U Tivtu i Kotoru nema posla samo za one koji neće da rade
U Crnoj Gori je oko 40.000 nezaposlenih, od čega se više od polovine nalazi na sjeveru zemlje. Na primorju je drugačija situacija, posebno kada govorimo o Tivtu i Kotoru.
Na Zavodu za zapošljavanje ta dva grada zajedno imaju oko 500 osoba koje traže posao. Predsjednici obje opštine jasni su u svojim stavovima – u Tivtu i Kotoru nema posla samo za one koji neće da rade.
Tivat i Kotor važe za dvije najbogatije opštine u zemlji. Njihovi budžeti i solventnost se ne dovode u pitanje, što neminovno utiče na nisku stopu nezaposlenosti.
Tako u Kotoru, u kojem trenutno živi oko 22.000 stanovnika, tek svaki 86. odnosno nešto više od jedan odsto je bez zaposlenja. Na kraju prošle godine na Birou rada u tom gradu posao je čekalo 256 osoba.
Slično je i u Tivtu, gdje je tek svaki 65 stanovnik bez zaposlenja. U toj opštini sa nešto više od 16.000 stanovnika samo 250 njih nema posao.
„U Tivtu je situacija takva da neće da rade samo oni koji ne žele da rade. Bojim se da praksa i životni stil Tivćana bolje rečeno, posebno mlađih, je zasnovan upravo na platežnoj moći roditelja, koji su uglavnom napravili apartmane i žive od izdavanja privatnog smještaja“, kaže za Forbes magazin predsjednik Opštine Tivat Željko Komnenović.
Zato, kako dodaje, vlada i manje interesovanje za traženje posla.
Podsjeća da su tu i veliki investicijski projekti, Porto Montenegro, Luštica Bay, koji zapošljavaju određeni broj ljudi.
Predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić smatra da je dobar dio nezaposlenih, na Birou rada samo formalno.
„Zaista da budem kolokvijalan i narodski – zdrav i prav čovjek da u Kotoru ne može da zaradi platu, to je malo na ivici vjerovanja. Jer toliko je potražnja za radnicima, kada vidite koji je broj turista, kolika je to turistička privreda, koliki je broj malih firmi, velikih preduzeća koja rade tu, naprosto prirodno je da je i potražnja za radnicima mnogo velika“, kaže Jokić za Forbes magazin.
Dolaze radnici iz Nepala, Filipina, Meksika, Kube
Kada je riječ o strukturi radne snage koja cirkuliše kroz ova dva grada, treba reći da je došlo do određenih promjena. I dalje su brojni oni koji za poslom dolaze sa sjevera zemlje, ali ipak sada sve više govorimo o osobama sa svih meridijana.
Komnenović navodi da poslodavci već angažuju radnu snagu iz nekih egzotičnih zemalja poput Nepala, Filipina, Meksika, čak i Kube.
„Vidimo da to nije samo trend kod nas, to je trend i u Evropi i u svijetu. Već par godina unazad izvođači radova, posebno u građevini, angažuju radnu snagu iz Turske“, rekao je.
Jokić ističe problem sa manjkom radne snage u privatnom sektoru i privatni sektor zaista se trudi da obezbijedi radnike sa različitih strana.
„U posljednje dvije godine imamo nemali broj Nepalaca i Filipinaca koje ovdje rade. Imamo ljude naravno iz Crne Gore, odakle god, iz regiona. Borba je za svako radno mjesto u smislu da se popuni. Posebno u onome što je špic zone i mislim da su i plate shodno tome“, kaže on.
Visoki troškovi života
Tivat i Kotor su atraktivni gradovi za život, ali sa druge strane taj život nije ni malo jeftin.
„Mi moramo sada već razmišljati kao grad o izgradnji stambenih kapaciteta, jer jednostavno ne možete privući nikoga koji sa svojom platom može da podmiri život u Tivtu. Prije svega govorimo o iznajmljivanju stana“, rekao je Komnenović.
Kazao je da već rade na tome.
Jokić kaže da su u Kotoru zaista visoki troškovi života.
„Moja je negdje bila inicijativa, odnosno o tome sam razgovarao sa svim vlastima, odnosno sa svim vladama koje su do sada u mom mandatu bile na vlasti u Crnoj Gori. A to je da uz svo uvažavanje svakoga i uz svo razumijevanje za svakoga, plata koju ostvari sudija Osnovnog suda u Kotoru ili sudija Osnovnog suda negdje na sjeveru Crne Gore, nije jednaka. Dakle, u onome što je vrijednost nije jednaka, jer ovdje ako treba da platite rentu mjesečno, to su iznosi od kojih vi možete u drugom dijelu Crne Gore da živite tokom mjeseca“, istakao je Jokić.