Kako je Medžik Džonson postao milijarder

Da bi svoje odvažne poslovne ambicije pretvorio u stvarnost, Irvinu Džonsonu trebalo je malo magije. Dok su Lejkersi u osamdesetim godinama prošlog vijeka bili na svom vrhuncu, činilo se malo vjerovatnim da bi neki sportista bio ozbiljno shvaćen u poslovnim krugovima. Kada je 1990. godine tada 31-godišnji Džonson za Sports Illustrated izjavio kako jednoga dana želi imati bogatstvo od “100 do 200 miliona dolara”, u časopisu su se pitali što bi on uopše i napravio s takvim imetkom. “Za franšizu,” odgovorio je on. “I ne moraju to biti Lejkersi; ne mora čak biti ni neki NBA klub. Volim sport. Ako neki klub bejzbola bude na raspolaganju prije nego košarkaški, ja ću to iskoristiti. Želim se baviti velikim poslovima.”

Danas je Džonson vlasnik malih udjela u klubu Vašington Komandirs NFL-a, Los Anđeles Dodžersima MLB-a, LA Sparksima WNBA-ja, i LAFC-a u MLS-u. Njegova firma Magic Johnson Enterprises veliki je igrač u sektorima od kinodvorana preko fast-food franšiza, nekretninskog biznisa, zdravstva pa sve do, što je za Džonsona i najznačajnije, kuće za životno osiguranje EquiTrust iz Des Moniesa u Ajovi. On ima većinski udio u toj kući i upravo to čini većinu njegovog ličnog bogatstva koje Forbes procjenjuje na 1.2 milijarde dolara.

To znači da je 64-godišnji Džonson tek četvrti sportista kojeg je Forbes ikada svrstao među milijardere. Drugi su Majkl Džordan, Tajger Vuds i LeBron Džejms. Ipak, za razliku od drugih, Džonson nije imao ogromne koristi od plate za vrijeme sportske karijere. Njegova zarada od Lejkersa od 1979. do 1991., uz kratki povratak 1996., iznosi tek oko 40 miliona dolara (uz današnju stopu inflacije, 110 miliona dolara), što je sitniš u poređenju sa Lebronom Džejmsom, koji je od igranja dosad zaradio 479 miliona dolara. Čak i na vrhuncu karijere Džonson je zarađivao tek između 2 i 4 miliona dolara godišnje od sponzorstava, pokazuju tadašnje procjene Forbes-a. Džejms će samo ove sezone izvan terena zaraditi oko 70 miliona dolara.

Kako bi postigao svoje ciljeve, Džonson je u biznisu morao uspjeti na isti način kako je uspio u sportu – timskim radom. Svoj portfolio izgradio je kroz zajednička ulaganja i partnerstva, koristeći se svojim šarmom u podjednakoj mjeri kao i snalažljivošću. Sklopio je dugotrajna prijateljstva s liderima poslovnog svijeta.

“Rođen je s tim posebnim talentom; ima ga od početka svoje karijere,” kaže izvršni direktor Mandalay Entertainmenta, Piter Guber, koji je s Džonsonom investirao u nekoliko navrata, uključujući ulaganje u Los Anđeles Dodžerse. “Kada bih taj talent mogao tačno definisati, izolovao bih ga i dao i sebi i svima drugima u svojoj kompaniji.”

Džonson je Gubera prvi put upoznao tokom utakmice na Forumu, gdje su najmoćniji ljudi u Los Anđelesu redovito posjećivali utakmice. Džonson je prišao Guberu – tada izvršnom direktoru Sony Picturesa – i muzičkom producentu Džou Smitu i pitao ih kako da uđe u biznis. Njih dvojica postali su mu mentori i 1987. ga upoznali s moćnim agentom Holivuda, Majklom Ovicom. Iako je Ovic u početku Džonsonu rekao kako ga ne zanimaju sportisti jer ne zarađuju mnogo, ipak mu je pristao pomoći. Džonson ga je toliko šarmirao da je Ovic u njegovo ime čak pregovarao o novom ugovoru za Lejkerse, a upoznao ga je i s potencijalnim poslovnim partnerima, ne uzevši za to ni centa naknade.

“To je vjerovatno prvi put da sam išta slično učinio,” kaže Ovic za Forbes. “Jednostavno sam odlučio, nemam pojma zašto, da ću mu pomoći. Ali učinio sam to i on je bio nevjerovatan. Jako sam sretan što sam učinio to što sam učinio.”

Taj trik Medžika upalio je tokom godina nekoliko puta. Ovic je 1990. promatrao kako Džonson šarmira direktore Pepsija na ručku na Menhetnu, kupivši 33 posto udjela u kompaniji u ugovoru vrijednom 60 milona dolara kojim je preuzeo punionicu nedaleko od Vašingtona, navodno za gotovinski iznos manji od polovine njene vrijednosti. “Bio je nevjeronatan,” prisjeća se Ovic.

Nekoliko godina kasnije, Džonson je Guberu predložio izgradnju kinodvorane u kvartu Baldwin Hills u LA-ju, koji je u to vrijeme bio prepun nasilnih bandi. Guberov lanac kinodvorana Loews svejedno je pristao na partnerstvo u odnosu 50:50. Šest godina kasnije, kinodvorana je od prodaje ulaznica zaradila 5 miliona dolara i postala jedna od najuspješnijih u zemlji. Džonson je kasnije izgradio i kinodvorane u većinski crnačkim kvartovima u Hjustonu, Atlanti, Njujorku i Wašingtonu, da bi 2004. ponovo prodao dvorane Loewsu.

U sve svoje pregovore Johnson je, uz zvjezdanu prašinu, unosio i ono za što je, kako je vjerovao, stručan: dopiranje do crnih potrošača. Svoje kinodvorane opremio je gaziranim sokovima i hot-dogovima. “Rekao sam Loewsu, crnci će večerati u kinu,” ispričao je za New York Times 2000. godine. “Ti hot-dogovi su nama večera, a isto je i s pićima. Prodaja sokova išla je u redu, ali onda sam rekao da crnci vole gazirana pića s ukusom jer smo odrasli na Kool-Aidu. Ponudili smo takva pića i prodaja je eksplodirala.”

Uz sve svoje vještine, Džonson je propustio neke najvećih prilika za zaradu koje su mu ikada ponuđene. Sada već notorna priča glasi ovako: Najki je Džonsonu ponudio sponzorstvo prije drafta 1979. godine, a ugovor je uključivao udio od prodaje patika, kao i značajan udio u kompaniji, još veći od onog koji je Majkl Džordan prihvatio pet godina kasnije. Džonson je odbio Najki i odlučio se za garantovanu zaradu od Konversa, što ga je skupo stajalo.

Takođe, vlasnik Lejkersa Džeri Bas Džonsonu je 1994. dao priliku da kupi 4.5 postotni udio u kompaniji za 10 miliona dolara, koji je Džonson potom 2010. prodao milijarderu Patriku Son Šiongu tik prije nego je vrijednost NBA klubova otišla u nebo. Forbes procjenjuje kako bi Džonsonov udio u Lejkersima 2010. iznosio oko 29 miliona dolara. Da ga nije prodao, danas bi njegov udio u klubu vrijedio preko 265 miliona dolara.

Iste godine, Džonson se u Santa Monici sastao s Guberom i Džoom Lejkobom, novim vlasnicima Golden Stejt Voriorsa. “S njim smo se prvim sastali nakon kupovine kluba jer smo željeli da učestvuje s nama u poslu,” rekao je Guber. Zbog svoje velike povezanosti s Lejkersima, Džonson je odlučio da neće investirati. Forbes sada vrijednost Voriorsa procjenjuje na 7.7 milijardi dolara, što je preko 17 puta više od iznosa za koji je klub kupljen 2010. godine.

Kruna u portfelju Magic Johnson Enterprisesa je EquiTrust, čiji je Džonson većinski vlasnik. Od Džonsonovog preuzimanja firme, imovina EquiTrusta porasla je s 16 milijardi na 26 milijardi dolara, a godišnja zarada vrti se oko 2.6 milijardi dolara. Andrea Karuzo, glavna operativna direktorica u MIB Solutionsu, kompaniji koja pruža podatke o životnom osiguranju, kaže kako je pandemija podigla svijest o anuitetima, no nije garantovala uspjeh jer “životno osiguranje se prodaje, a ne kupuje.” Još je važnije, dodaje ona, snalaženje u kompleksnoj mreži regulatornih pravila koja se stalno mijenjaju.

“Životno osiguranje definitivno zahtijeva ulaganje. Mislim li da je to jednostavno ulaganje? Ne,” kaže Caruzo. “No ono je prilika da se ljudima pruži malo mentalnog mira.”

Iako posjedovanje firme za životno osiguranje možda ima dublje značenje za nekoga kome je 1991. godine dijagnostifikovan HIV, Ovic kaže kako je Džonson “uvijek bio otvoren prema svim vrstama biznisa, dokle god su oni odgovarali parametrima dobrog poslovanja.”

Nevjerovatno je da danas Džonsona podjednako prepoznaju po biznisu i po sportu, a on je postao primjer načina na koji bi buduće generacije mogle prekoračiti taj jaz. Rasel Vestbruk definitivno imitira Džonsona po pitanju investicija, a košarkaške legende Dvejn Vejd, Čarls Barkli i Šakil O’Nil navode upravo Džonsona kao najveću inspiraciju za biznis. Šekovim riječima: “Svi smo mi Medžikovi dužnici.”

Autor originalnog članka: Matt Craig, Forbes
Link: Magic Johnson Is Now A Billionaire
(Prevela: Nataša Belančić)