Žakline Troskot, učesnica Forbes Power Women’s Summit-a: Kreneš s kolačima i misliš da će biti romantično, ali ovo je žestoka borba

Vlasnica poslastičarnica Amélie Žakline Troskot nakon mnogo godina premišljanja je zamijenila svoj dobro plaćeni kancelarijski posao za preduzetničku priču u sasvim drugoj branši. Učinila je to u osvit ekonomske krize. U junu ove godine njen je slatki biznis proslavio 14. godišnjicu. Dio svojih iskustava i tajnu opstanka na tržištu, ali i u ženskom preduzetništvu, koje još nema jednak status kao muško, Troskot će podijeliti na konferenciji Forbes Power Women’s Summit 4. septembra u Beogradu.

Njena prvobitna vizija male poslastičarnice bila je podosta romantična priznaje Žakline Troskot, vlasnica zagrebačkih poslastičarnica Amélie koja ne krije da je preduzetništvo izuzetno zahtjevna disciplina. Ipak, kreiranje slatkih zalogaja i sprovođenje preduzetničkih ideja u stvarnost donosi i mnogo zadovoljstva.

Od prve male poslastičarnice na uglu Vlaške, u centru Zagreba, biznis koji je hrabro pokrenula rascvjetao se u lanac od tri poslastičarnice, proizvodnog pogona od 600 kvadrata i posebne male trgovine gdje se prodaju slatkiši za ponijeti i slatki suveniri. Jednu je poslastičarnicu zbog nedostatka radne snage ugasila, tako da su sada ostale dvije. Njenih 40-ak zaposlenih među kojima je i mnogo stranih radnika izrađuju i slatkiše za kafiće, restorane i hotele. Prije tri godine lansirali su i asortiman smrznutih tradicionalnih i autorskih torti te kolača Omama koje plasiraju na policama trgovačkih lanaca Metro i Konzum.

„Slavili smo 14 godina u šestom mjesecu, a o njima bi se dala napisati jedna knjiga. Kad samo razmišljam o tome i prevrtim film, pomislim: Bože, nestvarno što sam sve prošla!Ušla sam u to kao grlom u jagode, nije bilo nekog biznis plana i strategije što ljudi inače pomno spremaju. Ja sam jednostavno odlučila da to uradim jer sam imala u sebi neku ideju. Bilo je samo pitanje hoću li peći i prodavati od kuće, ali nekako sam zamislila da treba da imam malu poslastičarnicu. Ja sam sve to lijepo, romantično zamislila, kako to kolači već nalažu, ali bilo je to sve samo ne romantično“, rekla je Troskot u razgovoru za Forbes Hrvatska uoči gostovanja na konferenciji Forbes Power Women’s Summit, koja će se održati 4. septembra u Beogradu.

Težak start i njemačka upornost

Početak joj je bio težak, znala je da radi i po 38 sati u komadu jer je sve obavljala sama, nabavljala namirnice, pekla i prodavala. Ali, nikada nije zažalila što je odbacila rad u dobroj korporaciji s lijepom platom i službenim automobilom.

Naime, Troskot se po završetku ekonomije u Minhenu, gdje je živjela više od dvije decenije, zaposlila u banci. Bankarstvo joj nije bio pretjerano zabavno, a nju je privlačilo pekarstvo i poslastičarstvo pa je položila stručne predmete i odradila praksu za taj smjer. Ipak, kad je put odveo u Hrvatsku, provela je još 10 godina u marketingu njemačkog proizvođača donjeg veša prije no što je odlučila da ostvari svoj san. Na to su je svesrdno podsticali svi koji su probali njene rođendanske torte. Upravo tada se ekonomska kriza koja je potresala svijet razbuktala i u Hrvatskoj.

Bila je to jedna pamtljiva lekcija koja je nije pokolebala, već je naučila istrajnosti i kako se nositi s time kada stvari ne idu po planu. Stoga mladim preduzetnicama savjetuje da imaju jasnu viziju, ali da se ne plaše promjena koje će se toj viziji događati putem.

„Moraš biti dosljedan, uporan, računati da ćeš imati prepreka, izazova, problema, ali nekako to treba gledati kao igru, kao Tetris i ići nivo po nivo. Ne treba robovati gdje treba doći u kojem roku i koliko zarađivati“, ističe.

Ona je krenula u poslastičarnici od 25 kvadrata, ali ubrzo je počelo da nedostaje prostora za osnovnu opremu. Na primjer, postalo je problem kako smjestiti prijeko potrebni frižider. Preselili su se tada u prostor od 60 kvadrata, pa su i to prerasli te se smjestili u prostor od 600 kvadratnih metara gdje im je sjedište, administrativni dio, proizvodni pogon i skladište. Tokom pandemije koronavirusa ukazala im se prilika da odmah uz svoju poslastičarnicu u strogom centru grada otvore i lokal gdje će moći da dolaze klijenti koji žele da kupe kolače i ponesu ih kući. U tom su prostoru ponudili i suvenire za turiste poput keksa, šoljica, tanjira i drugih rukotvorina hrvatskih proizvođača.

„Sve to sada izgleda jednostavno, međutim, bilo je potrebno dosta odricanja, rada i truda. To je valjda ta njemačka upornost koja me karakteriše pa odustajanje nije bila opcija“, ispričala je Troskot.

Ona je, osim po slatkišima i uspješnom biznisu, široj javnosti poznata i po učešću u televizijskim kulinarskim emisijama Tri, dva, jedan – kuhaj! i Tri, dva, jedan – peci! kao članica žirija. Tokom pandemije koronavirusa ponovno se vratila u javni prostor, ovoga puta kao predsjednica Nezavisnog udruženja ugostitelja Grada Zagreba. Stoga je zapamćena i po borbi za prava ugostitelja čije je poslovanje u ono doba bilo snažno pogođeno strogim epidemiološkim mjerama.

Poslovni razgovori obojeni seksizmom

Elokventna i kadra hirurški precizno ukazati na srž problema, vlasnica poslastičarnica Amélie ne pokušava ništa zasladiti. Nema suger-coutinga ni kada je riječ o neravnopravnosti u muškom i ženskom preduzetništvu koje još postoji i u društvu koje se smatra naprednim i razvijenim.

„Lakše je biti preduzetnik. Možda nisam u pravu, ali iz susreta s preduzetnicima čini mi se kako oni lakše klize kroz sve to“, rekla je Troskot. Objasnila je da žene preduzetnice imaju tendenciju same sebi otežati situaciju zaplitanjem u emocije, a ni društvo im u tome ne pomaže.

„Još nismo došli do nivoa da preduzetnice i preduzetnici imaju isti tretman. U komunikaciji se mogu osjetiti razlike kako se muškarci odnose prema kolegama, a kako prema koleginicama“, ustvrdila je.

Najčešće se seksizam provlači kroz šale koje služe za opuštanje atmosfere, ali one su, navodi Troskot, nepotrebne.

„Poslovni razgovor bi trebalo da bude o poslu, a ne da se osvrćemo na to jesam li ja žena, kakve su mi boje oči, kosa i slično“, kaže.

Dodaje da to dovodi do nezgodnih situacija gdje žena mora da pokaže kako ima i mušku stranu te dovesti razgovor u željeni kolosijek. Nažalost, neke se žene to ne usuđuju daa urade, nisu tako odgojene ili nemaju potrebu stalno se boriti protiv takvih pošalica. Uz to, ponekad se kod muških u poslovnom svijetu može nazreti zadrška kao da ne vjeruju da je žena dovoljno kvalifikovana da govori o poslu. Ne shvataju se ozbiljno, istakla je u razgovoru.

„Konferencije poput Forbes Power Women’s Summita su potrebne da se osnažimo i da same shvatimo da smo jednake, ravnopravne učesnice u preduzetništvu, da imamo šta da kažemo, da smo izgradile svoje poslove i da trebamo da budemo ponosne na to. Mi žene smo sklone te naše uspjehe omalovažavati. Muškarci su tu vrlo samosvjesni i u tome bi trebalo da se ugledamo na njih“, zaključuje Troskot.

Nikolina Oršulić, Forbes Hrvatska