Šta se desilo sa inicijativom Open Balkan: Više zahtjeva preko „zatvorenog“ nego otvorenog tržišta rada

Najavljen je kao revolucija. Open Balkan prošle godine, tačno 1. marta, otvorio je i zajedničko tržište rada. To omogućava građanima Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije da ravnopravno konkurišu i traže posao u sve tri države. Prema presjeku na kraju novembra prošle godine, ubrzana i pojednostavljena procedura nije donijela očekivane rezultate.

Istim putem se moglo i preko inicijative o Regionalnom ekonomskom prostoru, koji obuhvata i druge zemlje Zapadnog Balkana. I ona predviđa otvaranje tržišta rada i veću mobilnost ljudi kroz zemlje regiona.

Iz Albanije stigla tri zahtjeva

Ono što nije dovršeno u ovom procesu, zapravo sapliće i ujedinjeno tržište rada Open Balkana.

„U decembru sam tražila podatke Ministarstva unutrašnjih poslova koliko je prihvaćeno zahtjeva za slobodan pristup tržištu rada. Od 1. marta do kraja novembra odobreno je 285 zahtjeva. Iz Sjeverne Makedonije je 282, a svega tri su iz Albanije“, rekla je Dragana Đurica, generalna sekretarka Evropskog pokreta u Srbiji.

Istovremeno se broj radnih dozvola, koje izdaje Nacionalna služba za zapošljavanje, građanima drugih dražava mjeri hiljadama.

„Građani se i dalje radije odlučuju da idu starom procedurom preko Nacionalne službe za zapošljavanje. Problem je što pitanje socijalnog i zdravstvenog osiguranja nije ubrzano. Te procedure traju kao i ranije. Tako da u 2023. godini, kada nije zaživjelo otvoreno tržište rada, građanima Sjeverne Makedonije je izdato 311 dozvola za zaposlenje, a građanima Albanije 94. Od početka Open Balkana zapravo se bilježi pad“, pojašnjava Dragana Đurica.

Dio integracija, a ne zamjena

Najavljivalo se da će slobodan pristup tržištu rada od oko 11 miliona stanovnika spriječiti dalji odliv mozgova i mladih iz regiona tako što će moći da rade u susjedstvu. Mnogo više nego iz Sjeverne Makedonije i Albanije, međutim, u Srbiji se zapošljavaju ljudi iz Šri Lanke, Nepala, Pakistana…

S druge strane, ideja proširenje Evropske unije ponovo je zaživjela. Obrnuto proporcijalno tom entuzijazmu Open Balkan gubi političku podršku.

„Priča se vraća na Zajedničko regionalno tržište, na Plan razvoja. Sada je jasno da je regionalna saradnja dio integracija, a ne zamjena za njih“, ističe Đurica.

A to je bio najveći strah regiona i kada je kretao Mini Šengen i Open Balkan. Ali i ideja o jedinstvenom regionalnom prostoru.

Efekti CEFTA sporazuma

S druge strane, zahvaljujući CEFTA sporazumu, trgovinska razmjena zemalja učesnica je više nego duplirana od 2007. do danas. U okviru ovog procesa je ukinuta naplata rominga u regionu. I prije svega nekoliko dana, kako privreda šaljivo kaže ukinut je i, „bankarski roming“. Misli se na pristup SEPA, sistemu plaćanja kojim se ukidaju troškovi biznis transakcija.

„Ne postoji mehanizam koji može natjerati članice da se pridržavaju sporazuma“, kaže Andrea Matijević, ekspert za CEFTA sa Instituta za političke studije. „Zato se javljaju problemi. Tu su necarisnke barijere. To će pratiti i Zajedničko regionalno tržište. Ono nosi sa sobom i politički mandat, a to otežava ekonomske probleme. Ako se problemi ne riješe u okviru CEFTA, neće biti riješeni na nivou Zajedničkog regionalnog tržišta“.

Sporazumi čekaju ratifikaciju

Sporazum koji bi, ne primjer, mogao da utiče na rješavanje necarinskih barijera, u Srbiji još nije ratifikovan. Riječ je o dogovoru o geopolitičkom blokiranju. Jedan je od osam potpisanih u oktobru prošle godine.

U oktobru 2024. godine, ugovorne strane CEFTA-e su se usaglasile o potpisivanju osam protokola i jedne preporuke. Cilj je unapređenje međuregionalne mobilnosti u Zapadnom Balkanu. Osam mjeseci kasnije, tri su stupila na snagu u svih šest zemalja. Ratifikacija preostalih i dalje je u toku. Usvojeni protokoli se tiču intelektualne svojine, kao i usluga trgovine.

Aleksandra Bulatović, Forbes Srbija