Kadić Bojanić: Profesionalni mediji su infrastruktura demokratije
Visok nivo povjerenja građana u Vijesti rezultat je dugoročne strategije i gotovo tri decenije dosljednog profesionalnog novinarstva, a ne trenutnog uspjeha, ocijenila je izvršna direktorica Televizije Vijesti i Daily Press-a Marijana Kadić Bojanić.
Ona je u intervjuu za Forbes Crna Gora rekla da je održivo poslovanje ključni preduslov nezavisnosti i otpora pritiscima moćnih, te da se kredibilitet gradi upornošću, a ne senzacionalizmom ili prilagođavanjem dnevnoj politici.
Istakla je da profesionalno informisanje i otvaranje tema koje nisu u interesu onima koji imaju moć, u zemljama kakva je i Crna Gora, donosi i pritiske i napade na novinarke i novinare i to je nešto o čemu država i institucije sistema treba više da povedu računa.
Govoreći o akciji koju su zajedno pokrenuli Vijesti, Pobjeda i Dan u cilju promocije štampanih medija, Kadić Bojanić kaže da kada tri različite redakcije pošalju zajedničku poruku o značaju profesionalnog novinarstva, to je znak zrelosti medijske scene i svijesti da bez jakih, kompletnih, redakcija nema ni informisanog društva.
Kao predsjednica Asocijacije liderki Crne Gore poručila je da su brojne liderke na svim nivoima u našoj zemlji pokazale da je žensko liderstvo moguće, ali se i pokazala potreba da mlađim ženama, i onima iz duboko tradicionalnih sredina, treba pružiti snažnu podršku kako bi ostvarile svoje snove i bile važan faktor u društvu.
Istraživanje IPSOS-a pokazalo je da su portal Vijesti i TV Vijesti glavni izvori informisanja u Crnoj Gori. Kako tumačite ovako visok nivo povjerenja građana?
Rezultati istraživanja koje pominjete, ali i mnogih prije njega, su samo još jedna u nizu potvrda dugoročne strategije, jasne vizije i misije, a ne trenutnog uspjeha. Vijesti će ove godine proslaviti 29 godina postojanja – gotovo tri decenije istrajne borbe za profesionalno novinarstvo, ali i za održiv medijski biznis. Održivo poslovanje je neophodan preduslov nezavisnosti u odnosu na moćne u društvu. Povjerenje se ne osvaja samo brzinom, atraktivnim naslovima, a nipošto prilagođavanjem dnevno-političkim potrebama, već dosljednošću – iz dana u dan, iz godine u godinu.
Vijesti su povjerenje gradile u najtežim periodima, kada je bilo mnogo lakše ćutati, relativizovati ili se svrstati. Građanke i građani prepoznaju medij koji ne mijenja standarde u zavisnosti od vlasti, oglašivača ili javnog pritiska. To je rezultat jasne uređivačke politike koju su utemeljili osnivači, a baštine je generacije urednika i urednica, novinarki i novinara: tačnost, kontekst i najviši profesionalni standardi. Kao i svi – i mi griješimo, ali se trudimo da svaku grešku i ispravimo.
Kolika je odgovornost redakcije kada oko 80 odsto građana informacije dobija upravo putem Vijesti?
To je ogromna odgovornost i nikada je nijesmo doživljavali kao privilegiju. Što je veći uticaj, to je veća obaveza prema javnosti.
Kada znate da značajan dio društva formira stavove na osnovu onoga što vi objavite, onda svaki tekst, svaka riječ i svaka urednička odluka moraju proći dodatni nivo profesionalne kontrole. Ovi rezultati nas ne ohrabruju da budemo glasniji – već precizniji, stroži prema sebi i otporniji na površnost.
Na našem portalu možete naći svima dostupne “Etičke smjernice redakcije” koje su pisane u duhu najbolje etičke novinarske prakse koja postoji u svijetu i ažuriramo ih u skladu sa tehnološkim razvojem koji mediji doživljavaju. I novine i portal, kao i Televizija imaju ombudsmanku i ombudsmana. Vrlo vodimo računa da smo transparentni u svom radu i da je naše izvještavanje podložno kritici kada to i zaslužimo.
Svjesni smo promjena u medijskoj industriji i idemo snažno u korak sa vremenom. U prethodnoj godini smo bitno poboljšali korisničko iskustvo ažuriranjem aplikacije, ali i dodatnim razvojem sadržaja na našim društvenim mrežama koje su, takođe, važan kanal komunikacije. Naš YouTube kanal je jedan od najpraćenijih u Crnoj Gori, kao i naši nalozi na Facebook-u i Instagramu i sl.
Profesionalno informisanje i otvaranje tema koje nisu u interesu onima koji imaju moć – u zemljama kakva je i naša Crna Gora – donosi i pritiske i napade na naše koleginice i kolege i to je nešto o čemu država i institucije sistema treba više da povedu računa. Sloboda medija može da postoji u svom punom smislu samo kad su napadi i pritisci svedeni na minimum i adekvatno sankcionisani. Kada imate puno glasila koji ne otvaraju “teške teme” i onih koji nekritički objavljuju ono što “godi” elitama – onda štrčite i nikome ne odgovarate. No, to je i svojevrsni znak “zdravlja” jednog medija.
Vijesti, Pobjeda i Dan zajedno su pokrenuli promociju štampanih medija. Koliko je ova akcija simbolički važna?
Aktuelna akcija, koju je podržala Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori, je izuzetno važna jer pokazuje da postoji javni interes koji je važniji od tržišnog rivalstva.
Štampani mediji nisu samo poslovni model – mi smo infrastruktura koja osigurava javnu debatu. Kada tri različite redakcije pošalju zajedničku poruku o značaju profesionalnog novinarstva, to je znak zrelosti medijske scene i svijesti da bez jakih, kompletnih, redakcija nema ni informisanog društva. Gotovo tri stotine medijskih profesionalaca radi u naše tri redakcije. Ne samo da doprinosimo kvalitetnijem i temeljnijem informisanju građana, već su i naše tri kompanije značajni poreski obveznici koji čine važan dio privrednog pejzaža Crne Gore.
Upravo iz tih razloga ova akcija je važna i nadamo se da će skrenuti pažnju ne samo građana, već i donosilaca odluka, koji su u prethodnom periodu napravili niz pogrešnih poteza kada je medijska scena u pitanju. Zemlje EU već godinama podstiču medijske biznise poreskim olakšicama i raznim drugim modelima samo da bi očuvali medijski pluralizam, a time i demokratski razvoj zemalja.
Kakve reakcije očekujete od građana?
Očekujemo podršku, naravno. Sva tri medija imaju svoju tradiciju, svi imamo različite uređivačke politike i velike redakcije. Vjerujem da građani razumiju zašto je štampa i dalje važna u digitalnom dobu, a kada je riječ o mlađim generacijama – na nama je da im približimo vrijednost velikih, kompletnih redakcija u kojima se sprovodi temeljna provjera svih informacija koje dolaze do javnosti.
Naš odgovor nije nostalgija, već vrijednost: uređena informacija, kontekst, analiza i odgovornost. U vremenu preopterećenom informacijama, ljudi sve više cijene medije koji znaju šta je važno – i zašto. U doba kada se vještačka inteligencija (AI) pominje više nego i jedna druga riječ svakoga dana i kada možete isfabrikovati snimak da izgleda kao original, a ne samo kreirati spin ili lažnu vijest – profesionalni mediji u kojima rade novinarke i novinari čija imena znate već godinama, pa i decenijama, su blago svakog društva koje treba ne samo čuvati već i ohrabriti da i dalje istražuju anomalije u društvu.
Smatrate li da država čini dovoljno da zaštiti profesionalno novinarstvo?
Profesionalno novinarstvo ne treba da se štiti deklarativno, već se to mora raditi sistemski. To podrazumijeva da sigurnost novinara mora biti na daleko većem nivou, a procesuiranje napada i prijetnji mora biti efikasnije. Takođe, država mora da obezbijedi transparentnost finansiranja medija, jake i nezavisne institucije i jasnu distancu političkih i privrednih aktera od redakcija. Bez svih tih preduslova – mediji su ranjivi – ekonomski, profesionalno i bezbjednosno. Postaju lak plijen za političke i druge interesne skupine.
Ono što država nikada nije obezbijedila jeste regulisano medijsko tržište. Mi do danas nemamo zakon o oglašavanju, “javnim medijskim servisima” je omogućeno da, pored novca koji dobijaju od građanstva po sili zakona, budu konkurencija na iznimno malom tržištu komercijalnim medijima. Fond za medijski pluralizam, koji je formiran i nedavno značajno uvećan, jeste važan i koristan mehanizam podrške, ali nije i ne može biti jedino i konačno rješenje. Na ove probleme upozoravamo godinama, ali se nijedna Vlada do sada nije cjelovito posvetila ovom pitanju. Kako vrijeme prolazi, problemi u medijskom sektoru se samo usložnjavaju. Loša regulativa se iz godine u godinu dodatno pogoršava, a u 2025. godini taj problem kulminira. Zakoni se često donose bez stvarnog razumijevanja kako mediji funkcionišu u praksi, dok se u parlamentu odluke nerijetko donose po partijskim instrukcijama, u skladu sa trenutnim političkim interesima a ne kako nalaže javni interes.
Koje konkretne mjere bi Vlada trebalo da preduzme?
Transparentno državno oglašavanje, jasna pravila tržišta, zaštita uredničke autonomije i efikasna zaštita novinara – to su pitanja koja se moraju hitno riješiti. Takođe, određena zakonska rješenja su usvojena pod pritiskom raznih interesnih grupa i ona moraju biti mijenjana ako želimo da institucije i mediji rade u javnom, a ne u interesu pojedinaca.
Važno je razumjeti da fiskalne i regulatorne odluke imaju direktan uticaj na opstanak redakcija. Ako želite jake i nezavisne medije, morate stvoriti uslove u kojima oni mogu da funkcionišu bez političke ili ekonomske ucjene. Brojne zemlje Evropske unije koriste poreske olakšice i druge mehanizme kako bi omogućile održivost medija, jer razumiju koliko je medijski pluralizam važan za demokratiju.
Finansijska podrška iz javnih fondova jeste važna, ali ne smije biti jedini mehanizam podrške. U suprotnom se stvara zavisnost medijskog biznisa od države, odnosno od političara. To nije put ka opstanku i održivosti profesionalnih medija, već ka jačanju kontrole moćnika nad njima.
Postoji li realna opasnost da štampani mediji dodatno oslabe ili nestanu?
Da, i to nije teoretska opasnost već vrlo realna.
Na malom tržištu kao što je crnogorsko, svaka pogrešna politika ili odsustvo jasne strategije dodatno ubrzava slabljenje profesionalnih medija. Ako nestanu redakcije koje proizvode ozbiljan, provjeren i odgovoran sadržaj, prazninu ne popunjava kvalitet – već buka. Broj medija u Crnoj Gori jeste veliki, ali sama brojnost ne znači i pluralizam. Istinski medijski pluralizam obezbjeđuje opstanak redakcija poput Vijesti, Pobjede i Dana, koje sa različitim uređivačkim politikama građanima nude različite uglove gledanja.
Kako odlazak stručnog kadra u državni sektor utiče na privatne medije?
Jedan od većih problema u Crnoj Gori je populistička politika masovnog zapošljavanja u javnom sektoru. Prvi taj udar trpe privatne kompanije iz kojih zaposleni masovno odlaze. Sa druge strane – građanstvo, od prekomjernog broja zaposlenih u javnoj i lokalnim administracijama, ne vidi koristi jer su mnogi procesi i dalje spori i neefikasni. Dugoročne posljedice ovakve politike plaćaće cijelo društvo, jer država slabeći privatni sektor slabi sopstvenu privredu iz koje se, na kraju, finansira i masivni javni aparat.
Kako zadržati mlade i kvalitetne novinare?
Mladi ljudi koje zanima novinarstvo i koji imaju želju za novim znanjima uvijek će naći svoje mjesto u snažnoj redakciji gdje se bespoštedno traga za istinom, a informacije provjeravaju na više razina. Mi nudimo profesiju, nudimo “zanat” koji je važan za demokratizaciju jednog društva. Građanstvo ima pravo da zna šta rade moćni u društvu, a to može jedino ako postoje dovoljno profesionalni i snažni mediji u kojima nema auto-cenzure, niti cenzure i koji imaju dovoljno novca za istraživačko novinarstvo.
Generacije koje stupaju na scenu ne žele nesigurnost i to je njihova velika prednost, ali i činjenica sa kojom svi sistemi, a ne samo medijski moraju da se suoče. Nije to sigurnost u značenju koje smo naslijedili iz doba komunizma, ali i preduge crnogorske tranzicije – stalni posao i plata prvog u mjesecu. To znači jasne karijerne puteve, kontinuirano usavršavanje i jasnu poruku da kvalitet ima smisla. Mladi ljudi žele da rade u sistemima koji imaju vrijednosti, a ne samo brzinu i pritisak.
Kao predsjednica Asocijacije liderki – kako vidite položaj žena na liderskim pozicijama u Crnoj Gori?
Postoje pomaci, ali oni još nijesu sistemski.
Žene su često nosioci rezultata, ali rjeđe imaju formalnu moć. Liderstvo žena se i dalje preispituje više nego liderstvo muškaraca, i to je nešto što društvo mora da prevaziđe ako želi da koristi puni potencijal. Duboko tradicionalno društvo, kao naše, još čuva obrazac da se “muško pita i odlučuje” ali i nosi zasluge za postignuto, a “žene podmeću leđa”.
Brojne liderke na svim nivoima u našoj zemlji su pokazale da je žensko liderstvo moguće, ali se i pokazala potreba da se mlađim ženama, i onima iz duboko tradicionalnih sredina, treba pružiti snažna podrška kako bi ostvarile svoje snove i bile važan faktor u društvu.
Koja je misija Asocijacije liderki Crne Gore?
Mi želimo da su žene vidljivije tamo gdje se odlučuje.
Ne simbolično, već stvarno – kroz mentorstvo, umrežavanje i javni pritisak da se kompetencija vrednuje bez rodnih filtera. Žene koje čine Asocijaciju liderki su osmislile niz edukativnih radionica i već je ogromno interesovanje i veliki broj prijavljenih za ove obuke. To nas čini srećnima jer znamo da su žene, kada je u pitanju formalno obrazovanje, po statistici obrazovanije od muškaraca, ali im kroz konkretna znanja i građenje kompetencija treba dodatni vjetar u leđa koji mi želimo da im budemo i tako proširimo krug onih koje su spremne da zakorače u liderske vode.
Ono što mi je posebno i novo iskustvo jeste funkcionisanje u potpuno ženskom timu u kojem su sve žene karijerno ostvarene, na najvišim funkcijama u firmama ili institucijama kojim upravljaju, a neke su i vlasnice sopstvenih biznisa. Nevjerovatno je koliko se svaki posao, organizacija događaja, kakva je nedavno bila Prva konferencija liderki u Crnoj Gori, odvija bez ikakvih problema, zastoja, rasprava ili nerazumijevanja. Kratki dogovori, brza egzekucija i odličan rezultat. To mi govori da mi imamo izuzetno sposobne žene, jake individualke koje znaju i hoće da igraju u timu, a koje su, iako na vrhu, potpuno operativne. U zemlji i svijetu gdje je liderstvo u krizi – društvo koje se odriče ovakvog kadra je na gubitku.
Najveća prepreka ženama liderkama?
Nisu ženama prepreka ni ambicija ni znanje, već sistem koji ih sporije prepoznaje i brže kažnjava.
Zato je važno mijenjati pravila, a ne stvarati pojedinačne izuzetke.
Više puta sam javno govorila o tome da nije ključ u pozitivnoj diskriminaciji. Tzv. kvote su upitne kad se stave u partijske okvire. Ženama, kao i muškarcima, u ovoj zemlji trebaju snažne institucije. Treba nam školski sistem koji je okrenut djetetu i obrazovanju, a ne samo postizanju najviših ocjena na papiru. Trebaju nam škole u kojima će naša djeca imati kvalitetne dopunske, dodatne časove, ali i dobro osmišljene sekcije za talente. Sada imate situaciju gdje porodica kući popunjava “rupe u znanju” koje ostanu kad se đaci vrate sa nastave, plaćaju se skupi časovi sa dodatnim instrukcijama, sve se pretvorilo u trku za ocjenama, a znanje je ostalo po strani. Porodicama treba i ozbiljno organizovan zdravstveni sistem, a ne da morate satima čekati sa djetetom u domovima zdravlja i bolnicama, trebaju nam vrtići koji nisu pretrpani, javni prevozi koji su tačni i uredni… Treba socijalna zaštita koja podrazumijeva brigu o djeci iz nefunkcionalnih porodica. Mnogo toga ovom društvu nedostaje kako bi žena i majka mogla da se posveti i poslu, i karijeri, a ne da, kao u mnogo slučajeva koje srijećem, mora da bude i “dopunski predavač” djeci, i “prevoznik” do najrazličitijih aktivnosti od kojih bi se većina trebala odvijati u matičnoj školi. Stalno pričamo o podjeli posla unutar kuće, i to je legitimna tema, ali je još legitimnija “podjela” odgovornosti između građana i institucija gdje institucije često ne rade adekvatno ono za šta ih plaćamo, već se sve to preliva na teret porodice, a onda u mnogim porodicama na majku.
Kako društvo dobija kada žensko liderstvo postane pravilo?
Dobija bolje odluke, stabilnije institucije i veće povjerenje. To su rezultati mnogih istraživanja i nalazi mnogih analiza kompanija i sistema koje vode žene, a ne “odokativna” procjena.
Raznolikost u odlučivanju nije ideološko pitanje, već pitanje kvaliteta i dugoročne održivosti.
Kako lično balansirate između uloge izvršne direktorice TV Vijesti, Daily Press-a i predsjednice Asocijacije liderki?
Moj profesionalna karijera je vezana za medije. Od 1999. godine radim – prvo kao novinarka, potom kao urednica, a sad već 12 godina i kao izvršna direktorica. Važno je, ne i lako, uspostaviti jasnu strukturu, imati snažne timove i uspostaviti povjerenje. Sve se zasniva na ljudskim relacijama i zato je najvažnije uložiti u ljude i razumijevanje da je uloga profesionalnih medija da građanstvu obezbijedi tačnu i pouzdanu informaciju, ponudi ispravan kontekst, kako bi mogli imati jasnu sliku dešavanja i donositi odluke u skladu sa stavovima koje su formirali.
Liderstvo nije u kontroli svakog detalja, već u stvaranju sistema koji funkcioniše i bez vas – ali dijeli iste vrijednosti sa vama.
Što se tiče Asocijacije liderki – mi smo sve volonterke i iz najdubljeg uvjerenja da se stvari u društvu još mogu popraviti i unaprijediti poduzimamo sve naše akcije. Mi nismo klasična organizacija, mi smo pokret, koji okuplja prvenstveno žene ali imamo, i očekujemo, snažniju podršku naših kolega za sve naše bitke na putu ka potpunoj profesionalnoj ravnopravnosti. Tako da Asocijaciju liderki ne vidim kao obavezu već kao moj aktivizam, vraćanje duga društvu u kojem sam ja našla svoju šansu, otvaranje staza nekim novim i mladim liderkama. A poseban benefit su mi sve sjajne žene koje sam bolje upoznala od kada smo se snažno i odlučno udružile u želji da Crnu Goru napravimo boljim mjestom za život.
Šta Vas, u ovako izazovnom medijskom i društvenom okruženju, i dalje motiviše?
Profesionalno novinarstvo mora da opstane, raste i ima povjerenje građana. Uvjerena sam da sav trud ima smisla – posebno u vremenima kada je to najteže.
A od krvavih ratova devedesetih koji su oduzeli mnoge živote, rasturili mnoštvo porodica i ostavili ih bez doma, bacili na koljena ekonomiju i privredni razvoj zemalja nastalih raspadom SFRJ – non stop su ta teška vremena, prepuna tenzija i političkih previranja. Ja sam rođena u SFRJ, živjela u SRJ, pa u zajednici Srbije i Crne Gore, naposlijetku u nezavisnoj Crnoj Gori. Sve to se reflektovalo i na naše lične živote, ali i na društvena kretanja. I samo što se čini da se izašlo iz jedne krize, pojavi se nova. Ni na globalnom planu nema mira, a sve se dodatno posljednjih godina zahuktava. Ogromne su promjene i u samoj medijskoj industriji. Mediji se mijenjaju, kao uostalom i sva druga tehnologija, u drugim biznisima praktično preko noći. Treba učiti od mlađih generacija i isprobavati nove i drugačije puteve. Ne smijemo ostati začaureni u ono kako smo mi navikli da radimo. Tu leži najveća prijetnja opstanku profesionalnih medija. Treba da se držimo profesionalnih standarda naravno, ali da naša znanja i vještine prilagodimo savremenim formama i ne gubimo trku sa vremenom, ne postanemo nezanimljivi generacijama koje dolaze. Jaz koji se, u tehnološkom i medijskom smislu, javlja između onih koji stvaraju najkvalitetniji medijski sadržaj u smislu profesionalnih standarda i onih koji tek počinju da glasaju na izborima – sada je toliko veliki da, ako se mi ne prilagodimo onima čije vrijeme tek dolazi – ubićemo sopstvene medije i sopstvena radna mjesta.
Osnivači su pokrenuli Monitor, novinu, televiziju, portal Vijesti kao emancipatorski pokret i most ka demokratskom društvu koje baštini evropske vrijednosti i naša obaveza je da taj projekat unapređujemo.