Pikaso, Sezan, Mone: Epstinovi fajlovi otkrili šemu velike zarade na slikama i izbjegavanju poreza

Decenijama je Lion Blek (Leon Black) gradio reputaciju jednog od najmoćnijih kolekcionara umjetnosti u svijetu. Kupovao je remek-djela muzejske vrijednosti u velikim količinama. Međutim, kontinuirana otkrića o njegovoj dugogodišnjoj povezanosti s Džefrijem Epstinom (Jeffrey Epstein), posebno podatak da je osuđenom seksualnom prestupniku platio 170 miliona dolara za finansijske i poreske savjete tokom šest godina, što je daleko iznad tržišne cijene za takve usluge, narušila su njegov ugled. U martu 2021. Blek je podnio ostavku na mjesto generalnog direktora kompanije Apollo Global Management, privatne investicione firme koju je osnovao. Nekoliko dana kasnije povukao se i s mjesta predsjednika upravnog odbora Muzeja moderne umjetnosti (MoMA).

Najnoviji dokumenti iz Epstinove arhive pokazuju kako je Epstin pomogao Bleku da svoju umjetničku kolekciju pretvori u sofisticiranu finansijsku imovinu. Daleko od toga da je bila samo lična strast. Blekova zbirka Pikasa, Sezana i Monea sistematski je strukturirana, procjenjivana i korišćena kao zalog. Na osnovu nje mogao je da se zadužuje u ogromnim iznosima. Epstin je pomagao u upravljanju i organizaciji kolekcije. Pretvarao je nelikvidne slike u bankarski prihvatljiv kolateral koji se mogao založiti za velike kredite. Time je Bleku omogućeno da oslobodi stotine miliona dolara u gotovini.

Kolekcija od tri milijarde

Entiteti pod Blekovom kontrolom založili su umjetnička djela u vrijednosti od milijardu dolara kao kolateral za kredit Banke Amerike (Bank of America) još 2014. godine, pokazuje dokument pod nazivom „Art Partnership Inventory“. Vrijednost umjetničkih djela koja je Blek koristio kao zalog porasla je na 1,4 milijarde dolara do 2017. godine, prema drugom dokumentu pod nazivom „Collateral“, koji sadrži mnoga ista djela. Među najvrednijim djelima koja su bila založena za kredite nalaze se Sezanov „Le Château Noir“ (procijenjen na 50 miliona dolara 2016), Mondrijanov „Composition C with Grey and Red“ (40 miliona), Brankušijeva skulptura „La Muse“ (40 miliona) i Moneove „Nimfeje“ (45 miliona).

Prema dokumentima, Blek je do 2016. imao više od pola milijarde dolara kredita podignutih na osnovu svoje umjetničke kolekcije. Dokument koji prikazuje njegov lični portfolio (datiran 31. decembar 2015) pokazuje da su entiteti pod njegovom kontrolom ukupno pozajmili 631 milion dolara. Jedna kompanija, Nerous LLC, činila je 565 miliona dolara tih kredita. Nerous je naveden kao vlasnik založenih umjetničkih djela u dodatnim dokumentima iz jula 2016. i marta 2017. godine. Ti fajlovi, pod nazivom „All Art“, izgledaju da predstavljaju katalog cjelokupne Blekove kolekcije u tom trenutku. Uključujući nabavnu cijenu svakog djela, procijenjenu vrijednost prema aukcijskoj kući Kristis (Christie) i nerealizovanu dobit od investicije. Blekova kolekcija umjetnina je 2016. vrijedila tri milijarde dolara, uz nerealizovanu dobit od milijardu dolara.

Danas vrijedi i više

Danas, deset godina kasnije, njegova umjetnička zbirka vjerojatno danas vrijedi još više. Njujorška procjeniteljka umjetnina Silvija Lionard Vulf (Sylvia Leonard Wolf) procjenjuje da je vrijednost kolekcije iz 2017. porasla oko 50 posto.

„Vrhunska djela poput njegovih ne gube vrijednost“, kaže Boni Kejgen (Bonnie Kagan), još jedna njujorška procjeniteljka. „To je sam vrh ponude – svaki kolekcionar najvišeg ranga ih želi“.

Nije jasno u kojoj mjeri Blek i dalje koristi svoju umjetnost kao kolateral za zaduživanje, niti koja su konkretna djela iz njegove založene kolekcije prodata tokom protekle decenije. Njegov portparol odbio je da komentariše.

Izbjegavanje poreza

Zaduživanjem na osnovu svoje umjetničke imovine, Blek je mogao da pristupi ogromnim sumama novca, a da istovremeno izbjegne plaćanje poreza na kapitalnu dobit. To je strategija koju često koriste milijarderi i ultra-bogati, poznata kao „Buy, Borrow, Die“ (kupi, pozajmi, umri). Blek se takođe zaduživao koristeći kao kolateral svoj udio u kompaniji  Apollo Global Management, koju je suosnovao 1990. U izvještaju za akcionare iz 2022. navodi se da je oko 20% njegovih akcija Apolla bilo položeno „na jednom ili više računa, u skladu sa standardnim aranžmanom kredita“. Iznos kredita osiguranih tim akcijama nije objavljen.

Bogatstvo Bleka (74) se procjenjuje na 13,6 milijardi dolara. Ono uključuje oko 6,6 milijardi dolara u umjetnosti, gotovini i drugim investicijama. Preostalih sedam milijardi dolara otpada na njegov udio u Apollu. Prije nego što je podnio ostavku na mjesto generalnog direktora, Apollo je 2021. objavio izvještaj međunarodne advokatske kancelarije Dekert (Dechert LLP), u kojem se navodi da je Blek platio Epstinu 158 miliona dolara između 2012. i 2017. za savjete u vezi sa porezima, planiranjem imovine i upravljanjem kapitalom. To je izuzetno visok iznos za takve usluge. Posebno za insajdera sa Vol strita (Wall Street) sa lakim pristupom vrhunskim stručnjacima.

Blekova umjetnička imovina, njena netransparentna struktura i Epstinova uloga u upravljanju njome ranije su već bili predmet pažnje. U izvještaju Dekerta (koji nije utvrdio nezakonito postupanje Bleka) navodi se da je Epstinov rad prevazilazio klasična poreska pitanja i obuhvatao najvrijedniju ličnu imovinu, uključujući umjetnička djela. Kao i da je bio uključen u strukturiranje aranžmana osmišljenih da očuvaju, zaštite ili maksimalno uvećaju vrijednost te imovine. Naredne godine, američki senator Ron Vajden (Ron Wyden, demokrata iz Oregona), predsjednik Senatskog odbora za finansije, pokrenuo je zasebnu istragu. Istakao je zabrinutost da je Epstin možda omogućavao agresivne strategije izbjegavanja poreza.

Podrška muzeju

Blek je dugo koristio svoju kolekciju kako bi izgradio dobar odnos sa velikim umjetničkim institucijama, posebno sa MoMA-om. Bio je predsjednik upravnog odbora MoMA-e od 2018. do 2021. godine. Povukao se usljed negativnih reakcija zbog Epstinove afere. Prema jednom dokumentu iz 2014. godine, Blek je obećao MoMA umjetnička djela u vrijednosti od 23,5 miliona dolara (uključujući djela u kojima ima djelimično vlasništvo) kao buduće poklone. Donirao je 2018. muzeju 40 miliona dolara u gotovini, nakon čega je filmski centar MoMA nazvan po njemu i njegovoj supruzi Debri. I dalje je član upravnog odbora muzeja.

Posjetioci najprestižnijih muzeja u Njujorku vjerojatno će se susresti s Blekovim uticajem, bili toga svjesni ili ne. Na petom spratu MoMA može se vidjeti autoportret Paule Moderson-Beker (Paula Modersohn-Becker) iz 1907. godine. To je poklon Bleka i kolekcionara milijardera Rona Lodera (Ron Lauder), s kojim Blek suvlasnički posjeduje i druga djela. Na predstojećoj izložbi Metropoliten muzeja umjetnosti „Raphael: Sublime Poetry“, posjetioci bi mogli da vide crteže „Head of a Young Apostle“ i „Head of a Muse“, čija je ukupna vrijednost 2017. godine procijenjena na 98 miliona dolara. Nije jasno da li ih Blek i dalje posjeduje. Met u svom saopštenju za javnost zahvaljuje Bleku na „dodatnoj podršci“ povodom predstojeće izložbe.

Mašina za novac od remek-djela

Ova vrhunska umjetnička djela bila su među desetinama onih koje je Lion Blek koristio kako bi obezbijedio stotine miliona dolara kroz zaduživanje.

Pol Sezan (Paul Cezanne)

Le Château Noir (oko 1900)
Koliko je Blek platio: 11.500.000 dolara
Procijenjena vrijednost 2016: 50.000.000 dolara

Kazimir Maljevič (Kazimir Malevich)

Extended Plane (Plan en extension) (1915)
Koliko je Blek platio: 15.500.000 dolara
Procijenjena vrijednost 2016: 50.000.000 dolara

Klod Mone (Claude Monet)

Nympheas (1908)
Koliko je Blek platio: 22.500.000 dolara
Procijenjena vrijednost 2016: 45.000.000 dolara

Pit Mondrijan (Piet Mondrian)

Composition C with Grey and Red (1938)
Koliko je Blek platio: 2.700.000 dolara
Procijenjena vrijednost 2016: 40.000.000 dolara

Konstantin Brankuši (Constantin Brâncuși)

La Muse (oko 1917)
Koliko je Blek platio: 10.500.000 dolara
Procijenjena vrijednost 2016: 40.000.000 dolara

Fernan Leže (Fernand Léger)

Femme courant (oko 1913)
Koliko je Blek platio: 16.000.000 dolara
Procijenjena vrijednost 2016: 40.000.000 dolara

Pol Sezan

La carrière de Bibémus (oko 1895)
Koliko je Blek platio: 7.500.000 dolara
Procijenjena vrijednost 2016: 35.000.000 dolara

Pablo Pikaso (Pablo Picasso)

Buste de femme (1907)
Koliko je Blek platio: 9.500.000 dolara
Procijenjena vrijednost 2016: 30.000.000 dolara

Edvard Munk (Edvard Munch)

Melancholy (1892)
Koliko je Blek platio: 11.000.000 dolara
Procijenjena vrijednost 2016: 30.000.000 dolara

Anri Matis (Henri Matisse)

Marocaine en jaune (Zorah en jaune) (1912)
Koliko je Blek platio: 10.000.000 dolara
Procijenjena vrijednost 2016: 25.000.000 dolara

J. M. W. Tarner (J. M. W. Turner)

Goldau (oko 1841)
Koliko je Blek platio: 1.300.000 dolara
Procijenjena vrijednost 2016: 20.000.000 dolara

Rembrant van Rajn (Rembrandt van Rijn)

An old bearded man, seated (1630)
Koliko je Blek platio: 2.450.000 dolara
Procijenjena vrijednost 2016: 18.000.000 dolara

John Hyatt, Forbes

How Picasso, Van Gogh And Cézanne Helped Finance Epstein Client Leon Black’s Billionaire Lifestyle