Brus Springstin je postao milijarder

The Boss je prešao sa E-ulice na Laganu ulicu ostajući vjeran svojim skromnim korjenima – zasukao je rukave i radio.

Kada se Brus Springstin (Bruce Springsteen) vratio u svoj rodni Nju Džerzi 1981. godine, konačno je imao određenu finansijsku sigurnost. Tek što je završio svoju prvu komercijalno uspješnu turneju – promovišući svoj peti studijski album, The River – imao je značajan novac na računu u banci. Ipak, tada 32-godišnji Šef (The Boss) je odlučio da opremi svoju iznajmljenu kuću na ranču u Kolts Neku sa odbačenim namještajem pronađenim na ulicama.

„Bio sam solventan, što bi me učinilo jedinstvenim u mom malom komšiluku“, prisjetio se Springstin u knjizi Deliver Me From Nowhere, Vorena Zejnsa (Warren Zanes) iz 2023. godine, o njegovom značajnom albumu Nebraska koji je uslijedio 1982. godine. „Tako da sam se suočavao sa tim, sa svim mojim veoma konfliktnim osjećanjima o tome što sam bio tako odvojen od ljudi sa kojima sam odrastao i o kojima sam pisao“.

Uprkos svojoj nelagodnosti zbog znakova bogatstva, originalni gitarski heroj iz Garden stejta prikupio je znatno bogatstvo tokom šest decenija – koje Forbes konzervativno procjenjuje na vrijednost od 1,1 milijardu dolara – pjevajući o svojim korjenima iz radničke klase. Čak i sada, sa 74 godine, on je još na turnejama i održava trosatne nastupe. (Predstavnici Springstina nisu mogli da potvrde procjenu koju je napravio Forbes). Uvijek radnik među radnicima, Brus se i dalje „kuca“ i zavrće rukave za obožavaoce širom svij0eta.

Springstinova legendarna radna etika proizašla je iz želje da postigne više od svojih skromnih početaka, iako bi uvijek ostao lojalan svojoj matičnoj državi. Od svog prvog albuma za veliku izdavačku kuću, Greetings from Asbury Park, Nju Džerzi, iz 1973. godine, Springstinova vrsta roka pričala je priče o manuelnom radu, pronalaženju ljubavi i izlasku iz grada koji „čupa kosti iz tvojih leđa“. On je to znao, budući da je rođen u gradu na obali Džerzija i imao je roditelje iz radničke klase. Živio je sa svojim dedom i babom po ocu u onome što je u svojoj autobiografiji opisao kao njihov „primetno oronuli“ dom.

Izlazak iz tog okruženja je zahtijevao neko vrijeme. Springstin je proveo šezdesete svirajući u raznim lokalnim bendovima, otkrivajući ko je kao umjetnik, prije nego što je konačno potpisao ugovor sa Columbia Records. Za svoj debi album, Springstin je bio podržan od muzičara koji su postali sada legendarni E-Street bend: gitarista Stivi Van Zand (Stevie Van Zandt), bubnjar Maks Vajnberg (Max Weinberg), pokojni saksofonista Klarens Klemons (Clarence Clemons), među ostalima. Svi su se upoznali svirajući u lokalnim klubovima na obali Džerzija, i kao grupa su stavili The Stone Pony – poznat i kao „Kuća koju je Brus izgradio“ – na mapu sedamdesetih godina.

Tajna Springstinovog uspjeha? „Bio sam zainteresovan za stvaranje identiteta koji je bio vrlo, vrlo ličan za mene kao čovjeka“, objašnjava u knjizi Deliver Me From Nowhere. „Želio sam da povežem taj identitet sa veoma širokom slikom zemlje u cjelini… Tako da su mi bili potrebni ljudi koji su bili spremni da idu toliko duboko koliko sam i ja bio spreman da idem“.

Kada je Springstin imao bend, okrenuo se Džonu Landauu (Jon Landau), bivšem rok novinaru, da bude njegov menadžer i producent. Landau je bio taj koji je, nakon što je prvi put slušao muziku Šefa 1974. godine, napisao čuveni tekst u bostonskom Real Paper-u: „Vidio sam budućnost roka i njegovo ime je Brus Springstin“. Ono što Landau tada nije mogao predvidjeti je da će ga Springstin 2020. godine uvesti u Rock & Roll Kuću slavnih.

Tokom svoje karijere, Springstin je dominirao top listama sa 21 studijskim albumom, sedam živih albuma i pet EP-a, prodajući više od 140 miliona albuma globalno. Takođe je ispričao svoje priče u memoarima koji su bili broj 1 na listi bestselera Njujork Tajmsa i 236 rasprodatih brodvejskih predstava – usput je osvojio 20 Gremija, Oskara, dva Zlatna globusa, specijalnu Tonija nagradu, i zaslužio mjesto u Rock and Roll Kući slavnih i Kući slavnih tekstopisaca. Čovek koji je pjevao o pronalaženju američkog sna takođe je dobio najviše nagrade u zemlji, prihvativši Počasne nagrade Centra Kenedi 2009. godine i Predsjedničku medalju slobode 2016. godine.

Zatim je 2021. godine, nedugo nakon što se završila njegova druga serija na Brodveju, prodao svoj muzički katalog Soniju, zaradivši jednokratnu sumu od 500 miliona dolara za svoj životni rad. U to vrijeme, Landau je rekao da je dogovor zaslužen, za pola vijeka koliko je Springstin proveo stvarajući muziku. „Svi dobijaju ono što je u njihovom interesu“, rekao je Landau za Forbes 2022. godine.

I dani slave se nastavljaju: U 2023. godini, Springstinova svjetska turneja prodala je više od 1,6 miliona karata, generišući 380 miliona dolara prihoda, prema Polstaru. Sa koncertima zakazanim do sredine 2025. godine i bez očiglednih planova da uspori (Džeremi Alen Vajt (Jeremy Allen White) iz serije The Bear treba da portretiše Springstina u predstojećem biografskom filmu) srce roka sa američkog Srednjeg zapada ostaje, njegovim riječima, pištolj za iznajmljivanje.

Lisette Voytko-Best, Forbes

Bruce Springsteen Is Now A Billionaire