Radno mjesto nastalo je po modelu muškarca: Ne treba da popravljamo žene nego sistem

Kada je Njujork Tajms (The New York Times) objavio svoj tekst „Da li su žene uništile radno mjesto?“, internet je eksplodirao od ogorčenja. I to s pravom. Sama premisa je pogrešno postavljena, ne zato što je dovela u pitanje promjene, već zato što je okrivila napredak umjesto da ispita sam sistem.

Radno mjesto nije bilo uništeno. Ono je jednostavno prvobitno bilo dizajnirano u vrijeme kada žene nisu bile dio radne snage.

Prije više od jednog vijeka, kada je radno mjesto nastalo, bilo je kreirano za samo polovinu populacije. Za muškarce koji su radili, dok je neko drugi brinuo o djeci, kuvao, čistio i gradio zajednicu. Nikada nije bilo zamišljeno za domaćinstva sa dvije karijere, za zaposlene roditelje ili za raznolikost talenata koji danas pokreću globalnu ekonomiju.

Vrijeme je za redizajn

A ipak, evo nas, i dalje pokušavamo da natjeramo taj zastarjeli sistem da funkcioniše.

Vrijeme je za redizajn, a ne za okrivljavanje.

Umjesto da se pitamo da li su žene „uništile“ radno mjesto, trebalo bi da se pitamo zašto se radno mjesto nije razvilo tako da odražava svijet u kojem zaista živimo. Istina je da ovo nije pitanje žena. Ovo je pitanje dizajna.

Ne treba da „popravljamo“ žene. Treba da popravimo sistem.

Strukture, rasporedi i mjerila uspjeha koje smo naslijedili nikada nisu bili izgrađeni imajući sve u vidu. Bili su napravljeni za predvidivost, a ne za mogućnost. I za hijerarhiju, ne za humanost.

Ne moramo sve da rušimo, ali moramo namjerno da ga redizajniramo. I to u skladu sa današnjim realnostima, a ne jučerašnjim rutinama.

Dizajniranje za kolektivnu manjinu

Kada dizajniramo za kolektivnu manjinu – ljude koji su istorijski bili isključeni iz struktura moći – zapravo stvaramo sistem koji bolje funkcioniše za sve. Kolektivna manjina danas predstavlja pravu većinu životnog iskustva. Obuhvata žene, osobe druge boje kože, LGBTQ+ zajednicu, osobe sa invaliditetom, njegovatelje i sve generacije koje redefinišu kako rad izgleda.

Tako napredak nastaje. Ne tako što popravljamo pojedince da se uklope u zastarjele kalupe, već tako što popravljamo sam kalup.

Namjerni dizajn znači izgradnju radnih mjesta gdje liderstvo odražava ljude kojima služi, gdje se politike razvijaju u skladu sa životnim fazama i gdje se osjećaj pripadnosti mjeri ne po konformizmu, već po doprinosu.

Svjesno liderstvo: sljedeća evolucija

Svjesni lideri to razumiju. Oni znaju da, kada dizajniraš za humanost, a ne za hijerarhiju, otključavaš produktivnost, kreativnost i lojalnost. Oni tretiraju pripadnost ne kao stavku na listi, već kao strategiju rasta. Grade kulture koje funkcionišu za roditelje i one koji to nisu, za introverte i ekstroverte, za sanjare i za one koji djeluju.

Kada vodimo s namjerom, zamjenjujemo podjelu dizajnom. Krećemo se od krivice ka ravnoteži, od stare moći ka dijeljenoj moći.

Pravo pitanje

Dakle, da li su žene uništile radno mjesto? Ne.

Radno mjesto se jednostavno nije uskladilo sa svijetom u kojem živimo.

Sada imamo priliku da prepišemo pravila: da dizajniramo sisteme u kojima svako može da napreduje, doprinosi i osjeća pripadnost. Budućnost rada nije povratak u prošlost. Ona je dizajniranje onoga što dolazi – zajedno.

Jer kada gradimo s nam-erom, ne mokenjamo samo radno mjesto.

Mijenjamo svijet.

Shelley Zalis, saradnica Forbesa

Why It’s Time To Redesign The Workplace, Not Blame Women