Ko je indijska milijarderka sa Forbsove liste: Željela da bude majstor za pivo

Spriječena u svojoj ambiciji da postane majstor pivarstva, Kiran Mazumdar-Šo (Kiran Mazumdar-Shaw) usmjerila je svoje frustracije na izgradnju međunarodne imperije kojoj su u fokusu ljekovi.

Tako je postala jedna od najuspešnijih i najbogatijih preduzetnica u svijetu.

Njen posao u oblasti farmacije nije počeo u laboratoriji. Počeo je u baraci s limenim krovom u Bengaluruu, gradu ranije poznatom kao Bangalore, prijestonici južnoindijske savezne države Karnataka.

Unutra je 25-ogodišnja Kiran koristila znanje koje je stekla učeći proizvodnju piva u Australiji. A radila je na tome da fermentiše enzime za klijente poput proizvođača soka od brusnice Ocean Spray.

Nijedna pivara nije željela ženu

Prvobitno je željela da krene stopama svog oca, glavnog majstora pivare u kompaniji United Breweries.

Ta pivara poznata je po pivu Kingfisher, koje je danas u vlasništvu Hajnekena (Heineken). Ali 1978. godine nijedna pivara nije željela da zaposli ženu kao majstora pivarstva.

Razočarana i obeshrabrena, Mazumdar-Šo je odlučila da svoje obrazovanje iskoristi na drugi način – za proizvodnju enzima u industrijske svrhe.

U partnerstvu sa irskim preduzetnikom, vlasnikom kompanije Biocon, koji je želio da proširi poslovanje na indijsko tržište, počela je posao u toj baraci.

„Za sebe kažem da sam slučajna preduzetnica“, kaže ona.

„Slučajna preduzetnica“ i posao sa ljekovima

Posao je postao dovoljno uspješan da ga je Unilever otkupio osamdesetih, zajedno sa njegovom irskom matičnom firmom. Mazumdar-Šo je ostala da vodi jedinicu iz Bengalurua sve do 1998.

Tada su ona i njen pokojni suprug, Džon Šo (John Shaw), otkupili Unileverov udio za oko dva miliona dolara.

Bio je to pun pogodak: na kraju je 2007. prodala dio posla s enzimima danskoj kompaniji Novozymes za 115 miliona dolara. Do tada je imala veće planove.

Prije 25 godina Biocon je počeo da proizvodi farmaceutske proizvode, počevši od insulina.

Insulin je vrsta „biološkog lijeka“, odnosno lijeka koji potiče iz živog organizma.

U ovom slučaju, tradicionalno se koristi modifikovana verzija bakterije Ešerihije koli, dok Biocon koristi kvasac.

Zahvaljujući tome što se nalazi u Indiji, kompanija je mogla da proizvodi ove biološke ljekove znatno jeftinije od velikih zapadnih farmaceutskih firmi.

Insulin je jedan od najjednostavnijih bioloških ljekova, koji se sve češće koriste za liječenje raznih stanja – od raka do poremećaja imunog sistema.

Složeniji biološki ljekovi, poput genskih terapija i monoklonskih antitijela, izuzetno su teški za proizvodnju – i ekstremno skupi.

Na primjer, jedan lijek za djecu sa spinalnom mišićnom atrofijom košta više od dva miliona dolara, za samo jednu dozu. To je ogroman tržišni segment, ali je njegova tačna veličina teško utvrdiva.

Prema podacima istraživačke firme Iqvia, biološki ljekovi su 2023. godine činili 324 milijarde dolara potrošnje po osnovnim cijenama.

Ta brojka ne uzima u obzir značajne rabate koje proizvođači brendiranih ljekova često nude kako bi zadržali tržišni udio, čime se smanjuje ono što osiguravači i pacijenti stvarno plaćaju.

Ali se time i zamagljuju ukupni troškovi.

Složeni i skupi ljekovi

„Ovo su vrlo složeni i skupi ljekovi, i zato je važno da kompanije poput naše budu posvećene omogućavanju pristupa po pristupačnijim cijenama“, kaže Mazumdar-Šo.

O tome govori dok pije čaj koji joj poslužuje batler u njenom stanu u Njujorku, ukrašenom pejzažima škotskih umjetnika Džordža Devlina (George Devlin) i Arčija Foresta (Archie Forrest).

Mazumdar-Šo, koja sada ima 72 godine, počela je na indijskom tržištu.

Danas prodaje ljekove širom svijeta – s posebnim fokusom na SAD i Kanadu. Te dvije zemlje zajedno čine oko 40 odsto prodaje njenih bioloških ljekova.

Rano je shvatila da pronalaženje jeftinijeg načina za proizvodnju tako složenih, životno važnih ljekova ne samo da ih čini dostupnijim, već predstavlja i odličan poslovni potez.

Danas Biocon, kompanija koja je javno listirana na berzi u Indiji, ostvaruje prihod od 1,9 milijardi dolara prodajom desetina generičkih ljekova i „biosličnih“ (biosimilar) medikamenata.

Riječ je o biološkim ljekovima koji se razvijaju tako da budu vrlo slični izvornom biološkom lijeku.

Kompanija se takođe bavi ugovornim istraživanjima za druge firme putem svoje javno listirane podružnice Syngene.

Iako Forbesova lista samostalno ostvarenih žena obuhvata samo žene iz Sjedinjenih Država, Mazumdar-Šo bi se lako našla među 20 najboljih kada bi bila Amerikanka.

Njeno bogatstvo Forbes procjenjuje na 3,2 milijarde dolara

Ona je jedna od najbogatijih samostalno uspješnih preduzetnica u svijetu, sa bogatstvom koje Forbes procjenjuje na 3,2 milijarde dolara.

Najveći dio njenog poslovnog carstva čini većinski u vlasništvu privatna podružnica Biocon Biologics,.

Ona je specijalizovana za bioslične ljekove i predstavlja gotovo 55 odsto prihoda matične kompanije. Slično kao što su generici jeftinije kopije hemijski sintetisanih ljekova, bioslični ljekovi su pristupačnije alternative biološkim ljekovima.

Kao i kod generika, kompanijama poput Mazumdar-Šo omogućeno je da razvijaju bioslične ljekove nakon što istakne patent brendiranog lijeka.

Iako je proizvodnja biosličnih ljekova daleko skuplja od generičkih, razvoj jednog biosličnog lijeka može da košta više od 100 miliona dolara, oni mogu znatno smanjiti troškove za pacijente.

Prema procjenama firme Iqvia, bioslični ljekovi su od 2015. uštedjeli američkom zdravstvenom sistemu 36 milijardi dolara po osnovnim cijenama. Kako se očekuje da 118 bioloških ljekova izgubi patentnu zaštitu do 2035. godine, tržište ovih jeftinijih alternativa moglo bi da doživi pravi procvat.

„Čak i u Sjedinjenim Državama, prihvatanje biosličnih ljekova sada rapidno raste jer troškovi zdravstvene zaštite izmiču kontroli, i sve što može da pomogne u njihovom obuzdavanju postaje izuzetno važno“, kaže Mazumdar-Šo, i dodaje: „Imamo ogromnu priliku da izgradimo veoma veliki biznis.“

Uzmimo za primjer jedan od najnovijih ljekova iz Bioconove ponude: jeftiniju alternativu za Stelaru, popularnu terapiju za autoimune bolesti koja je prošle godine bila najprodavaniji lijek kompanije Johnson & Johnson, donoseći preko 10 milijardi dolara prihoda.

Prije rabata, cijena jedne doze Stelare iznosi više od 25.000 dolara.

Lijek se uzima na svakih osam nedjelja kod oboljelih od Kronove bolesti i na svakih 12 nedjelja kod pacijenata sa psorijazom. Bioconov lek Yesintek, lansiran je u februaru.

Pruža istu terapijsku vrijednost za nešto manje od 3.000 dolara po dozi, otprilike 90 odsto jeftinije od Stelare.

Kompanija Kiran Mazumdar-Šo lansirala devet biosličnih lekova

Do sada je kompanija Kiran Mazumdar-Šo lansirala devet biosličnih ljekova, uključujući i onaj koji imitira Humiru. To je lijek za reumatoidni artritis kompanije AbbVie (čija je prodaja dostigla vrhunac od 21 milijarde dolara 2022. godine), kao i lijek koji odgovara Herceptinu, Genentechovom lijeku za liječenje raka dojke.

Mazumdar-Šo je lansirala verziju Herceptina 2017. godine, nakon što je bliska prijateljica oboljela i suočila se s finansijskim teškoćama u plaćanju terapije.

Cijena Herceptina je, prema studiji objavljenoj u JCO Oncology Practice, dostizala gotovo 90.000 dolara 2019. Sedam Bioconovih biosličnih ljekova dobilo je odobrenje za upotrebu u SAD.

Biocon Biologics se takmiči sa firmama kao što su Sandoz iz Bazela u Švajcarskoj (10 milijardi dolara prihoda), južnokorejske kompanije Samsung Bioepis (oko 1,1 milijardu dolara prihoda) i Celltrion (oko 2,5 milijarde dolara), kao i sa velikim farmaceutskim kompanijama poput Amgena, čiji bioslični lijek za Stelaru je ostvario 150 miliona dolara prihoda u prvom kvartalu.

Biocon ima posebno snažan tržišni udeio na tržištima u razvoju, gdje njegovi bioslični ljekovi zauzimaju i do 80 odsto tržišta.

Američko tržište je znatno zahtjevnije, ali je i toliko veliko da čak i 10 odsto do 20 odsto učešća u prodaji nekog „blokbaster“ lijeka može vrijediti stotine miliona dolara.

Američko tržište zahtjevno

Jedan od razloga zašto je američko tržište tako zahtjevno jeste to što proizvođači ljekova moraju da ubijede „čuvare kapija“ iz sjenke – menadžere farmaceutskih beneficija da su njihovi ljekovi dovoljno dobri da se nađu na listama odobrenih ljekova, poznatim kao formulari.

Pošto je proizvodnja Biocona uglavnom skoncentrisana u Indiji i Maleziji, kompanija se takođe mora suočiti s potencijalno visokim Trampovim carinama.

Trenutno prijete da dostignu do 25 odssto na farmaceutske proizvode proizvedene u inostranstvu.

„Postoji mnogo razloga zbog kojih je biosličnim ljekovima teže da uđu na tržište nego što bismo željeli“, kaže Bendžamin Rom (Benjamin Rome), istraživač zdravstvene politike sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Harvard.

On dodaje: „Cijene generičkih ljekova su mnogo transparentnije. Tamo uglavnom nema rabata niti manipulacija.“

Ali Kiran Mazumdar-Šo ima dugu istoriju prevazilaženja izazova i ignorisanja konvencionalne mudrosti. Kada je prije 25 godina odlučila da počne sa proizvodnjom insulina u Indiji, suočila se s tržištem koje je uvozilo isključivo životinjski insulin.

Iako su ljudske verzije bile dostupne i bolje, koštale su oko deset puta više. „Rekla sam: ‘Ovo je ludost’“, prisjeća se.

„Samo zato što ne možemo da priuštimo ljudski insulin, moramo da koristimo životinjski. Pa hajde da učinimo nešto po tom pitanju“, prisjeća se.

U to vrijeme, Biocon je još uvek proizvodio industrijske enzime i nije imao nikakvo iskustvo u farmaceutskoj industriji. Ali za manje od četiri godine, razvili su prvi humani insulin u Indiji, čime su omogućili milionima dijabetičara pristup boljoj terapiji.

„To mi je tada dalo razlog postojanja – da se fokusiram na biofarmaceutske ljekove“, kaže ona.

Ljekovi za onkološke pacijente, imunologiju, dijabetes…

Danas Biocon ima 20 ljekova iz oblasti onkologije, imunologije, dijabetesa i oftalmologije koji su već na tržištu ili su u fazi razvoja širom svijeta. Kompanija je takođe uvela svoj prvi GLP-1 bioslični lijek za dijabetes i gojaznost u Velikoj Britaniji.

Planira da uđe na američko tržište kada popularni ljekovi poput Ozempica izgube patentnu zaštitu.

Mazumdar-Šo je uvjerena da će Biocon moći da lansira po jedan novi lijek godišnje u SAD ili Evropi sve do 2030.

Kompanija planira da kasnije ove godine lansira bioslični lek za Eylea-u, blockbuster lijek kompanije Regeneron za očne bolesti, koji je 2024. ostvario prihod od 10 milijardi dolara.

Nada se i da će u narednih 18 mjeseci izdvojiti Biocon Biologics kao zasebnu javnu kompaniju.

„Vjerujem da se bavimo humanitarnim poslom“, kaže ona.

„Takođe mislim da dajemo svoj doprinos omogućavanju pristupačne zdravstvene zaštite, što nam je i cilj“, poručuje.

Amy Feldman, Forbes

Meet India’s Self-Made Biologics Brewmaster Billionaire