Zašto potražnja za bakrom raste: Zlato u novom ruhu i opet – Rio Tinto

Potražnja za bakrom raste. Crveni metal, koji se smatra barometrom za ekonomiju vitalna je komponenta odbrambene industrije, ključni element električnih automobila, vjetroturbina i električnih mreža. Energija vjetra na moru – proizvodnja električne energije putem vjetroelektrana na moru zahtijeva oko tri puta više bakra nego proizvodnja električne energije na ugalj. Svijet se mijenja, pa ostaje pitanje šta donosi raskol između ponude i potražnje?

Električni automobil više klase može da sadrži oko 78 kg bakra po vozilu, u poređenju sa oko 22 kg u ekvivalentnom modelu vozila koje pokreće benzin, prema podacima globalne baze podataka i analitike vezane za energetsku tranziciju Wood Mackenzie.

U kontekstu ponude i potražnje, rudarske kompanije su u zaostatku. Postoji rastući konsenzus da će potražnja podstaknuta energetskom tranzicijom nadmašiti ponudu.

Bakar je u međuvremenu postao okosnica dekarbonizacije. Postojeće kompanije teško da će održati postojeći nivo proizvodnje, imajući u vidu prognoze za narednih 10 godina. Globalno, postojeći rudnici i projekti u izgradnji zadovoljiće samo 80% potreba za bakrom do 2030. godine. Analitičari predviđaju da je crveni metal na početku novog „bull marketa“, posebnog stanja finansijskog tržišta gdje dolazi do rasta ili očekivanog rasta cijena. Tržište bika se najčešće odnosi na trgovanje na berzi, ali može da se odnosi i na sva druga trgovanja poput obveznica, valuta i nekretnina.

Posljednjih godina cijene su skočile. Da bi održala korak sa potražnjom, industrija se suočava sa brojnim preprekama, uključujući nedostatak rudara, regulatorne probleme, odbijanje lokalnih zainteresovanih strana.

Borbe protiv rudnika

Postoje oblasti u kojima možete da rudarite i oblasti u kojima to ne možete, nevezano za materijal koji se iskopava. Država često zažmuri zarad lukrativnih ciljeva, ali ne i oni koji pored tih rudnika moraju da žive.

To najbolje znaju ljudi u Srbiji koji su se tokom protesta protiv projekta „Jadar“ kompanije Rio Tinto, potencijalnog rudnika litijuma koji ta kompanija (i dalje) namjerava da izgradi na ovom području, gotovo unisono ujedinili 2021. godine, nakon čega je projekat stopiran, a povučene su i izmjene Zakona o eksproprijaciji, a takođe je izmijenjen Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi.

Grupa Indijanaca u Arizoni usprotivila se izgradnji jednog od najvećih rudnika bakra u Sjedinjenim Državama (koji bi obezbijedio gotovo 25% američke potražnje za bakrom). Pred vijećem Federalnog žalbenog suda oni su naveli da će projekat spriječiti Apače da ispoljavaju svoju vjeru uništavanjem zemlje koju smatraju svetom. Planovi savezne vlade za razmjenu zemljišta omogućili bi kompaniji Resolution Copper u suvlasništvu sa BHP-om da izgrade rudnik u istočnoj Arizoni, u regionu Ouk Flet. Dok Resolution Copper osporava tačnu cifru, studija o vodi koju je uradilo pleme San Karlos kaže da će rudniku biti potrebne milijarde litara vode tokom svog životnog vijeka.

Početkom marta ove godine grupa Apača pretrpjela je značajan udarac kada je podijeljeno vijeće federalnog suda glasalo 6-5, i tako podržalo poricanje preliminarne mjere za zaustavljanje prenosa zemljišta za projekat od strane nižeg suda, što ne znači da je u Americi danas lako izgraditi novi rudnik. Ljudi ne žele cjevovode ili dalekovode ili veliki otvoreni rudnik u svom dvorištu, a danas postoji daleko više kontrole u oblastima poput životne sredine, socijalnih pitanja i upravljanja.

Sjeverna i Latinska Amerika u potrazi za bakrom

Rudarstvo je kapitalan i intenzivan biznis, težak i opasan. Za izgradnju rudnika u Arizoni potrebno je čak 10 do 15 godina. Kompanija Rio Sava Exploration, dio korporacije Rio Tinto, najavila je 2021. godine da bi izgradnja podzemnog rudnika za eksploataciju jadarita, iz koga se dobija litijum za proizvodnju baterija za električne automobile, trajala oko četiri godine.

U Kenekotu, u blizini Solt Lejk Sitija, Rio Tinto proizvodi oko 200.000 metričkih tona bakra. Bakar je neophodan za savremeni život, isporučuje električnu energiju domovima i napaja elektronske uređaje. Zbog svoje snage, efikasnosti i pouzdanosti bakar je takođe najekonomičniji provodnik, što ga čini idealnim za sisteme ožičenja.

Takođe je i nosilac globalne ekonomije. Direktno i indirektno, industrija bakra podržava više od 395.000 radnih mjesta u SAD i više od 160 milijardi dolara ekonomske proizvodnje.

Zagovornici upotrebe aluminijuma argumentovaće činjenicama da se postojeći bakarni provodnici zamjenjuju širom svijeta, a kompanije teže korišćenju aluminijumskih žica pri građenju dalekovoda, posebno u sektoru niskonaponskih vodova. Iako ne treba smetnuti s uma da aluminijum slabije provodi u poređenju sa bakrom, koji je relativno teži. Gustina aluminijuma je samo jedna trećina gustine bakra. Dakle, mala težina aluminijuma je glavni razlog za korišćenje aluminijuma umjesto bakra u nadzemnim priključcima, što i dalje ne ugrožava dominaciju bakra.

Ponuda, potražnja, Čile, pa svi ostali

Globalna potražnja posljednjih godina može se u velikoj mjeri pripisati ekonomskom rastu i urbanizaciji u Kini, koja je činila 54% svjetske potrošnje 2021. Najveći svjetski uvoznici ove robne grupe 2022. godine bili su Kina sa 58% svjetskog uvoza (56 milijardi dolara) i Japan 14,2% (13,7 milijardi dolara). Sjedinjene Države su iste godine uvezle 6,16 milijardi dolara rafinisanog bakra, a te godine rafinisani bakar bio je 102. proizvod po uvozu u Sjedinjenim Državama.

Bakar je takođe kritičan mineral koji je ključan za energetsku tranziciju, čije su perjanice električna vozila i solarni paneli. Električna vozila, na primjer, koriste oko tri do četiri puta veću količinu bakra u odnosu na tipično vozilo sa motorom sa unutrašnjim sagorijevanjem. Pored toga što se koristi u ovim voziilima, baterijama i kablovima za napajanje, zbog svoje visoke provodljivosti, bakar je i prvi izbor za žice za brzo prenošenje podataka, koje se koriste za kamere, senzore, sočiva.

Nismo se ni dotakli infrastrukture koja nosi svu snagu – dalekovode, ožičenja, kompletnu logistiku jedne mreže. Za sve navedeno neophodan je bakar, puno bakra. Postoje naznake da će tranzicija ka vještačkoj inteligenciji i centrima podataka povećati potražnju za bakrom. Bakar se takođe 100% može reciklirati, pri čemu se većina od 550 miliona metričkih tona proizvedenih od 1900. godine koristi i danas. Reciklaža čini oko 17% svjetske ponude rafinisanog bakra.

Sjeverna, Južna i Centralna Amerika dominiraju proizvodnjom bakra, pošto su ovi regioni zajedno domaćini 15 od 20 najvećih rudnika bakra, u kojima se nalazi 75% tih rudnika u svijetu. Čile drži prvo mjesto među zemljama proizvođačima sa 22% ukupne proizvodnje bakra (u toj zemlji se nalaze i dva najveća rudnika u svijetu, Eskondida i Kolahuasi), a slijede Peru (10%), Demokratska Republika Kongo, i Kina (8%), SAD, Rusija, Indonezija, Australija. Kina troši 54% rafinisanog bakra u svijetu, dok SAD imaju šeste svjetske rezerve bakra prema podacima Svjetskog ekonomskog foruma.

Ali potražnja možda već sada počinje da nadmašuje ponudu. Količina bakra potrebna u 28 godina između 2022. i 2050. će premašiti količinu potrošenu između 1900. i 2021. godine. Bakra ima u izobilju na globalnom nivou, ali se samo djelić njegovog kopanja isplati zbog današnjih cijena i tehnologije. Ekonomski resursi bakra visokog kvaliteta nisu u izobilju. Rudarske kompanije prvo moraju da ih pronađu, nakon čega se najčešće suočavaju sa geografskim izazovima. Visoke planine u Čileu ili pustinja Gobi u Mongoliji nisu gostoljubiva mjesta. Tamo nema vode, infrastrukture, niti ljudi, a potrebni su radnici. Otprilike 2,1 milijarda metričkih tona rezervi bakra u svijetu je identifikovano, a procjenjuje se da je oko 3,5 milijardi metričkih tona neotkriveno.

„Tehnologije kritične za energetsku tranziciju, kao što su električna vozila, baterije, solarni paneli i turbine na vjetar, zahtijevaju mnogo više bakra od konvencionalnih analoga zasnovanih na fosilnim gorivima. Na primjer, upotreba bakra u električnim vozilima je do četiri puta veća nego u konvencionalnim automobilima. Prema analitici Copper Alliance, sistemi obnovljivih izvora energije mogu da zahtijevaju do 12 puta više bakra u poređenju sa tradicionalnim energetskim sistemima“.

Strah od investiranja

Kapitalna potrošnja međunarodnih rudarskih kompanija na nove projekte u opadanju je posljednjih godina. Investitori danas zaziru od visokih cijena studija izvodljivosti, dozvola, planiranja, što ranije nije bio slučaj, pa se nerijetko povlače budžeti za istraživanje i proizvodnju.

Oni koji ulažu žele rudnik u zemlji u kojoj postoji vladavina prava, osiguranje da im uloženo neće biti oduzeto. Inflacija i povećani troškovi povezani sa izgradnjom novih rudnika takođe nisu pomogli da se ovaj trend zaustavi. Prosto, treba uložiti milijarde dolara koje će početi da se vraćaju tek za 10, 15 godina, u geopolitičkom pejzažu koji može da bude potpuna nepoznanica.

Rio Tinto, jedna od najvećih svjetskih rudarskih kompanija sa prihodima od bakra u 2023. godini od 6,6 milijardi dolara, povećao je proizvodnju svog ogromnog mongolskog rudnika bakra. A startap koji podržavaju Džef Bezos (Jeff Bezos) i Bil Gejts (Bill GatesI pronašao je veliko ležište bakra u Zambiji. Istovremeno, akcije u ovog segmentu ekonomije nastavljaju da rastu. I druge kompanije za proizvodnju bakra doživljavaju ekspanziju, Codelco, Glencore, Freeport-McMoRan, BHP i Southern Copper.

U Americi se rudnici proširuju, spomenuti u blizini Solt Lejk Sitija i rudnik Bingam Kenjon (Bingham Canyon), kojim upravlja Rio Tinto, koji je jedna od najvećih iskopina koje je napravio čovjek. Da bi povećao proizvodnju, Rio Tinto je proširio eksploataciju otvorenog kopa i počeo je projekat podzemne eksploatacije gdje je obično ruda višeg kvaliteta od površinskog kopa. Pored svoje veličine, operacija je jedinstvena po topionici i rafineriji, gdje se ruda prerađuje u skoro čist bakar.

Uz sve rečeno, očekuje se da će potražnja za osnovnim metalom rasti, a bakar će ostati ključni igrač u ekosistemu energetske tranzicije. Ostaje pitanje kako će se uklapati ono što danas djeluje gotovo nespojivo – pitanja životne sredine, pristanak lokalnih zajednica, energetska tranzicija, dekorbonizacija, unapređenje infrastrukture, ali i sveopšto očuvanje Zemlje, na kojoj živimo.

Pavle Jakšić, Forbes Srbija