Kako se milijarderi štite: Cijena tjelohranitelja ima šest cifara

Milijarderi, odnosno ultrabogati su zabrinutiji za svoju bezbjednost nego ikada. Tenzi­je su porasle nakon smrtonosne pucnjav­e u kojoj je u decembru stradao generalni direktor UnitedHealthcare-a Brajan Tompson (Brian Thompson). Uslijedilo je januar­sko kidnapovanje osnivača francuske kriptovalute Davida Ballanda. Njega su otmičari dva dana držali zbog otkupa i unakazili mu šaku. A potom i aprilski napad paljevinom na kuću milijardera Stiva Sarovica (Steve Sarowitz), pri čemu je osumnjičeni, prema navodima tužilaštva, uputio i prijetnje otmicom i zahtjevima za otkup.

Rast mržnje prema bogatima

Ovi napadi dešavaju se u trenutku kada se nezadovoljstvo zbog nejednakosti u bogatstvu, ratova u inostranstvu i ekstremno polarizovane politike intenzivira. Nedavno istraživanje Emersona pokazalo je da 41% birača uzrasta 18–29 godina smatra „prihvatljivim“ navodno ubistvo Tompsona (Thompson) od strane Luiđija Manđonea (Luigi Mangione) (Manđone negira krivicu). Kompanija za upravljanje rizicima Nisos zabilježila je i rast od 41% onlajn prijetnji upućenih direktorima u šest nedjelja nakon pucnjave.

Pouzdanih timova nema dovoljno

Zbog svega toga najbogatiji Amerikanci, kao i kompanije koje ih zapošljavaju, povećali su angažovanje ličnog obezbjeđenja posljednjih mjeseci, potvrdilo je 13 firmi za Forbes. Pet ih kaže da je broj upita među najvećima ikada, dok četiri tvrde da je apsolutno najveći. Allied Universal, najveći pružalac usluga privatnog obezbjeđenja u svijetu, bilježi čak 1.500% više zahtjeva za procjenom prijetnji u odnosu na isto vrijeme prošle godine.

„Mnoge kompanije su sada veoma nervozne“, kaže Džejms Hamilton (James Hamilton), konsultant u Gavin de Becker-u i osnivač Hamilton Security Group-a. Novi klijenti su u nepovoljnom položaju, objašnjava on, jer nema dovoljno kredibilnih agencija da pokriju sve. Mnoge su već zauzete dugoročnim ugovorima. „Ako mi kažete: ‘Hej, želimo čovjeka na 90 dana dok se situacija ne smiri’, meni to kao vlasniku biznisa ne odgovara“.

Razmnožili se lažni stručnjaci za zaštitu

Manjak standarda doveo je i do rasta broja prevaranata koji se na internetu predstavljaju kao profesionalci za zaštitu. Industrija je regulisana na nivou saveznih država. Negdje postoje strogi zahtjevi za licenciranje, a negdje gotovo nikakvi.

„Veoma je, veoma lako glumiti pripadnika zaštite“, kaže Kris Falkenberg (Chis Falkenberg), osnivač Insite Risk Management-a. „Potrebna vam je državna licenca – par dana obuke. Dozvola za nošenje oružja? Takođe relativno laka. Kupite sunčane naočare i, praktično, izgledate kao zaštitar“.

Koliko košta istinska sigurnost?

Angažovanje iole uglednog telohranitelja može da košta „samo“ oko 120.000 dolara godišnje. Ali stručnjaci rijetko preporučuju samo to. Većina američkih milijardera nema stalnog telohranitelja. Češći su:

• 24/7 tim koji onlajn prati prijetnje i curenje ličnih podataka — 200.000–300.000 $ godišnje;
• Lični vozači s obukom za bezbjednost — 250.000–500.000 $ (za dvojicu);
• Rezidencijalno obezbjeđenje (kamere, naoružani stražari) — 750.000 $ do preko milion dolara;
• Zaštita tokom putovanja — cijena varira prema lokaciji.

Kompletan tim za zaštitu — koji uključuje sve navedeno, plus povremene telohranitelje s medicinskom obukom i stručnjake koji provjeravaju destinacije prije dolaska milijardera — košta najmanje dva miliona dolara godišnje, a često znatno više. Pojedini članovi tima zarađuju oko 200.000 dolara.

Zakerberg kao primjer „zlatnog standarda“ zaštite

Te troškove ponekad pokriva poslodavac kao dio kompenzacionog paketa. Poreski propisi SAD dopuštaju odbitak kada postoji dokaziva prijetnja. Prošle godine Snep (Snap) je platio 2,8 miliona dolara za lično obezbjeđenje izvršnog direktora i suosnivača Evana Spigela (Evan Spiegel). Alfabet (Alphabet) je izdvojio 8,3 miliona za direktora Sundara Pičaija (Sundar Pichai). Meta je za zaštitu Marka Zakerberga (Mark Zuckerberg) i njegove porodice utrošila 24,4 miliona.

Zakerberg vjerovatno dodatno plaća bezbjednost iz sopstvenog džepa. Prema procjeni dvojice eksperata, ima jedan od najvećih timova zaštite među američkim milijarderima. Oko 20 stalno zaposlenih.

„Nevjerovatno je avanturističan i bavi se svakojakim ludim stvarima jer sebi može da priušti“, kaže Majkl Džulien (Michael Julian), direktor MPS Security. „Taj čovjek ima cio tim gdje god da krene, pa i kad trči ili vozi brdski bicikl. Ima tim koji se bavi samo vodenim sportovima, obučen za sve spasilačke procedure“.

Najopasniji sektori: Farmacija, energija, zdravstvo i osiguranje

Iako je očigledno da poznate ličnosti trpe veći rizik, prijetnje su posebno izražene i za one koji rade u „sektorima koji izazivaju bijes“, kaže Majkl Evanof (Michael Evanoff), bivši šef američkog Biroa za diplomatsku bezbjednost (2017–2020), a sada direktor bezbjednosti u kompaniji Verkada. „To su farmacija, energetika, zdravstvo i osiguranje“.

Češće od nasilja: Prevare iz kruga najbližih

Prijetnje mogu biti nasilne, ali najčešći zločin s kojim se milijarderi suočavaju jeste prevara. Često od rođaka, sadašnjih ili bivših zaposlenih i drugih osoba iz ličnog okruženja. Nezadovoljan zaposleni može, recimo, lažno predstaviti troškove u izvještaju. To je zadatak za forenzičkog računovođu, a ne za tim fizičkog obezbjeđenja.

Najveći strah: Bezbjednost djece

Većina anksioznosti bogataša vrti se oko njihove djece, koja mogu biti meta otmice, zlostavljanja od njegovatelja ili, jednostavno, rizika i nezgoda tipičnih za svako dijete. Najopasniji su momenti prelaska s mjesta na mjesto, naročito u rutinskim obrascima poput odlaska na vannastavne aktivnosti.

Škola je u pravilu bezbjednija, ali nije bez rizika. Amanda Juri (Amanda Uhry), osnivač Manhattan Private School Advisors, kaže da čak ni elitne institucije ponekad ne provjeravaju zaposlene kako treba, niti imaju osnovne mjere poput zaključanih ulaza i kontrole identifikacije. Roditelji sve češće biraju školu prema nivou bezbjednosti, naročito za predškolce.

„Nivo straha među višim slojevima u Njujorku i njihovom djecom najveći je do sada. I ne samo u Njujorku. Radimo svugdje. Isto čujemo i u Los Anđelesu“, dodaje Juri, napominjući da ratovi u Ukrajini i Gazi povećavaju nervozu.

Uprkos rastu briga, djecu milijardera rijetko prati telohranitelj, u školi ili drugdje. Djeci je to često neprijatno, a roditelji strahuju da će im ukinuti normalan život. „To je nezdravo — više od ‘helikopter’ roditeljstva, to je pristup ‘razgrtanje snijega’“, kaže Juri. „Pametni su i znaju šta će biti s djetetom koje ima milijarde, a ne umije da funkcioniše samostalno“.

Tajna zaštita: Nevidljivi timovi i skriveni uređaji za praćenje

Jedno rješenje je zaštititi djecu, a da ona to ni ne znaju. Den Linski (Dan Linskey) iz kompanije Kroll navodi da je jednom poslao ekipu u civilu na koledž ćerke klijenta koji je dobijao prijetnje. „Do danas, vjerujem da ona nikada nije shvatila da je bila pod zaštitom“. U drugom slučaju, ćerka klijenta locirana je usred noći nakon što joj je telefon ostao bez baterije.

Roditelji ponekad skrivaju uređaje za praćenje u predmetima koje djeca nose, nerijetko bez njihovog znanja. U školama se zapošljavaju radnici obezbjeđenja koji izgledaju kao obični zaposleni. Neka djeca idu u školu pod drugim prezimenima, što je češće kod mlađih, koji možda ni ne znaju svoje puno ime.

„Sada je prioritet – za godinu će splasnuti“

Dok su bogati trenutno hiper-fokusirani na zaštitu sebe i porodice, sektor lične bezbjednosti raste. Ali to vjerovatno neće potrajati. „Ako se haos ne pojača i napadi na direktore ne postanu učestaliji, ljudi će zaboraviti“, kaže Falkenberg. „Sada su veoma fokusirani, a za 12 mjeseci biće mnogo manje. Suđenje Luiđiju Manđoneu pojačaće zabrinutost, pa će ona ponovo splasnuti. Pamćenje je vrlo kratko“.

Monica Hunter-Hart, Forbes

How The Ultra-Wealthy Are Protecting Themselves Against Arson Attacks, Kidnapping And Worse