Zašto neki od najvećih izdavača zapošljavaju AI inženjere

Autori ne vole AI. To je očigledno iz desetina tužbi koje su podnijeli protiv AI kompanija, optužujući ih da su njihove modele obučavale na milionima zaštićenih knjiga bez dozvole ili naknade. Međutim, ispostavilo se da njihovi izdavači nijesu toliko protiv toga. Neki od najvećih izdavača, uključujući Penguin Random House, Macmillan, Sourcebooks i Wiley, zapošljavaju AI inženjere. To pokazuju oglasi za posao koje je pregledao Forbes.

Nijedan od njih zasad ne planira da koristi AI za uređivanje ili pisanje. Umjesto toga, oglasi pokazuju da izdavači žele da primijene AI kako bi bolje vodili svoje poslovanje. Na primjer, pravljenjem modela za predviđanje koji mogu pomoći da se procijeni koje knjige će dobro proći i po kojoj cijeni bi trebalo da se prodaju.

„Mislim da ovo stavlja izdavače u veoma nezgodan položaj, jer moraju da obrate pažnju na činjenicu da ova tehnologija neće nestati“, kaže Džejn Fridmen (Jane Friedman) ekspertkinja u industriji koja piše popularni njuzleter o poslovanju u izdavaštvu i savjetuje nekoliko izdavačkih grupa. „Imaju akcionare koji vjerovatno pitaju: ‘Kako ćete ovo koristiti da zaradite novac, poboljšate efikasnost itd?’. Niko ne želi da izdavačka industrija zabije glavu u pijesak kada je u pitanju profit“.

Koje profile traže izdavači

Izdavački gigant Macmillan zapošljava dva AI „menadžera za rješenja“ da identifikuju potencijalnu primjenu AI i dizajniraju proizvode koji mogu pomoći u rješavanju „kompleksnih poslovnih izazova“. Uloga uključuje pravljenje prototipova, dizajn novih tokova rada i pružanje obuke kako bi se „AI alati ugradili u svakodnevni rad organizacije“, navodi se u oglasu za posao. Kompanija je najavila da koristi AI za zadatke u administraciji, kao što su označavanje ključnih riječi da bi knjige bile lakše pronađene, kao i za sažimanje dokumenata, prevođenje i moderaciju sadržaja, prema podacima iz bloga u kojem je objašnjen njihov pristup. Ali izdavač jasno ističe da želi da autori (i njihova zakonska prava) budu iznad mašina. „Mi smo izdavač ljudskih priča, pisanih od strane ljudi“, navodi se. Macmillan nije odgovorio na zahtjev Forbesa za komentar.

Penguin Random House, najveći svjetski izdavač komercijalnih knjiga, zapošljava senior AI inženjera za razvoj AI sistema za marketing i pronalaženje knjiga, i za osiguravanje da AI aplikacije funkcionišu pouzdano, prema oglasu za poziciju. Kompanija koristi AI kako bi postigla „operativnu izvrsnost“, rekla je portparolka Kler fon Šiling (Claire von Schilling) za Forbes putem imejla. To uključuje korišćenje AI za bolje upravljanje zalihama i preciznije odlučivanje o tome koliko primjeraka treba štampati. U januaru 2025, matična kompanija Penguin Random Housea, Bertelsmann, najavila je plan implementacije OpenAI ChatGPT Enterprise za svoje zaposlene.

Zaštita autorskih prava

Ta interna primjena AI ne znači da kompanija ne brani autorska prava svojih autora. Krajem 2024, izdavač je počeo da dodaje napomene u svojim knjigama da se one ne smiju koristiti ili reproducirati za obuku AI modela. „Kao izdavači, naša primarna odgovornost je da služimo našim autorima. Iznad svega, posvećeni smo zaštiti njihove intelektualne svojine i autorskih prava“, napisala je Šiling.

Izdavači moraju biti oprezni kako se javno pozicioniraju u vezi sa AI, s obzirom na širok otpor zajednice pisaca koja tehnologiju uglavnom vidi kao mašinu koja usisava njihov rad kako bi napravila konkurentski proizvod koji ugrožava njihov životni opstanak. Poznata spisateljica Margaret Atvud (Margaret Atwood) je 2024. rekla za Rojters da je „AI loš pjesnik“ i „sakupljač podataka“. Pisac romana Zejdi Smit (Zadie Smith) izjavila je da će sve što AI napiše biti „suštinski prazno… kao planete bez gravitacije“ jer nema ljudskog uvida. Džordž R. R. Martin (George R. R. Martin), među 17 tužilaca u tužbi Authors Guild protiv OpenAI iz 2023, nazvao je AI „najskupljom i energetski najzahtjevnijom mašinom za plagiranje u svijetu“.

Sudovi na strani AI kompanija

Nije iznenađenje što ne žele AI blizu svog rada. U decembru 2025, Amazon je kritikovan zbog dodavanja AI funkcije u Kindle koja je omogućavala čitaocima da „pričaju“ sa knjigom. Mogli su da postavljaju pitanja o sadržaju, poput detalja o zapletu ili imenima likova, kao i da dobiju analize i sažetke. Međutim, Authors Guild i mnogi bijesni autori kritikovali su funkciju jer su se plašili da je AI model obučavan na njihovim zaštićenim knjigama bez dozvole ili naknade. Takođe, nije postojala opcija isključivanja, ni za pisce ni za čitaoce. (Amazon je odgovorio da se sadržaj knjiga ne koristi za obuku osnovnog modela, već da alat vidi kao „proširenje funkcionalnosti pretrage koja već postoji u Kindleu“.)

Ipak, zakonski gledano, AI kompanije su postigle značajne pobjede. U presudnoj odluci o kolektivnoj tužbi za kršenje autorskih prava koju su autori podnijeli protiv Anthropic-a u junu 2025, američki sudija Vilijam Alsap (William Alsup) odlučio je da korišćenje zaštićenih djela za obuku AI modela spada pod doktrinu „fer upotrebe“ (fair use). U sličnim tužbama protiv Mete i Stability AI, sudovi su uglavnom stali na stranu AI kompanija. Neki slučajevi su još u toku, poput kolektivne tužbe koju su podnijeli autori i medijske kompanije poput Njujork tajmsa (New York Times), gdje je sud naložio OpenAI da podijeli 20 miliona čet-logova sa tužiocima u procesu otkrivanja dokaza. (OpenAI je saopštio da je slučaj bez osnova i da korišćenje javno dostupnih informacija predstavlja fer upotrebu).

Jedno veliko upozorenje: preuzimanje piratskih verzija knjiga iz „biblioteka u sjenci“, ilegalnih digitalnih repozitorijuma sa hiljadama e-knjiga, nije legalno. U avgustu 2025, Anthropic je postigao vansudski sporazum da isplati 1,5 milijardi dolara autorima 500.000 knjiga u jednoj takvoj bazi podataka, bez priznanja krivice. U drugim slučajevima, kao kod OpenAI, odgovor je bio mješovit i glavne odluke tek treba donijeti.

Velike mogućnosti za izdavače

Neki izdavači su se odlučili za višemilionske licencne ugovore sa AI kompanijama, umjesto da se bore na sudu. U fiskalnoj 2025, izdavačka kuća Wiley ostvarila je 40 miliona dolara samo od AI licencnih ugovora, prodajući naslove iz backlist-e i akademske knjige kompanijama poput Anthropic-a. Ali za druge, često manje izdavače, ideja da licenciraju sve svoje naslove AI kompanijama je teška za sprovođenje, rekao je Tad Meklroj (Thad Mcllroy), analitičar i konsultant za tehnologiju u izdavaštvu.

„Postoje beskrajne opravdane zabrinutosti da li takvim licenciranjem dajete sve od sebe. Zato postoji mnogo pomiješanih osjećanja o tome da li je ovo dobra stvar ili ne“, rekao je Meklroj.

Ipak, kao i mnogi biznisi, izdavači žele da testiraju AI alate u praksi. AI bi, na primjer, mogao da im pomogne da sortiraju, analiziraju i daju uređivačke komentare na gomilu rukopisa koje primaju. „Ali danas, kada bi autor čuo da se to dešava, bio bi izuzetno uzrujan“, kaže Fridmen.

„Izdavači prepoznaju da je ovo alat koji će ih učiniti efikasnijima. Može da im omogući da obave više posla uz manje rada. I da im pomogne da prodaju više knjiga“, rekao je Meklroj. „I zato se suočavaju sa dilemom koliko alata da uključe prije nego što vijest procuri“.

Rashi Shrivastava, Forbes

Why Some Of The Largest Book Publishers Are Hiring AI Engineers