morali poslati još više dokumenata. Sjećam se da je proces bio veoma kompleksan. Nakon toga su obavili dva kruga intervjua”, kazala je ona. 

Forbes 30 ispod 30 je lista koja je podijeljena po regijama, ali i kategorijama, od društvenog uticaja do finansija i sl. Postoji 10 kategorija i svaka kategorija sadrži 30 osoba ispod 30 godina starosti. Kada se odredi ko će biti na listi, onda se izabere osoba iz određene kategorija koja će predstavljati ostale. 

Šomi je uvrštena na dio liste uspješnih individua iz regije Azije i Pacifika, a njena kategorija je društveni uticaj i ona je bila nosilac liste u svojoj kategoriji. 

“Međutim, mi ništa nismo znali o tome u tom momentu. Nazvali su nas iz Forbesa i rekli da bi željeli da urade profesionalne fotografije, ali da to ne garantuje da smo ušli na listu. Rekli su nam da ćemo saznati tek kad lista bude objavljena, tako da je sve bilo pod velom tajnosti. Tek smo kasnije shvatili da su radili profesionalne fotografije samo ljudi koji su već ušli na listu”, kazala nam je ona.  

Rekla je da joj je drago što je uvrštena na listu jer je to dalo kredibilitet njenom radu i na taj način su joj se otvorila vrata za mnoge druge prilike.  

“Međutim, ono što je još važnije je što se to desilo tokom pandemije kada su ljudi počeli više shvatati koliko je važna higijena i pristup vodi tako da mi je posebno važno jer smo se suočili s puno kritika i ismijavanjem kao da glorifikujemo pranje ruku”, naglasila je.  

Rad sa prostitutkama

Upitana na koji svoj projekat je najponosnija, Šomi je s velikim ponosom počela govoriti o svom radu sa prostitukama u Bangladešu.  

Kazala je da je veoma teško i izazovno s njima raditi ne zato što one čine posao izazovnim već zbog okolnosti. 

“Prostitucija u Bangladešu je legalna i imaju posebna područja grada gdje se obavlja. Moj otac podržava sve moje projekte, ali kad je čuo za ovaj pitao me da li sam sigurna da to želim raditi jer su te ulice pune narkomana, kriminalaca i niko mi ne može garantovati sigurnost”, priča nam Shomy. 

Govorila je o brojnim izazovima s kojima se suočila na ovom projektu, od problema sa policijskom zaštitom, sigurnosti volontera, do samog ustručavanja prostitutki da pričaju s njima. 

“Mnoge od njih su strahovale da ćemo mi ući u njihov prostor i razotkriti sve. Problem je što porodice mnogih od njih uopšte ne znaju da one tu rade. Trebalo je puno vremena da steknu povjerenje”, kazala je ona. 

Borba protiv predrasuda i nejednakosti 

Govorila nam je i tome koliko se često suočavala sa situacijama u kojima nije dovoljno ozbiljno shvatana zbog svojih godina i pola. 

“Ne samo u svom aktivističkom životu nego i u privatnom sam se suočila s svojevrsnim nijansiranim predrasudama gdje sam znala da se drugačije prema meni ophodi jer sam mlada žena. Na primjer, imala sam poslovni sastanak s čovjekom koji je čuo od svojih prijatelja puno toga o meni, ali nismo do tada upoznali. Prvo što mi je rekao kad me je vidio je ‘Očekivao sam višu, zdraviju ženu’. Nemojte me pogrešno shvatiti, on se poslije prema meni ophodio s puno poštovanja, ali u tom trenutku nije shvatio težinu riječi”, kazala nam je Šomi. 

Takođe, smatra da su te neke suptilne razlike očigledne u svakodnevnom životu. Navela je da kada, na primjer, prisustvuje nekoj poslovnoj večeri sa osoboma suprotnog pola, konobari uvijek daju njima račun da plati. 

“To su te neke sitnice zbog kojih se pitam kako se prema ženama odnosi u svijetu. Kada sam ušla u aktivističke vode, shvatila sam koliko sam ustvari privilegovana jer se nisam suočila s brojnim izazovima s kojima se žene širom svijeta suočavaju”, kaže ona. 

Osvrnula se posebno na žene u zajednicama gdje je ograničen pristup vodi, kazavši da se one posebno pogođene time jer su obično one te koje moraju ići donositi vodu i tako se njihovo fizičko i mentalno zdravlje ugrožava i uskraćuju im se prilike za obrazovanje i rad. 

“Njihova menstrualna higijena je ugrožena. Koriste manje vode za sebe, manje piju, manje se peru da bi mogle kuvati za svoje muževe. Kad sam pričala s njima shvatila sam tek koliko je rodna nejednakost pristuna u svim djelovima društva”, ispričala je ona.  

Na kraju razgovora, Šomi je rekla da se nedavno preselila u London, odakle će nastaviti da radi za svoju organizaciju, ali i brojne druge.  

“Uvijek sam govorila da ću biti aktivistkinja u pokretu WASH, ali se iskreno nadam da će tokom mog životnog vijeka to postati nepotrebno, odnosno da će svijest o tome biti toliko rasprostranjena da će pokret postati suvišan”, zaključila je.

Lejla Nuhanović, novinarka Forbes BiH