Ko će naslijediti milijarde Đorđa Armanija

Svjetski poznati italijanski modni dizajner Đorđo Armani (Giorgio Armani), koji je juče preminuo u 92. godini, je prije skoro 10 godina pripremio plan za nasljeđivanje svog carstva.

Njegovo bogatstvo je Forbes procijenio na 11,3 milijardi dolara u najnovijem mjerenju. To ga rangira na 177. mjesto u svijetu. Njegovo putovanje u modnoj industriji počelo je nakon što je napustio medicinski fakultet i pridružio se vojsci. Zatim je počeo da radi kao dekorator izloga u milanskoj robnoj kući La Rinašente (La Rinascente).

Potom je počeo da dizajnira odjeću za Nina Ćerutija (Nino Cerruti). Sredinom 1970-ih pokrenuo je sopstvenu liniju sa partnerom Serđom Galeotijem (Sergio Galeotti). Njegov proboj došao je sa garderobom za glumca Ričarda Gira (Richard Gere) u blokbasteru Američki žigolo iz 1980.

Od tada se proširio na modne detalje, parfeme, šminku i sportsku odjeću, kao i na dizajn enterijera, nekretnine, restorane i hotele. Od 2008. je vlasnik košarkaškog kluba Olimpija Milano.

Kompanija je prošlu godinu završila sa 2,3 milijarde eura prihoda i 398 miliona eura EBITDA. Prihod je opao za pet procenata u odnosu na prethodnu godinu, dok je EBITDA pala za 24%.

Pripremio dokument o nasljeđivanju još 2016.

Deceniju prije smrti, Armani je takođe pripremio dokument o tome kako će se podijeliti njegova imovina. Nije imao djece kojoj bi ostavio kompaniju, pa se u javnosti godinama mnogo spekulisalo.

Rojters je dokument dobio prije dvije godine. Prvi dio se tiče upravljanja kompanijom, dok se drugi bavi pitanjem očuvanja radnih mjesta.

U prvom dokumentu se navodi kako bi nasljednici trebalo da pristupe mogućem kotiranju kompanije na berzi. Ali, tek pet godina nakon njegove smrti. I kako da postupaju u slučaju preuzimanja i spajanja.

Što se tiče izgleda samog brenda Armani, dokument se obavezuje na „traženje čistog, modernog, elegantnog i nenametljivog stila sa velikom pažnjom posvećenom detaljima i upotrebljivošću“.

Ko su nasljednici?

Prema Rojtersu, Armanijevi nasljednici biće njegova sestra Rosanna i još troje rođaka – nećake Silvana i Roberta i nećak Andrea Kamerano (Andrea Camerano) koji rade u kompaniji. Tu je i dugogodišnji kolega Pantaleo Delorko (Pantaleo Dell‘Orco) i dobrotvorna fondacija.

Statuti dijele akcijski kapital kompanije u šest kategorija sa različitim pravima glasa i ovlašćenjima. Dopunjeni su mogućnošću izdavanja akcija bez prava glasa.

Sličan aranžman kao sa Roleksom

Armani je takođe osnovao fondaciju 2016. godine, koja ima samo simboličan udio u kompaniji. Prema statutu, namijenjena je da igra ključnu ulogu u očuvanju posla koji je započeo sa partnerom Serđom Galeotijem prije nego što je sam vodio kompaniju nakon njegove smrti 1985. godine, dodaje Rojters.

Svrha fondacije je da investira u dobrotvorne projekte i održi Armanijev uticaj na grupu.

Statut fondacije, koji je Rojters takođe dobio, predviđa da fondacija mora da upravlja svojim udjelom sa ciljem stvaranja vrijednosti, očuvanja radnih mjesta i poštovanja vrijednosti kompanije.

Kaže se da aranžman donekle podsjeća na model koji je implementirao osnivač Roleksa (Rolex) Hans Vilsdorf (Hans Wilsdorf). On je 1960. ostavio kompaniju fondaciji, koja i danas kontroliše prestižni brend satova.

Armani je uvijek branio nezavisnost svoje kompanije i odbacivao ideju spajanja. Posebno sa francuskim grupama koje su preuzele italijanske brendove poput Gućija (Gucci), koji je sada u vlasništvu Keringa.

Statut kompanije takođe uključuje obavezu „opreznog pristupa akvizicijama usmjerenim isključivo na sticanje znanja koje kompanija ne posjeduje – bilo da se radi o tržištu, proizvodima ili kanalima prodaje“.

Takođe predviđa raspodjelu polovine neto dobiti akcionarima.

Svako moguće kotiranje akcija na berzi zahtijeva pozitivan glas većine direktora, i to „tek nakon pet godina od stupanja na snagu ovih dokumenata“.

Marko Rabuza, Forbes Slovenija