Ko je najbogatiji Afrikanac i kako se obogatio

Aliko Dangote uzima dubok dah prije nego što se osvrne na odiseju izgradnje najveće afričke rafinerije nafte i gasa. „Ovo je zaista veliko olakšanje“, kaže Dangote, koji razgovara za Forbes putem video poziva iz kancelarije u rafineriji. Između svojih riječi, tajkun maše zaposlenima s ekrana koji mu pokušavaju privući pažnju. „Zapravo, ovo je kao da skidam nešto sa svojih grudi“, nastavlja on, kao da razgovara sa svojim terapeutom. „Jer nikada nam nisu dali šansu da se dokažemo.“

Nakon 11 godina, 23 milijarde dolara u investicijama i bezbrojnih glavobolja, Dangote rafinerija konačno je počela s radom prošle godine. Smještena na ogromnom kampusu od 2.500 hektara u Nigerijskoj Lekki Free zoni, oko sat vremena vožnje od Lagosa, rafinerija je obradila oko 350.000 barela sirove nafte dnevno u drugoj polovini 2024. godine. U januaru je obradila 500.000 barela dnevno. Kada postigne puni kapacitet, što se očekuje sljedećeg mjeseca – impozantnih 650.000 barela dnevno – Dangote rafinerija biće sedma najveća rafinerija u svijetu po proizvodnji i najveća u Africi. Njena susjedna petrohemijska fabrika ima godišnji kapacitet proizvodnje od tri miliona metričkih tona uree. To je čini najvećim proizvođačem vještačkog gnojiva u Africi.

Dangoteova rafinerija već utiče na globalna tržišta energije. Uvoz benzina u Nigeriju na dobrom je putu da dostigne najniži nivo u posljednjih osam godina. To pogađa evropske rafinerije koje su tradicionalno prodavale Nigeriji, navodi firma za energetske analize Vortexa. I zahvaljujući rafineriji, Nigerija je postala neto izvoznik avio-goriva, nafte (rastvor za lakove, sapune za pranje i sredstva za čišćenje) i lož ulja, prema podacima S&P Global.

Bogatstvo od gotovo 24 milijarde dolara, tvrdi da ima i više

Sa svojim projektom koji je došao do realizacije, Dangote sada vrijedi procijenjenih 23,8 milijardi dolara – gotovo dvostruko više nego prošle godine. (On tvrdi da je još bogatiji). Već najbogatiji čovjek Afrike, 67-godišnji Nigerijac, ponovno je ušao u rang 100 najbogatijih ljudi od 2018. godine, prema Forbes listi milijardera.

Nedavno se činilo da rafinerija Dangote možda nikada neće početi s radom. Krajem 2023. godine, neki posmatrači izražavali su sumnju da će postrojenje uopšte funkcionisati. Čak i nakon što su operacije počele početkom prošle godine, Dangote je imao problema s obezbjeđivanjem sirove nafte od Nigerijske nacionalne naftne korporacije (NNPC), od ključne važnosti za Nigeriju. To je ugrozilo finansijsku održivost projekta.

Dangote kaže da je rafinerija dio veće misije. Želi da Nigeriju, jednu od najvećih proizvođača sirove nafte u svijetu, pretvori u proizvođača rafiniranih naftnih proizvoda kako bi mogla konkurisati evropskim rafinerijama i snabdijevati benzinom Nigerijce. Prethodni pokušaji nigerijske vlade da izgrade i upravljaju velikim rafinerijama završili su neuspjehom. Ostavili su nigerijske potrošače i preduzetnike zavisne od uvoza benzina, uglavnom iz Evrope.

Domaće umjesto stranih investicija

Donedavno, subvencija za gorivo održavala je benzin pristupačnim za potrošače, ali je program iscrpio finansije Nigerije i bio je obilježen optužbama za korupciju. Milijarde dolara su odnijeli regulatori i posrednici tokom decenija, u sistemu koji je obeshrabrivao održavanje državnih rafinerija, od kojih mnoge sada stoje prazne ili u stanju zapuštenosti. „Pojava Dangote rafinerije je transformativna za dinamiku energetskog tržišta Nigerije“, kaže Klementajn Volop (Clementine Wallop), analitičar za Afriku u Horajzon ingejdžu (Horizon Engage), geopolitičkoj konsultantskoj firmi.

Dangote želi pružiti plan za industrijalizaciju širom Afrike. „Moramo graditi našu zemlju sami. Moramo graditi naš kontinent sami, a ne da se oslanjamo na strane investicije“, kaže on. Afrika je do sada bila „obična deponija za gotove proizvode“, tvrdi Dangote. Njegova rafinerija predstavlja „ključni korak u obezbjeđivanju da Afrika ima kapacitet da prerađuje vlastitu sirovu naftu, stvarajući time bogatstvo i prosperitet za njenu ogromnu populaciju“.

U Nigeriji to još nije postignuto. Zapravo, cijene goriva u Nigeriji su porasle 60% u posljednjih šest mjeseci, jer je Dangoteova rafinerija povećala proizvodnju, navodi firma za tržišne analize Trading Economics. (A to je prije nego što se uzme u obzir inflacija u zemlji, koja je u decembru bila 29%). Pokretač ovog rasta cijena je ukidanje subvencije za gorivo, koju je predsjednik Bola Tinubu stavio van snage nakon što je preuzeo funkciju u maju 2023. godine. To je bilo omogućeno zahvaljujući nadi da će Dangoteova rafinerija donijeti promjene, ali nije dugo trajalo. Subvencija je brzo ponovno uvedena nakon što su cijene benzina utrostručene. Tinubu je ponovno smanjio subvenciju prošlog ljeta, uzrokujući drugi skok cijena.

Nigerijci su posebno osjetljivi na cijene goriva, jer mnoge firme i domaćinstva zavise od generatora na gorivo, s obzirom na nepouzdanu električnu mrežu zemlje. Protesti su izbili na ulicama Lagosa i drugih gradova, gdje su ljudi izrazili nezadovoljstvo zbog rastućih cijena goriva.

Državnu firmu optužio da je dio naftne mafije

Dangote okrivljuje državnu Nigerijsku nacionalnu naftnu korporaciju (NNPC), koja je nadgledala subvenciju za gorivo u Nigeriji i koja i proizvodi sirovu naftu i prodaje rafinirane naftne proizvode. Početno je NNPC pristala kupiti 20% udjela u Dangoteovoj rafineriji uz uplatu od milijardu dolara, ali je kasnije smanjila svoj udio na oko 7% i tražila povrat dijela novca. NNPC je takođe obećala da će Dangotea snabdijevati s 300.000 barela sirove nafte dnevno, ali nije ispunila svoje obveze. NNPC nije odgovorila na zahtjev za komentar.

U septembru, Dangote je tužio NNPC u pokušaju da spriječi dalji uvoz i prodaju rafiniranih naftnih proizvoda, pozivajući se na zakon iz 2021. godine. On zahtijeva od domaćih proizvođača sirove nafte da osiguraju dovoljnu količinu nafte za domaće rafinerije kako bi zadovoljile domaću potražnju. (Taj slučaj je još u toku). NNPC je počela snabdijevati Dangoteovu rafineriju sirovom naftom u oktobru, ali je prošlog mjeseca saopštila da bi mogla smanjiti količine. Dangote je oštar u svojoj kritici ove organizacije, koju naziva dijelom „naftne mafije“ u njegovoj zemlji.

“Naftna mafija je opasnija od one koja se bavi drogom, jer u naftnoj mafiji ima toliko ljudi koji su uključeni“, kaže Dangote. “Možda se s njima opuštati i večerati, ali ovo su ti ljudi koji su stvarno majstori u pomjeranju stvari“. Komisija za borbu protiv korupcije je prije godinu dana upala u Dangoteovu kancelariju, ali on tvrdi da je u dobrim odnosima s predsjednikom Tinubujem. „Imamo izuzetan, vrlo dobar odnos. Poznajem ga već jako dugo“, kaže on.

Ništa bez političkih veza?

Iako su Nigerijci nezadovoljni ekonomskim uslovima, većina nije ljuta na Dangotea. „On je u većem dijelu Nigerije viđen kao heroj“, kaže Zainab Usman, direktorica Afričkog programa na Carnegie Endowment for International Peace. „Viđen je kao pravi industrijalac koji gradi stvari.“

Rođen 1958. godine u bogatoj porodici trgovaca u gradu Kano, Dangote je oduvijek imao ambiciju. Svoju poslovnu karijeru počeo je na školskom igralištu s osam godina, kada je svoj džeparac pretvorio u malu prodaju slatkiša. „Koristio bih to da kupim bombone, pa bih ih davao nekim ljudima da prodaju, a oni bi mi vraćali profit“, ispričao je Dangote za Forbes 2015. godine. Nakon studiranja biznisa na Al-Azhar univerzitetu u Kairu, osnovao je trgovinsku firmu za uvoz i izvoz u Lagosu uz pomoć zajma od 500.000 dolara koji je dobio od strica. Političke veze pomogle su mladom preduzetniku da osvoji „ekskluzivna prava za uvoz šećera, cementa i riže“, kako je pisalo u otpremnici Stejt Dipartmenta koju je otkrio WikiLeaks.

Krajem 1990-ih, vladari Nigerije počeli su promovisati domaću industriju dok je zemlja prelazila iz godina vojne vladavine u demokratiju. Dangote je iskoristio ovu promjenu, osiguravajući poreske olakšice za izgradnju šećerane, fabrike za proizvodnju brašna i cementa. Posao s cementom bio je osobito unosan, s bruto maržama od više od 60% svake godine. (Prije otvaranja rafinerije, Dangote Cement, u kojem Dangote posjeduje 86%, činila je najveći dio njegovog bogatstva), Kako je njegova imperija rasla, Dangote je održavao dobre odnose s režimima koji su se mijenjali. Velikim dijelom zbog fokusa svog konglomerata na potrošače. „Mislim da je on čvrsto vjerovao da su Nigerijcima potrebni proizvodi koje on nudi“, kaže Čika Ezianja (Chika Ezeanya), profesorica afričkih studija na Soka univerzitetu Amerike. „Vlade dolaze i odlaze, politike se mijenjaju, ali potrebe nigerijskih potrošača samo rastu i šire se“.

Bio bi mrtav da nije uspio

Kada je Dangote prvi put najavio svoju rafineriju 2013. godine, njegov plan je bio da izgradi pogon u jugozapadnoj Nigeriji. Dangote je kupio tehnologiju za rafineriju od Honeywell UOP, dijela američkog konglomerata, i doveo inženjere iz Engineers India Ltd, državne inženjerske konsultantske firme, kako bi pomogli u projektovanju ogromne fabrike. Njegov dugogodišnji pomoćnik, Edvin Devakuma (Edwin Devakumar)r, bivši inženjer Svjetske banke, bio je zadužen za projekt. Predviđeni trošak iznosio je oko 10 milijardi dolara. „To je bio najveći rizik mog života“, kaže Dangote o svojoj odluci da krene u ovaj projekt. „Ako ovo ne bi uspjelo, bio bih mrtav.“

Nakon tri godine kašnjenja zbog nesuglasica s lokalnim zvaničnicima, Dangote je odustao od planova za izgradnju na prvobitnoj lokaciji. Isplatio je 100 miliona dolara nigerijskoj vladi da kupi zemlju na trenutnoj lokaciji van Lagosa. Ali, zbog močvarnih uslova te lokacije, morao je iskopati 65 miliona kubnih metara pijeska i izgraditi luku da sve to premjesti. Tokom izgradnje, hiljade ljudi su morale biti preseljene, što je izazvalo lokalne proteste. Zatim je pogodio kovid, što je odložilo i zakomplikovalo raspored. „Mogao bih provesti cijeli dan govoreći o svim tim izazovima“, uzdiše Dangote.

Rafinerija koštala više od 20 milijardi

Troškovi su se nagomilali – djelimično zato što je Dangote uporno insistirao na tome da rafinerija bude veća nego što je prvobitno planirano. Uzeo je zajam od 5,5 milijardi dolara iz banaka i prodao 3% udjela u svom biznisu s cementom investicijskoj korporaciji iz Dubaija i australijskom suverenom fondu 2013. godine za oko 300 miliona dolara po komadu.

Kasnije je prodao druge udjele privatnoj firmi Gateway Partners i drugima za nepoznate iznose. Interkompanijski zajam od 10 milijardi dolara iz njegove holding kompanije – koja posjeduje njegove biznise s cementom, brašnom i šećerom – pomogao je da se finansiraju višegodišnji troškovi izgradnje rafinerije. Ukupni trošak od skoro 23 milijarde dolara bio je više nego duplo veći od prvobitnih projekcija.

“Nisam izgubio nijednu bitku“

Rafinerija još ima oko tri milijarde dolara duga. U avgustu, Fič (Fitch) je snizio rejting trgovanim obveznicama zbog “značajnog pogoršanja likvidnosti“ grupe. Rafinerija je bila nedovoljno iskorišćena prošle godine zbog nedostatka sirove nafte, kao i zbog drastičnog opadanja vrijednosti nigerijskog naira, koji je izgubio više od 70% svoje vrijednosti u odnosu na dolar od juna 2023. kada je nigerijska centralna banka pustila da se slobodno formira kurs valute. Dangote kaže da likvidnost nije problem, i da je rafinerija dovoljno dolarizovana (što znači da mu strani kupci plaćaju u dolarima) da izdrži devalvaciju naira.

Suočen sa svim tim izazovima, Dangote je odlučan da rafineriju učini uspješnom. Osnovao je obiteljsku kancelariju u Dubaiju. Njegove tri kćeri rade u obiteljskom biznisu u različitim kapacitetima, ali većina njegovog fokusa i dalje je čvrsto u Nigeriji, a ne na planiranju nasljeđivanja. Milijarder kaže da i dalje provodi puno vremena u svojoj rafineriji, sastajući se s inženjerima i menadžerima. Pored toga, tu su još izazovi koji dolaze – uključujući izgradnju podmorskog cjevovoda za transport prirodnog gasa iz delte Nigera u Lagos, kao i udvostručenje proizvodnje u fabrici đubriva. Takođe kaže da planira da izvede rafineriju na berzu u narednoj godini ili dvije.

“Cijelog života vodim bitke“, kaže Dangote, i “nijednu nisam izgubio.“

John Hyatt, Forbes

Africa’s Richest Man Doubled His Fortune On A Massive — And Risky — $23 Billion Bet