Šta od oružja kupuju Srbija, Hrvatska, Crna Gora, a šta BiH?

Posljednja posjeta francuskog predsjednika Emanuela Makrona (Emmanuel Macron) Srbiji, tokom koje je potpisan sporazum prema kojem Srbija za 2,7 miliona eura od Francuske kupuje 12 borbenih aviona Rafal (Rafale) (Hrvatska je krajem 2021. kupila istu količinu polovnih Rafala za 1,13 milijardi eura, prvih šest je stiglo krajem aprila ove godine, a ostali se očekuju početkom 2025. godine), pokazala je da još dugo u javnom prostoru nećemo slušati teme koje najavljuju sprovođenje suštinskih ekonomskih reformi, poboljšanje životnog standarda, programima zapošljavanja najpotentnije radne snage, izdašnijim ulaganjima u startape, transformiranje regije u dolinu tehnoloških inovacija, već da će svoje mjesto značajno pronaći teme vezano za investicije u naoružanje.

Sumirajući samo izjave lidera koje su posljednjih mjeseci davali u medijima, ovako izgleda put naoružavanja u regiji.

Zemlje koje su na dnu ljestvica statistika u visini plate, penzija, zaposlenosti, socijalnih i drugih davanja, izdvajaju milione i milijarde za kupovinu protivvazdušnih sistema odbrane i druge taktičke i borbene opreme.

“Pripremamo sada novi paket od još 150 miliona eura i još 400 miliona eura, za sve ove godine za dodatno opremanje i naoružavanje Vojske Srbije i ova godina će biti najsnažnija i najveća u pogledu vojne opreme i ovo što sam rekao je mimo onoga što je već zapisano u budžetu Republike Srbije, gdje je predviđeno negdje oko 360 miliona eura za dodatno naoružavanje, pa kada sve ovo saberete ova godina će biti godina u kojoj ćemo se najbrže i najsnažnije opremati”, rekao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić početkom 2024. godine.

Avion sa dva motora, Rafal ima najsavremeniju avioniku i nosivost oružja za podršku raznim misijama, uključujući napade na kopnu i moru, izviđanje i odvraćanje od nuklearnih udara.

Konvencionalno ratovanje decenijama nije bilo tema na stolu, međutim, rat u Ukrajini ponovo ga je aktuelizovao i pokazao da ono što se ne završi političkom pregovorom vrlo lako može da se počne rješavati na bojnom polju.

U analizi „2024. rangiranje vojnih snaga“ jednog od vodećih portala koji se bavi borbenom sposobnošću država „Global pauer“,  SAD, Rusija i Kina zauzimaju prva tri mjesta.

Na Zapadnom Balkanu, prema ovom istraživanju, Srbija je na 56. mjestu, Hrvatska je 66, dok je Albanija na 90. mjestu. Po vojnoj snazi Sjeverna Makedonija je 110, Bosna i Hercegovina 116, a Crna Gora na 129. mjestu.

Sporazum o slobodnoj trgovini (FTA) između Srbije i Kine značajno se odnosi i na naoružanje. Prema njemu, Srbija će svake godine dobijati veće popuste ukoliko bude kupovala kineske rakete, tenkove i drugo naoružanje, a s druge strane, uvozne carine Srbije će se u narednih deset godina smanjivati 2,5 posto godišnje. U konačnici to će značiti ukidanje carine na uvoz određenog naoružanja iz Kine nakon deset godina.

Hrvatski premijer Andrej Plenković nedavno je najavio dalja ulaganja u hrvatsku vojsku, između ostalog je kazao da je u planu nabavka moćnih američkih samovoznih višecijevnih lansera raketa HIMARS-a. Ovu prodaju je upravo odobrio Američki Stejt Dipartment i njena vrijednost iznosi 390 miliona dolara.

Kako prenosi Rojters, Pentagon je objavio da će u posao biti uključen Lockheed Martin. Hrvatske novine „Slobodna Dalmacija“ ovu vijest su propratile s naslovom: „Hrvatska od SAD-a kupuje najmoćnije oružje u svojoj istoriji!“, dok je Večernji list ranije pisao da višecijevni raketni bacač na točkovima M142 HIMARS može ispaljivati nekoliko vrsta raketa dometa od 70 do 300 kilometara.

Prije borbenih aviona Rafal i HIMARS, Hrvatska je kupila protivvazdušni sistem odbrane Mistral, te izvršila ugovaranje dodatnih helikoptera Black Hawk, čime je nastavila modernizaciju i jačanje svoje vojske.

Još 2019. godine, imali smo priliku u medijima čitati da Crna Gora iz godine u godinu povećava izdatke za odbranu. Od ulaska u NATO je sklopila dva ugovora o kupovini helikoptera i oklopnih vozila vrijednih ukupno 66 miliona eura.

„Crna Gora planira dostići izdvajanje za odbranu u iznosu od dva posto BDP-a 2024. godine i to postepenim povećavanjem budžeta za potrebe odbrane u narednih pet godina”,poručili su iz Ministarstva odbrane ove zemlje, prenio je DW.

Crna Gora je, izvijestili su svojevremeno mediji, na opremanje dvije pješadijske čete potrošila 120 miliona eura.

Turski biznismen i vlasnik jedne od najpoznatijih svjetskih kompanija za proizvodnju vojnih dronova “Baykar”, čije dronove su kupile mnoge zemlje u svijetu, a i nekoliko iz regije, Selcuk Bayraktar ovog ljeta je posjetio i BiH. U Sarajevu se sastao i sa ministrom vanjskih poslova BiH Elmedinom Konakovićem na radnom doručku u jednom sarajevskom hotelu, nakon čega je Konaković na svojim društvenim mrežama objavio: „Bosnu i Hercegovinu je posjetio biznismen i inžinjer koji je osmislio prvu tursku bespilotnu letjelicu Selcuk Bayraktar. Iako je u privatnoj posjeti ‘ukrali’ smo mu malo vremena i razgovarali o potencijalnoj saradnji“, naveo je Konaković.

Da li je bilo riječi o mogućoj kupovini turskih dronova, još nije poznato.

Ali, ono što se zna, i što je potvrdio ministar odbrane BiH Zukan Helez je da BiH uskoro može očekivati isporuku oružja iz Turske.

„Nabavljamo četiri transportera iz Turske, namijenjena za Deklarisanu bataljonsku grupu lake pješadije, koja broji 1.000 pripadnika. To je najelitnija jedinica OS BiH, čije je sjedište u Zenici, spremna za učešće u svim međunarodnim misija po najzahtjevnijim NATO standardima. Isporuka će se vršiti sukcesivno, a prvi borbeni transporter očekujemo svaki dan“, izjavio je Helez za Dnevni avaz i dodao da naša zemlja očekuje isporuku još pet helikoptera iz SAD-a, čime će opremanje zračnih snaga biti dugoročnije riješeno, za što je izdvojeno 67 miliona eura, kao i da se u procesu nabavke primarnih radara (vrijednost oko 15 miliona eura), koje bi, ako je suditi prema interesu za isporuku, mogle isporučiti francuske ili češke firme.

Ministar odbrane Bosne i Hercegovine ranije je za N1 izjavio kako BiH proizvodi dronove, te da je BiH lider na Balkanu, ali se o tome ne zna mnogo.

Amela Keserović Polić, Forbes BiH