Tražili ugalj našli vrijedne rijetke metale: Za ovaj rudnik svijet još nije čuo

Kompanija Ramako Risorsis (Ramaco Resources) prošlog mjeseca je počela radove na novom rudniku uglja u Šeridanu, u saveznoj državi Vajoming. To je prvi rudnik u toj državi u posljednjih 50 godina. Do prošle nedjelje, Ramako je iskopao 30 metara dubine, otkrivši sloj uglja od šest metara. Upriličeno je zvanično otvaranje, kome su prisustvovali američki ministar energetike Kris Rajt (Chris Wright) i penzionisani senator iz Zapadne Virdžinije Džo Mančin (Joe Manchin). Međutim, uprkos zajedničkom entuzijazmu prema fosilnim gorivima, ono što je privuklo visoke zvanice u rudnik Brook Mine nije bio običan ugalj za proizvodnju električne energije.

Predsjednik i izvršni direktor Ramaka, Rendal Etkins (Randall Atkins), očekuje da će 2,5 miliona tona uglja, koje planira da iskopa tokom narednih 12 mjeseci, sadržati neke od najtraženijih rijetkih zemnih metala i drugih kritičnih minerala u svijetu. Konkretno: disprozijum, neodimijum, skandijum i galijum. Oni su neophodni za izradu snažnih magneta, poluprovodnika, naočara za noćni vid, hipersoničnih projektila i još mnogo toga.

Nafta 21. vijeka

„Kritični minerali i rijetki metali za ovaj vijek su ono što je nafta bila za 20. vijek“, kaže 69-godišnji Etkins, pravnik i osnivač Ramaka. On ima bogatu karijeru u privatnim investicijama, bankarstvu i razvoju nekretnina.

Kompanija Ramako, koja je listirana na berzi (akcije su ove godine porasle 80%, tržišna vrijednost jednu milijardu dolara, uz 11 miliona dolara dobiti i 670 miliona dolara prihoda), tvrdi da će, kada pilot-postrojenje za preradu bude završeno — najranije krajem 2026 — moći da zadovolji više od 10% američke godišnje potražnje za rijetkim metalima (10.000 tona). Oni se gotovo u potpunosti trenutno uvoze iz Kine.

Trampova administracija snažno podržava domaću proizvodnju rijetkih metala. Prošle nedjelje Pentagon je najavio ulaganje od 400 miliona dolara u Ramakovu konkurentsku firmu MP Materials. Ona upravlja jedinim aktivnim američkim rudnikom rijetkih zemalja u Mauntin Pasu, Kalifornija. Dio tih sredstava biće upotrijebljen za izgradnju nove fabrike magneta. Deset puta veće od one koju je MP nedavno sagradio u Fort Vortu, Teksas. (Vrijednost akcija MP skočila je 45% nakon vijesti, dostigavši tržišnu vrijednost od 7,3 milijarde dolara).

Ali Etkins tvrdi da je nalazište Bruk Majn daleko superiornije od MP Materials-a. Mauntin Pas uglavnom sadrži „lakše“ rijetke metale (posebno cerijum, koji se koristi u preradi vode), dok MP ima problem sa radioaktivnošću rude. To nije slučaj kod nalazišta Bruk. Ramako, kaže on, biće jedini domaći dobavljač „težih“ i vrednijih rijetkih metala. MP, međutim, ističe da iako „teški“ rijetki metali čine samo 2% njihove proizvodnje, to i dalje znači nekoliko stotina tona godišnje.

Posljedica aktivnosti vulkana

Geologija basena Pauder River u Vajomingu bogata je fosilnim gorivima. Neki od najvećih rudnika uglja u zemlji, sa proizvodnjom od 100 miliona tona godišnje, nalaze se tu. Proizvodnja nafte u tom regionu takođe brzo raste. Ali niko nije znao da se tamo nalaze rijetki metali — sve do prije nekoliko godina.

„Problem nije u tome što su ti elementi rijetki, već što ih rijetko nalazimo u ekonomičnim koncentracijama“, objašnjava Etkins. Na lokalitetu Bruk, uz pomoć inženjera iz kompanije Fluor, otkrivene su koncentracije rijetkih metala od čak 10.000 djelova na milion. To je, kako se čini, jedinstveno za ugalj bilo gdje na planeti. Etkins to pripisuje drevnoj vulkanskoj aktivnosti koja je izbacivala magmu bogatu mineralima.

Većina od 2,5 miliona tona koje Ramako planira godišnje da iskopa je, zapravo, radi uklanjanja običnog uglja kako bi se došlo do oko 500.000 tona godišnje sa visokom koncentracijom rijetkih metala. „Naš cilj je da budemo hirurški precizni“, kaže Etkins. „Nećemo imati ogromne jame“.

Razvojni put

Etkins je odrastao uz fosilna goriva. Njegov otac, Orin Etkins (Orin Atkins), dok je vodio kompaniju Ešlend Oil (Ashland Oil) 1960-ih i 1970-ih, pokrenuo je ono što je kasnije postalo Arch Coal. Mladi Rendal nije planirao da se bavi tim poslom. Nakon prava, bavio se nekretninama u Njujorku i Floridi. Zatim je vodio zajedničko ulaganje s porodicom milijardera Lauder u privatizaciji energetskih resursa u istočnoj Evropi. Nakon finansijske krize 2008. godine, radeći u investicionoj firmi, nije mogao da odoli povoljnim prilikama u industriji uglja.

„Pomislio sam: zašto ne pokrenuti kompaniju za ugalj? Posao je bio toliko potcijenjen da si mogao da kontrolišeš imovinu za male pare“, prisjeća se. Ipak dodaje: „Nismo htjeli da kupujemo tuđe probleme“ poput starih rudnika sa velikim ekološkim i penzijskim obavezama. Umjesto toga, fokusirao se na neiskorišćena nalazišta. Naročito ona sa vrijednim koksom, koji se koristi u proizvodnji čelika.

Ugalj ili karbonska ruda

Ramako je otvorio svoj prvi rudnik 2016. godine, a zatim izašao na berzu 2017. U trenutku kada su cijene koksnog uglja skočile sa 90 na 160 dolara po toni. (Danas je oko 135 dolara).

Ramako je kupio zemljište u Vajomingu prije oko 13 godina, sa idejom da samo dobije dozvolu za novi rudnik „pa da idemo dalje“. Međutim, kako je ugalj postao glavni neprijatelj pokreta protiv ugljen-dioksida, „shvatili smo da se novi rudnik termalnog uglja neće dogoditi. Tada je počela potraga: šta još može da se uradi s tim?“.

Ramako je počeo da istražuje nalazišta i uočio anomalije koje su sugerisale da možda posjeduju nešto više od običnog uglja. Sjetivši se da je prije više decenija očevu kompaniju vlada angažovala da sarađuje s državnim laboratorijama na pretvaranju uglja u tečna goriva, Etkins je obnovio partnerstva. Paralelno, Ramako sarađuje sa Oak Ridge National Lab i National Energy Technology Laboratory na proizvodnji drugih vrijednih proizvoda iz uglja, kao što su sintetički grafit, karbonska vlakna i anode za baterije. Sa naučnicima s MIT-a, kompanija čak pokušava da trenira proteine da selektivno adsorbuju (upijaju) rijetke metale direktno iz ugljene kaše. „Ugalj je ultimativni heterogeni materijal, kaleidoskop sastojaka, previše vrijedan da bi se samo spaljivao“, kaže Etkins. On pokušava da popularizuje termin „karbonska ruda“ (carbon ore) kao novi naziv za ugalj. Srećno s tim.

Potrebna garantovana cijena

Sanjati nije zabranjeno. Za razliku od MP, Ramaku nije potrebna pomoć države da finansira, kako Etkins opisuje, „dodatak na profitabilnu kompaniju za koks“ — sa zaradom koja dolazi iz rudnika u Zapadnoj Virdžiniji i Virdžiniji. Kao šlag na tortu, veliki budžetski zakon koji je Tramp potpisao 4. jula uključuje poreski kredit za proizvođače koksnog uglja u visini od 2,5% prihoda. (Ovaj podsticaj je ubačen u zakon u Senatu zahvaljujući senatorima iz Zapadne Virdžinije, Džimu Džastisu (Jim Justice) i Šeli Mur Kapito (Shelley Moore Capito), kao i senatorici Sintiji Lamis (Cynthia Lummis) iz Vajominga).

Ipak, ostaje ključno pitanje: Koliko će moći da naplati za rijetke metale kada počne sa eksploatacijom i preradom? Ne postoji slobodno tržište. Kineski državni monopoli na rijetke metale manipulišu ponudom i cijenama širom svijeta. To je i motivisalo Pentagon da uloži u MP. Etkins kaže da cijeni podršku države, ali da Ramako može sam da finansira svoje širenje.

I dok Etkins insistira da ne traži direktne investicije od države, nada se nekoj vrsti garantovane cijene. Pokušava da uspostavi američki cjenovni indeks za ove egzotične materijale. I podstiče svoje kontakte u Vašingtonu da obezbijede državnu potražnju kroz mehanizam sličan Strateškoj naftnoj rezervi. „SAD će biti potrebna nacionalna strateška rezerva rijetkih metala i kritičnih minerala“, kaže Etkins.

Christopher Helman, Forbes

Why Ramaco Says It Can Beat Its Government-Backed Rival For Rare Earth Supremacy