Kako je Tramp izgradio carstvo golf klubova uz pomoć novca iz tajnih izvora
Čim je Donald Tramp (Donald Trump) početkom 2017. godine preuzeo dužnost američkog predsjednika, počela su kružiti pitanja o novcu koji stoji iza njegovog carstva golfa. Intrige su počele jednim komentarom jednog autora tekstova o golfu koji je tvrdio kako je Trampov sin Erik (Eric) jednom prilikom rekao da je njegov otac sav novac koji mu je trebao dobio – iz Rusije. Ta priča, koju je Erik porekao, pustila je korijenje među ljudima koji su analizirali Trampove biznise. Među njima je bio i osnivač kompanije koja je pomogla proizvesti takozvani dosje Steele. On je u svjedočenju pred obavještajnim odborom Kongresa u novembru 2017. godine sugerisao da postoji mogućnost da je došlo do pranja novca.
Novinari su navalili. Vašington post (Washington Post), Njujorker (New Yorker) i Njujork tajms (New York Times) počeli su tražiti odgovore, zaprepašćeno posmatrajući stotine miliona dolara koje je Tramp uložio u svoje golf-terene bez otkrivanja izvora sredstava. Investicije u rizorte – pogotovo dva kupljena 2014. godine – pogotovo su zbunjivale skeptike koji su se pitali zašto bi Tramp riskirao više od 175 miliona dolara vlastitog novca na imovinu koja gubi novac. Političari u Škotskoj, državi gdje se nalaze dva Trampova golf-rizorta, pozivali su na Unexplained Wealth Order (naredba o neobjašnjenom bogatstvu), čija namjera je razotkriti ilegalan novac. Istovremeno, Forbes je sprovodio vlastitu istragu i vjeruje da je, nakon pažljive analize gomile dokumentacije, riješio misteriju.
Odakle je došao novac
Većina finansija – oko 250 miliona dolara – došlo je od članova Trampovih privatnih klubova. Oni su uplaćivali depozite koje bi u teoriji mogli dobiti natrag ako im mjesto dosadi nakon 30 godina. Za razliku od bankarskih zajmova, ovi depoziti nisu uključivali i plaćanje kamata i podneske o hipoteci, što znači da su obaveze bile istovremeno jeftine – i skrivene. Veći iznos, više od 450 miliona dolara, došao je iz serije neočekivanih prihoda poput vraćanja zajmova, povrata poreza i refinansiranja imovine, koji su privlačili malo pažnje, ali donosili ogroman novac.
Trump, koji nije uspio osigurati finansiranje svog glavnog zajmodavca, Dojče banke (Deutsche Bank), ispraznio je svoje džepove. Potrošio je gotovo sav svoj novac istovremeno obnavljajući golf rizorte u Europi i finansirajući svoju predsjedničku kampanju. Iako trenutno finansiranje od strane članova možda izgleda genijalno, njegovi rizici oko novca čine se izuzetno nepromišljenima. Pogoršali su mu likvidnost do te mjere da je nakon izbora 2016. godine navodno morao osigurati hitni kredit – koji je takođe sakrio. Tramp je ipak uspio preživjeti i danas je njegov portfelj golf-terena i klubova najbrže rastući dio njegovog nekretninskog carstva, čija vrijednost se procjenjuje na oko milijardu dolara.
Počeci
Republikanski predsjednički kandidat, čiji predstavnici nisu odgovorili na pitanja za ovu priču, svoj prvi klub je otvorio 1995. godine, prenamijenivši Mar-a-Lago iz privatne vile u živahan društveni klub. Spisi sugerišu da je od početka prikupljao članarine i s vremenom nagomilao oko 40 miliona dolara – četiri puta više od 8 miliona koje je potrošio na kupovinu posjeda. Potom je tamo sagradio golf-teren i pretvorio ga u Trump International Golf Club. Klub je otvoren 1999. godine, a Trump je od depozita zaradio više od 40 miliona dolara.
Bliže svojoj (tada) njujorškoj adresi, kupio je posjede u okrugu Vestčester i u Bedminsteru, otvorivši golf-terene na obje lokacije i prikupivši više od 80 miliona dolara depozita članova. Proširio je svoje novo carstvo i na jug Kalifornije. Navodno je platio 27 miliona dolara za teren oštećen u odronu, finansirajući kupovinu zajmom od 20 miliona dolara.
Prodajom rezidencijalnih zemljišta oko terena zaradio je više od 75 miliona dolara dodatnog novca, pokazuju analize zemljišnih knjiga. Bio je to finalni posao u njegovom prvom talasu kupovine: završio je s pet posjedda i više od 150 miliona dolara depozita od članova.
Finansijska kriza
S vremenom je golf industrija izgubila interes za koncept finansiranja od članarina. Iako se investitorima sviđalo uzimati članarine kako bi prikupljali novce za sebe, bili su manje entuzijastični oko preuzimanja tuđih obaveza, zbog čega je postalo teško prodavati klubove sa značajnim depozitima na računima. Dok su ostali odustajali, Tramp je ponovo počeo kupovati. U septembru 2008. pun novca nakon što je vilu na Floridi za 95 miliona dolara prodao ruskom milijarderu Dmitriju Rjbolovljevom, Tramp je kupio golf-klub u Kolts Neku u Nju Džerziju za 28 miliona dolara, preuzevši 12 miliona obaveza članarina. Nekoliko dana kasnije, Limen Braders (Lehman Brothers) je proglasio bankrot, poslavši ionako klimavu ekonomiju u sunovrat. Tramp je nastavio da kupuje. Godine 2009. kupio je još tri posjeda za oko 39 miliona dolara. Uložio je 11 miliona vlastitog novca, 10 miliona je pozajmio od banke, a preuzeo još 19 miliona tuđih obaveza od članarina.
Jedna korist od preuzimanja tolikih obaveza je ta da ih Tramp nije morao vratiti odmah. To je specijalni advokat Robert Miler (Robert Mueller), kako ispada, saznao lično. Sedam godina prije nego je 2001. godine postao šef FBI-ja, Miler je platio depozit za članstvo u klubu Lowes Island Club. Trump ga je kupio u 2009. i preimenovao u Trump National Golf Club. Nakon što je Miler izašao iz kluba 2011. godine, napisao je pismo u kojemu je pitao može li dobiti natrag nešto od svog depozita. Upravnik kluba odgovorio je da će Milerovo ime staviti na listu čekanja. Miler u fusnoti u izvještaju o ruskom miješanju u američke izbore piše da ni osam godina kasnije od kluba nije čuo ništa.
Korak predaleko
Tramp je s vremenom ipak otišao predaleko. Godine 2012. kupio je golf-teren u Jupiteru na Floridi, preuzevši 41 milion dolara obaveza od članarina. Nedugo nakon kupovine, poslao je pismo postojećim članovima i onima koji su tražili natrag svoj novac poručio da više nisu dobrodošli u klub, navodi se u sudskim spisima. Nekoliko mjeseci nakon toga, Tramp im je bez obzira na to ponovo počeo naplaćivati članarinu. Neki članovi zajedno su tužili klub koji je na kraju morao vratiti depozite, i to s kamatama.
Iste godine, Tramp je kupio teren pored Šarlota u Sjevernoj Karolini, pristavši da plati tri miliona gotovine i preuzeti 4,1 milion obaveza od članarina, što je za Trampa bila sitnica. Međutim, upravo na tom terenu je autor tekstova na temu golfa Džejms Dodoson (James Dodson) 2013. godine Trumpa pitao čime plaća sve te terene. Trampov odgovor izazvao je samo još više pitanja. “Samo je usputno ispalio kako ima pristup 100 miliona dolara,” prisjetio se Dodson u intervjuu za NPR 2017. godine. Tramp je zapravo imao pristup mnogo većem iznosu – od depozita članova, nekretnine koju je prodao Rjobolovljevu i drugih poslova.
Ali Dodson se nije dao smesti. “Kad sam ušao u golf-kolica s Erikom, pitao sam ga ko ovo sve finansira. Nisam znao da bi ijedna banka zbog recesije taknula golf-terene. Niko ne finansira nikakve vrste izgradnje u tom polju. Posljednjih četiri ili pet godina tu je sve bilo mrtvo. Rekao mi je: ‘Pa, ne oslanjamo se na američke banke. Sva sredstva koja nam trebaju imamo iz Rusije’. Na to je dodao: ‘Imamo neke ljude koji zbilja, zbilja vole golf i jako su zainteresovani za naše programe. Jednostavno stalno idemo tamo.’”
Erik je Dodsonovu priču nazvao “izmišljenom,” a teoretski je moguće da je govorio o prodaji nekretnine ruskom milijarderu ili činjenici da je otprilike u to vrijeme njegov otac išao u Moskvu. Taj put odnio je 6 miliona dolara naknada za licence putem jednog drugog ruskog milijardera, Arasa Agalarova. Kada je Dodson ovu priču ponovio 2017. godine – u periodu kada su svi bili opsjednuti Rusijom – nijedno od ta dva objašnjenja nije prekinulo širenje raznoraznih teorija.
Povratak golfu
Dok su se istražitelji, političari i novinari pitali otkud Trampu taj silan novac, odgovori na ta pitanja krili su se u bankovnim spisima. Dokumenti objavljeni tokom suđenja Trampu za prevaru u Njujorku pokazuju kako je 2010. godine dobio 85 miliona dolara od nepoznatog zajmodavca. Potom je 2010. i 2011. godine dobio još 92 miliona dolara “vanposlovnih prihoda” koji, kako stoji u bankovnim spisima, uključuju “povrate poreza, nagodbe od osiguranja, dobit od prodaje i druge jednokratne predmete.” Čini se kako je to u skladu s povratom poreza od 73 miliona dolara koje je, kako navodi Njujork Tajms, Tramp počeo povlačiti 2010. godine, što je izazvalo dugogodišnju bitku s američkom poreskom upravom.
Ovakav priliv novca omogućio mu je snažnu poziciju da se ponovno vrati golfu, ovaj put s više vlastitog novca. U junu 2012. je kupio Trump National Doral, golf-rizort u Majamiju, za 150 miliona dolara. Za to je 125 miliona posudio od Dojče banke. Novac je nastavio pristizati i iz drugih djelova njegova carstva. Refinansirao je Trump Tower u avgustu 2012. godine, zamijenivši zajam od 27 miliona dolara onim od 100 miliona dolara i u procesu prikupivši oko 70 miliona dolara. Nekoliko mjeseci kasnije, 1290 Avenue of the Americas, nekretnina u kojoj je imao 30 posto udjela, takođe je obezbijedila novo finansiranje i donijela mu 100 miliona dolara. Do sredine 2013. Tramp je na računu imao 339 miliona dolara gotovine – i veliku želju da ih negdje potroši.
Godine 2014. kupio je slavni škotski Turnberi, domaćin četiri British Open turnira, za 65 miliona dolara. Još 20 miliona potrošio je na posjed u Dunbegu u Irskoj. Čini se da je imao dovoljno novca da pokrije obje investicije, ali bankovni spisi pokazuju da je u isto vrijeme oko 50 miliona dolara stiglo iz “refinansiranja duga”. Forbes nije uspio utvrditi što je tačno Tramp refinansirao; finansijsko izvještaj iz 2015. ne daje nikakav znak kredita koji su mogli donijeti toliku količinu gotovine.
Ispražnjeni džepovi
Uprkos tome, Tramp je 2015. uložio preko 30 miliona dolara u Dunbeg i Turnberi, a još 40 miliona dolara godinu dana kasnije. U međuvremenu, manja nekretnina u škotskom Aberdinširu nastavila je gubiti novac. Gubici su do 2016. dosegnuli 10 miliona dolara, a to nisu bili Trampovi jedini troškovi. Uložio je više od 40 miliona dolara u svoj hotel u Vašingtonu, a potrošio još 66 miliona na vlastitu predsjedničku kampanju. Tokom tog silnog trošenja, Ivanka Tramp kontaktirala je svog poznanika u Dojče banci, koji je već finansirao posao u vašingtonskom hotelu, i zatražila još 50 miliona dolara. Jedan drugi direktor u Trump Organizationu rekao je da će ta sredstva otići na građevinske radove u Turnberiju. Dojče banka, odlučna da ništa od tog novca ne smije otići na predsjedničku kampanju, nikada nije isplatila taj novac.
Novca je potom počelo ponestajati, što je očito izazvalo paniku oko likvidnosti. Kredit Dojče banke vezan za hotel u Vašingtonu značio je da Tramp mora održavati najmanje 50 miliona dolara u obnovi nekretnine. Nekoliko dana nakon izbora 2016. novoizabrani predsjednik pristao je nagoditi se u sudskom sporu vezanom za Trump University za 25 miliona dolara.
Prema sudskim spisima i svjedočanstvima, glavni finansijski direktor Alen Vajselberg (Allen Weisselberg) počeo je češljati finansije. Okrenuo se prijateljski nastrojenom povjeriocu, Ladder Capitalu, gdje je radio njegov sin Džek (Jack). U svjedočenju je Džek objasnio da je njegova kompanija odobrila kratkoročni kredit od 25 miliona dolara kako bi Tramp uspio prebroditi probleme. Vajselberg, koji je lažno svjedočio tokom Trampovog suđenja za prevaru, nije se mogao natjerati da direktno kaže da je Trump Organization kredit podigao zbog nedostatka novca. “Moguće je,” rekao je.
Nova kampanja – i novi interes
Divlje trošenje stalo je kada je Tramp ušao u Bijelu kuću ujanuaru 2017. godine, ali glasine o tome da je mogao finansirati svoje golf-carstvo samo su se pojačale. Mediji širom SAD-a pokušali su riješiti zagonetku, ali to im nije uspjelo za rukom jer su previdjeli obaveze od članova i obim finansijskh dobitaka. U međuvremenu, Erik i Donald Jr, koji su naglo preuzeli kormilo očevog biznisa, zaustavili su krvarenje novca u kompaniji rezanjem razvojnih troškova i prodajom nekretnina. Poslovanje se pobošljalo, pogotovo 2021. godine, dok se zemlja oporavljala od pandemije.
Tramp je ponovo u predsjedničkoj trci, a povećalo nad izvorima njegovog finansiranja snažnije je nego ikada prije. Jedan član škotskog parlamenta ovog je mjeseca pozvao na otvaranje istrage.
Ironija je u tome da su Trampove finansijske taktike na kraju dovele do jako malo rizika za njegov golf biznis. Sada, kada sve više članova napokon može povući svoje depozite otprilike 30 godina nakon što je Tramp otvorio Mar-a-Lago, njegovi klubovi zarađuju više nego dovoljno da isplate obaveze. Trampov najnoviji finansijski izvještaj pokazuje da je jedini preostali bankarski dug kredit za Trump National Doral, koji zahtijeva oko 6 miliona dolara godišnje za kamate, što je ništa za nekretninu koja ostvaruje oko 25 miliona dolara godišnje operativnog prihoda. Budući da je Tramp unaprijed obezbijedio sredstva za evropska golf odmarališta, ne bi trebalo da ima mnogo briga u vezi s tim imanjima, pogotovo jer dva od njih — Dunbeg i Turnberi — napokon ostvaruju operativnu dobit.
Konačni rezultat? Trampov posao s golf klubovima danas je segment njegovog portfelja za kojeg je najmanje vjerovatno da će trebati finansijsku injekciju od, na primjer, nekog sumnjivog stranog igrača.
Dan Alexander, Forbes
How Trump Built A Golf Empire With Secret Funding
(Prevela: Nataša Belančić)