Trampovo odlaganje carina donosi olakšanje ljubiteljima cimeta i vanile

Još dok je Marko Polo (Marco Polo) u 13. vijeku putovao Putem svile, koji je povezivao Kinu i Indiju s Evropom, drevne civilizacije su već hiljadama godina trgovale robom – od svile, čaja, cimeta i pirinča do meda i konja. Globalizacija, čak i u starim vremenima, otvarala je civilizacije prema novim proizvodima, idejama i tehnologijama, uglavnom poboljšavajući životni standard širom svijeta.

Plan predsjednika Trampa o uvođenju carina djeluje kao pokušaj vraćanja vremena unazad, a nigdje njegovi potezi ne protivuriječe zdravom razumu više nego kad su u pitanju isti oni začini zbog kojih su Marko Polo i bezbroj drugih putovali godinama širom svijeta.

Uzmimo vanilu: oko 80% američkih zaliha dolazi s Madagaskara, jednog od rijetkih mjesta gdje se može proizvoditi zahvaljujući godišnjim padavinama od oko 2.500 mm i vlažnim temperaturama između 20 i 30 stepeni Celzijusa. Trampova široko osporavana formula za izračunavanje recipročnih carinskih stopa, s ciljem eliminisanja trgovinskih deficita s oko 90 zemalja, stavila je stopu za Madagaskar na 47%, uprkos činjenici da bi za ovu ostrvsku zemlju sa 31 milionom stanovnika i BDP-om po stanovniku od 506 dolara godišnje bilo nemoguće da uveze više nego što izvozi u SAD, a riječ je uglavnom o vanili, odjeći, titanijumu, kobaltu i niklu.

Prema Svjetskoj banci, samo vanila koju je Madagaskar izvezao u SAD 2023. godine u vrijednosti od 83 miliona dolara premašila je ukupnu vrijednost američkog izvoza u ovu zemlju. Umjesto da, kako zagovornici tvrde, vrati proizvodnju u SAD, ova carina bi vjerovatno samo povećala cijene začina ili primorala kompanije da koriste sintetičke sastojke.

Slično tome, cimet se dobija iz kore drveća koje raste u jugoistočnoj Aziji, poput Šri Lanke, a čak i da se može uzgajati u SAD-u, trebalo bi 8 do 10 godina od sadnje do prve berbe, kaže Lora Šumou (Laura Shumow), izvršna direktorica Američke asocijacije za trgovinu začinima (American Spice Trade Association – ASTA). Ali pošto SAD kupuje robu u vrijednosti od 3 milijarde dolara iz Šri Lanke, znatno više nego što ta zemlja može uvesti iz SAD-a, Tramp je uveo carinu od 44%.

„Možda biste u laboratoriji ili stakleniku mogli stvoriti uslove za uzgoj nekoliko biljaka vanile,“ kaže Šumou, „ali to neće prehraniti Ameriku.“

Prema podacima ASTA, postoji najmanje dvadesetak začina i biljaka – uključujući crni biber, muskatni oraščić, đumbir i bosiljak – koji se u SAD-u ne mogu ekonomski proizvoditi u komercijalnim količinama.

Organizacija Lore Šumou bila je jedna od mnogih koje su prošlog mjeseca otišle u Vašington kako bi iznijele svoj slučaj predstavniku SAD za trgovinu, Džejmisonu Griru (Jamieson Greer). Predah je došao u srijedu popodne, istog dana kada su carine stupile na snagu, kada je Tramp objavio sniženje recipročnih carina na 10% tokom 90-dnevne pauze, kako bi se omogućilo zemljama da pregovaraju o novim sporazumima – iako je istovremeno podigao carinu na kineski uvoz na 145%, kao odgovor na strože kineske mjere.

„Ako želite da nemate trgovinski deficit ni s jednom zemljom, najlogičniji način da to postignete je autarkija [potpuna samodovoljnost], što znači povratak u rani srednji vijek,“ kaže Karmen Rajnhart (Carmen Reinhart), profesorica u Harvardovoj Kenedi školi (Kennedy School) i bivša glavna ekonomistkinja Svjetske banke. „Ideja da se trgovinski bilansi mogu izjednačiti po zemljama nije nešto što je ikad viđeno u stvarnoj istoriji.“

Osim začina i rijetkih minerala i metala,  koji su od početka bili izuzeti iz najavljenih carina, čak i kad bi se teoretski mogla vratiti proizvodnja odjeće iz Vijetnama i Bangladeša u SAD, to bi bilo ekonomski nepraktično. Viši troškovi rada gotovo sigurno bi doveli do viših cijena, što bi bilo pogubno za ekonomiju i moglo izazvati otkaze u drugim industrijama.

„Nemam ništa protiv povratka američkih proizvodnih radnih mjesta, kako bih mogla? Ali taj pravac je pun kompromisa,“ kaže Rajnhart. „Ako dobijete dva posla u proizvodnji, možda izgubite četiri u uslužnom sektoru.“

U posljednjih 30 godina, broj proizvodnih radnih mjesta u SAD-u pao je na najniži nivo od Drugog svjetskog rata, prema Birou za statistiku rada, ali taj period je i dalje bio obilježen ekonomskim rastom i visokom zaposlenošću. Realni srednji prihod domaćinstava, prilagođen inflaciji, gotovo se udvostručio na 80.000 dolara od 1945. godine. Preusmjeravanje proizvodnje u inostranstvo omogućilo je Amerikancima da pređu na unosnije i manje iscrpljujuće karijere.

Osim toga, stručnjaci strahuju da bi carine mogle više naškoditi nego pomoći i onim proizvodnim poslovima koji još postoje. Kompanije poput Boinga (Boeing), čiji godišnji prihodi iznose 67 milijardi dolara, sastavljaju avione u fabrici u Everetu, država Vašington na površini od 98 hektara, što je najveća zgrada u svijetu. One nabavljaju komponente iz inostranstva, a više cijene zbog carina ograničile bi njihovu sposobnost da zaposle više radnika.

„Većina trgovine danas se odnosi na djelove i komponente, a ne na gotovu robu. Zato taj argument da će carine vratiti poslove u SAD jednostavno ne stoji,“ kaže Nina Pavcnik, profesorica ekonomije specijalizovana za međunarodnu trgovinu i privremena dekanica fakulteta u Dartmutu.

U svojoj objavi na platformi Truth Social, kojom je najavio 90-dnevnu pauzu, Tramp se sam pohvalio tvrdnjom da je više od 75 zemalja pokazalo interesovanje za sklapanje proameričkih trgovinskih sporazuma i da nijedna nije uzvratila kontramjerama, ali vjerovatno su i drugi faktori uticali na njegovo blaže držanje.

Prinosi na obveznice su rasli, signalizujući očekivanja veće inflacije uprkos bojazni od recesije, a republikanski političari gubili su podršku i već su se pribojavali unutarstranačkih izazivača pred naredne međuvremenske izbore, kaže Marko Papić, glavni strateg i geopolitički ekspert u kompaniji BCA Research.

„Trgovina i carine su Amerikancima gotovo uvijek zadnja i najmanje važna tema. On je odlučio da potroši svoj politički kapital na pitanje koje nije bitno,“ rekao je Papić u srijedu ujutro, prije nego što je Tramp objavio pauzu. „Čak i ako ste glasali za predsjednika Trampa, niste to učinili da biste šili svoje farmerke i brali svoj avokado.“

Ovi spoljni faktori mogli bi nastaviti da ublažavaju Trampove tvrde stavove, ali srijedino olakšanje biće samo privremeno ako Tramp opet pojača pritisak kako bi vidio šta može da iznudi od drugih zemalja, kako se kraj pauze bude približavao. Nakon skoka od 9,5% za S&P 500 indeks u srijedu, indeks je pao 3,5% u četvrtak, jer je postalo jasno da se trgovinski rat s Kinom zaoštrava.

Posljednji put da je berza imala veće jednodnevne dobitke nego u srijedu bio je u dva slučaja u oktobru 2008. godine, a ako se istorija ponovi, pred nama su još tamniji dani – tržište nije doseglo svoje dno tokom Velike recesije sve do marta 2009. Ako tržište ovog ljeta nastavi da pada, investitorima će ostati samo nada da neće morati da plate 10 dolara za sladoled od vanile kako bi se utješili.

Hank Tucker, Forbes

Trump’s Tariff Pause Gives Cinnamon And Vanilla Lovers Relief, As Globalization Gets A Reprieve