Mogao je da ima 70 milijardi dolara, ali je odabrao da donira i živi „van mreže“

Kurtis Prim (Curtis Priem) šeta po drvenoj sceni prije nego što će stati nekoliko koraka desno od sredine. To je jedno od „akustičnih slatkih mjesta“ u koncertnoj dvorani Renseler politehničkog instituta (Rensselaer Polytechnic Institute) sa 1.165 mjesta, kojoj je suosnivač Envidije (nVidia) donirao 40 miliona dolara za izgradnju između 2003. i 2008.

Okupan toplim svjetlima pozornice, Prim, 64-godišnjak u odjelu i crvenoj kravati, gestikulira prema hiljadama jedinstveno zakrivljenih drvenih panela duž zidova i tkanini posebno šivenoj za propustljivost vazduha i masu na plafonu – sve izgrađeno za idealnu akustiku.

„Ovo je tehnološki najnapredniji prostor za izvođenje na svijetu“, kaže inženjer elektronike s osmjehom, opisujući mjesto u Troji, Njujork, koje nosi njegovo ime: Curtis Priem Experimental Media and Performing Arts Center.

Ovo je dio mnogo veće predanosti njegovoj školi, koja uključuje i pomoć u stvaranju prvog univerzitetskog IBM kvantnog računara na svijetu. Očekuje se da će biti operativan tokom sljedećeg proljeća i biće temelj novog računarskog centra koji će, nadamo se, privući vrhunske talente u RPI i okolnom području.

Od 2001. godine, Prim je donirao 275 miliona dolara RPI, što čini 40% ukupnih poklona institutu tokom tog perioda, i obećao je još oko 80 miliona dolara. Samo polovina te sume je javno priznata kao dar od Prima. Anonimno obećanje od 360 miliona dolara RPI je objavio 2001. godine, u vrijeme kada je Prim počeo da daje, ali ni on ni škola nisu željeli da komentarišu da li je on donator.

Lična Primova priča

Ono što je još manje poznato je Primova lična priča. Izumitelj sa gotovo 200 patenata, pomogao je dizajniranju prvog grafičkog procesora ikada za računare početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, a kasnije je zajednički osnovao firmu Envidija, gdje je proveo deceniju kao njen prvi tehnički direktor.

Nakon javne ponude akcija Envidije 1999. godine, prenio je veći dio svojih akcija u dobrotvornu fondaciju, odlučivši da je to „previše novca“ da ga zadrži. Nešto kasnije napustio je kompaniju, djelimično zbog prvog braka koji se završio razvodom i optužbama za nasilje u porodici protiv njegove bivše supruge. Do 2006. prodao je i preostale akcije. Da je zadržao cjelokupno vlasništvo, vrijednost bi mu danas bila 70 milijardi dolara. Umjesto toga, Forbes procjenjuje da je Primovo bogatstvo bliže cifri od 30 miliona dolara, malo više od desetog dijela onoga što je dao RPI.

To uključuje i kuću od šest miliona dolara u blizini Fremonta, Kalifornija, gdje živi „izvan mreže“ sa nepouzdanim mobilnim signalom i piše „manifeste“ pune jednačina o rješavanju svjetskih problema poput „popravljanja Zemlje“. (Nijedan nije objavljen nigdje). Kaže da često komunicira dodjeljivanjem jedinstvenih e-adresa – šesnaestocifrenih nizova brojeva, uključujući jedan koji je dat ovom izvještaču Forbesa, kao način izbjegavanja spama (kaže da ga nije imao od 2000.). Takođe posjeduje privatni avion Gulfstrim G450, nazvan Snupi, koji je kupio 2021. i sada ga koristi da putuje do Instituta četiri puta godišnje.

U intervjuu na kampusu RPI u istorijski radničkom gradu Troji, Njujork, Prim se otvara o svojim donacijama, zašto je napustio Nvidiju i nekim žaljenjima. „Uradio sam malo ludu stvar i žao mi je što nisam zadržao malo više [Nvidia akcija]“, priznaje Prim, koji kaže da i dalje razmišlja o Nvidiji dva puta dnevno – kada stavlja i skida svoj Omega Spidmaster X-33 Mars sat, isti model koji nose Tanderbirds i astronauti Spejs šatla; to mu je poklonila Nvidia na petu godišnjicu kompanije.

Za njega je RPI postao ne samo mjesto za ulaganje novca već i pronalaženje smisla i utjehe. „Pakao se događao sa mnom spolja, a [RPI] je zapravo bio moje utočište“, kaže Prim o svom radu sa Institutom, gdje je bio član odbora povjerenika od 2003. „Postao je moj cilj i moje mentalno zdravlje“.

Prim je izabrao RPI umjesto poznatijeg Masačusets tehnološkog instituta, dijelom zahvaljujući fensi IBM računaru koji je želio da koristi. Ispostavilo se da je to idealno mjesto za Prima, koji je oduvek bio zainteresovan za spoj tehnologije i umjetnosti. U srednjoj školi, nakon što se „selio širom istočne obale“ kao dijete, njegova porodica se skrasila na obodu Klivlenda, gdje je Prim uzimao časove violončela kod Donalda Vajta iz Klivlend orkestra, prvog crnog muzičara koji je svirao u velikom orkestru, i proveo dva ljeta na intenzivnom kampu za klasične muzičare u Severnoj Karolini. Takođe je svirao trombon.

Na RPI-u je svirao violončelo u orkestru sve četiri godine i pripisuje mnogo svoje kreativnosti u elektronskoj industriji i radu na Institutu svojem muzičkom odrastanju. „Da bi izvodio, moraš da vježbaš, zar ne? I moraš da budeš kreativan“, kaže Prim. „Tako sam počeo da primjenjujem to na elektroniku i računarske nauke“.

Diplomirao je na RPI-u sa diplomom iz elektroinženjeringa i računarskog inženjeringa 1982. godine, a radio je kao inženjer u kompaniji za PC Vermont Majkrosistems, zatim kao inženjer hardvera u firmi za elektronsku testnu opremu GenRad. Kasnije se preselio u Kaliforniju da radi u San Majkrosistemsu (Sun Microsystems) sedam godina.

Rađanje Envidije

Ideja za Envidiju rođena je 1993. u jednom „Denisu“ (Denny’s) u Silicijumskoj dolini. Tamo su se on, njegov kolega iz San majkrosistemsa Kris Malakovski (Chris Malachowsky) i njihov prijatelj Džensen Huang (Jensen Huang), inženjer koji je radio u LSI Lodžik (LSI Logic), sastajali da brejnstormuju kako napraviti bolji čip. Prim opisuje svoju ulogu u početku kao ulogu arhitekte koji stvara osnovni plan i omogućava inženjerima da dizajniraju algoritme za Envidija čipove, uglavnom radeći iza kulisa. „U Envidiji je postala izreka, nikada ne stavljaj Kurtisa ispred kamere, i nikada ne stavljaj Kurtisa ispred klijenta“, šali se Prim. (Odgovor izvršnog direktora Huanga: „Kurtis je zapravo bio odličan s klijentima“).

Godine 1999. Envidija je postigla dva značajna uspjeha: izašla je na berzu s tržišnom kapitalizacijom od 1,1 milijardu dolara i izumjela svoju grafičku procesorsku jedinicu, ili GPU, koja je prvobitno korišćena za video montažu i igranje, ali je na kraju preoblikovala industriju računara. Istog jula Prim je oženio svoju prvu suprugu Veroniku, a dva mjeseca kasnije osnovao je Porodičnu fondaciju Prim u koju je stavio više od tri četvrtine od svojih 12,8% udjela u Envidiji – oko 100 miliona akcija (u današnjem broju akcija). Dio razloga za veliki poklon, rekao je, bio je taj što nije želio da vlada dobije novac ako bi prodao puno akcija i dugovao poreze za njih.

U to vrijeme Prim je pogledao svoje dioničarsko vlasništvo i pomislio da će završiti s oko 50 miliona dolara. „Moje spasenje bilo je to što nisam mogao predvidjeti budućnost“, kaže pomalo nostalgično o svojoj odluci da proda akcije u sadašnjoj kompaniji sa tržišnom kapitalizacijom od 1,2 biliona dolara.

Nakon početnog doniranja, uključujući Nature Conservancy i Monterey Bay Aquarium, Prim se udaljio od cilja da ublažava patnje koje izazivaju ljudi ka njihovom sprječavanju, uglavnom kroz donacije usmjerene na obrazovanje. „Adam i Eva imali su slobodnu volju i izabrali su grešan put koji je doveo do patnje… naše vjerovanje je da se većina patnje može izbjeći jer je u našoj kontroli da započnemo s njom“, navela je rana veb stranica njegove fondacije, oslanjajući se na korjene njegove porodice u Ujedinjenoj crkvi Hrista (Prim ne praktikuje tu religiju, ali kaže da su mu otac, sestra i baba bili sveštenici).

Godine 2000. Prim se vratio na RPI da primi nagradu Univerzitetskog preduzetnika godine za svoj rad u Envidiji. „Ušao sam na kampus, i kao, okej, ovo je nekako moj poziv“, kaže Prim. Kaže da je donirao milion dolara RPI-u 2000. i ponovo 2001. Zatim, u fiskalnoj godini koja se završila u junu 2002. godine, Porodična fondacija Prim počela je da raspoređuje najmanje 10 miliona dolara godišnje RPI-u – i to čini od tada.

Stvari u kompaniji Envidija, s druge strane, nisu išle dobro. Prema Primu, bio je ometan ličnim problemima kod kuće i nije doprinosio onoliko koliko je želio, pa je odlučio da ode.

Život van Envidije

Naredna decenija Primovog života bila je haotična, kaže on – sud je utvrdio da je Veronika imala „istoriju porodičnog nasilja“ prema njemu. Tvrdio je u sudskim dokumentima iz 2013. da je nasilje „rezultiralo sa 19 policijskih izvještaja, pet hapšenja, tri krivične osude, tri krivična zaštitna naloga, jednim civilnim privremenim nalogom zabrane i tri uslovna perioda“.

Prema istom dokumentu, Veronika je tvrdila da je Kurtis „izazivao njene nasilne reakcije verbalno“ i spomenula „nedostatak ozbiljnosti povezan sa njenim ponašanjem“. (Njen advokat nije odgovorio na višestruke zahtjeve za komentar.) U jednom trenutku, Kurtis Prim kaže da se sastao sa senatorom Kalifornije Bobom Vjekovskim (Wieckowski) kako bi zagovarao amandman koji bi otežao navodnim počiniocima porodičnog nasilja da dobiju alimentaciju. Amandman, SB 28, jednoglasno je usvojen na glasanju Senata 2015. Njegova bivša supruga se nagodila i nikada nije dobila alimentaciju.

Tokom tog vremena, Prim je nastavio da pomaže RPI, koji je, kako je rekao, finansijski „tonuo“ decenijama unazad. Hteo je da pomogne da se „okrene ovaj super tanker“. Prvo, njegove donacije išle su osnovnim potrebama – zapošljavanje više nastavnika, renoviranje zgrada i nabavka laboratorijske opreme. Zatim su došli doprinosi onome što je sada Centar Širli En Džekson za biotehnologiju i interdisciplinarne studije, kao i centar za izvođenje umjetnosti, koji je otvoren 2008.

Ideja za njegovu najveću donaciju došla je prije samo nekoliko mjeseci na sastanku upravnog odbora u Karlsbadu, Kalifornija. Tamo je Prim predložio novom predsjedniku RPI, Martinu Šmitu (Martin Schmidt), da pokušaju da obezbjede kvantni računar na RPI. Zanimljiva ideja, ali Šmit je mislio da bi to bilo preskupo.

„Napustili smo Karlsbad s dogovorom da ću ići do Daria Gila, šefa IBM-ove istraživačke grupe… da pokušamo da ga ubijedimo da IBM instalira kvantni računar na kampus RPI“, rekao je Šmit za Forbes. Samo tri mjeseca kasnije, u junu, RPI je zvanično objavio planove da obezbjedi IBM kvanutm servis van računar na kampus sljedeće godine, čime će postati jedini univerzitet na svijetu koji ga posjeduje.

„Sada, sa kvantnim računarima, RPI će biti u prvoj liniji uvođenja potpuno nove paradigme računarstva koja pruža velike mogućnosti za istraživanje različitih prethodno nerazrješivih problema u oblastima poput dizajna materijala, održivosti, razvoja farmaceutskih proizvoda, zdravstva i mnogo toga“, rekao je Gil na oktobarskom događaju povodom postavljanja kamena temeljca za kvantni računar.

U penziju kad potroši sav novac

Posljednje Primovo obećanje, vrijedno 95 miliona dolara, da obezbjedi računar za kampus i osnuje novi centar za njega, kako on kaže, postavlja njegovu fondaciju na „stazu prema nuli“.

„Ovaj vikend je zapravo završetak naše fondacije“, rekao je Prim na događaju postavljanja kamena temeljca, gdje je objasnio gomili studenata, nastavnika, alumnista i drugih gostiju da će finansiranje računara biti posljednji veliki poklon njegove fondacije i potrošiti veći dio preostalih sredstava.

Objava je data ispred sjajnog „kvantnog lustera“, srca nadolazećeg kvantnog računara jer sadrži kvantni čip i okružen je složenim zlatnim žicama kako bi se računar od oko 900 kilograma držao dovoljno hladnim da radi, na oko -460 stepeni Farenhajta. Očekuje se da će računar biti operativan negdje u proljeće 2024. i stajaće ispod četiri vitraža u nekadašnjoj kapeli.

Fondacija Porodice Prim trenutno ima 160 miliona dolara imovine i ide prema zatvaranju do 2031. godine, kaže on, ali nije siguran da li će novac trajati tako dugo, s obzirom na sve nove inicijative koje nastavlja da finansira na Institutu. „Ne možemo prestati s trošenjem, tako da će to vjerovatno biti mnogo ranije“, kaže Prim, dodajući da „kad novac nestane, povlačim se u penziju“.

Fibi Liu, novinarka Forbes