Ova fabrika proizvodi djelove za rakete i borbene avione 10 puta brže od ostalih
Osnivač i izvršni direktor kompanije Hadrian, Kris Pauer (Chris Power), prikupio je 180 miliona dolara kako bi u svojoj fabrici u Kaliforniji proizvodio metalne djelove rekordnom brzinom. Sada ima planove da izgradi mrežu sličnih fabrika širom zemlje kako bi proizvodio više djelova, bolje, brže i jeftinije.
U fabrici Hadrian u Toransu, u Kaliforniji, mašine nastavljaju da rade i nakon što njihovi operateri odu kući. Ako svratite poslije radnog vremena, vidjećete kako svjetleći ekrani proizvode djelove u mraku.
„Radimo 24 sata dnevno, sedam dana u nedjelji. Tokom dana tu je ekipa ljudi, a onda fabrika radi sama“, rekao je Kris Pauer, 33-godišnji osnivač i izvršni direktor kompanije Hadrian. „To je ono što naš softver radi za proizvodnju“.
Pauerova vizija se donekle razlikuje od drugih startapova koji razvijaju tehnologiju za povećanje efikasnosti u fabrikama drugih kompanija: on je razvio vlasnički softver za upravljanje sopstvenom fabrikom Hadrian, koji omogućava brzo i efikasno proizvodnju svih vrsta preciznih metalnih djelova za vazduhoplovne, svemirske i odbrambene kompanije, sa manje radne snage.
Sada želi da izgradi mrežu sličnih, visokotehnoloških mašinskih radionica širom zemlje kako bi preoblikovao ovu ogromnu i fragmentiranu industriju. To je težak i kapitalno intenzivan projekat, ali Pauer tvrdi da je od suštinskog značaja za industrijsku bazu Amerike. Investitori, uključujući Andreessen Horowitz, Founders Fund i Lux Capital, uložili su 180 miliona dolara u ovaj projekat, a vrijednost kompanije sada iznosi oko 500 miliona dolara.
Iako je ova trogodišnja kompanija još mala, s obzirom na to da je komercijalno pokrenuta tek 2023. godine, ona brzo raste. Prošle godine donijela je tri miliona dolara prihoda, a Pauer očekuje da će taj iznos ove godine porasti 10 puta, dostižući najmanje 30 miliona dolara, kako se proizvodnja u njihovoj fabrici u blizini Los Anđelesa bude povećavala. „Dosadi mi kada stvari idu previše sporo“, rekao je on.
Ti rezultati su pomogli kompaniji Hadrian da uđe na listu ovogodišnjih startapa koji će dostići vrijednost veću od milijardu dolara. To je godišnja lista 25 kompanija koju objavljuje Forbes.
Velika razlika u odnosu na proizvodnju djelova za automobile
Postoje veliki rizici u izgradnji nove visokotehnološke proizvodne kompanije. Metalni djelovi koji idu u rakete ili satelite moraju biti izuzetno precizni, ali se proizvode u veoma ograničenim količinama. To je veoma različito od automobilske industrije, gdje se standardizovani djelovi proizvode u ogromnim količinama.
Kao rezultat toga, mnoge mašinske radionice koje proizvode takve specijalizovane djelove ostale su male, uprkos tome što je industrija vrijedna čak 50 milijardi dolara. Hadrian trenutno proizvodi hiljade djelova mjesečno, od kojih su stotine različitih, rekao je Pauer.
„Sigurno postoji mogućnost da se poboljša brzina i efikasnost izrade djelova“, rekao je Džon Hart (John Hart), profesor mašinstva na MIT-u i direktor Laboratorije za proizvodnju i produktivnost. „Mašinska obrada je i dalje veoma komplikovana“.
Hadrianov softver omogućava njihovoj fabrici da proizvodi djelove za svemirske letove 10 puta brže i sa više od 40% efikasnosti u odnosu na tradicionalne proizvođače. Taj softver omogućava Hadrianu da uzme stari dizajni ili CAD fajlove od kupaca i pretvori ih u digitalna uputstva za proizvodnju gotovih djelova. On takođe funkcioniše kao mozak fabrike, omogućavajući praćenje i raspored zadataka i omogućava mašinama da rade na autopilotu i da se autonomno kontrolišu.
To omogućava Hadrianu da proizvodi djelove brzinom koja oduševljava njihove kupce – u ovoj industriji, kašnjenje jednog malog dijela može poremetiti čitavo lansiranje rakete ili odložiti isporuku potrebnog borbenog aviona. „Mislim da smo tek na početku transformacije čitavog industrijskog tržišta u tehnološko tržište“, rekla je Dejna Grejson (Dayna Grayson), suosnivačica Construct Capitala, investitora u Hadrian i druge proizvodne startape.
Nevjerovatne stope rasta
Pauer kaže da je potreba za efikasnijom mašinskom radionicom toliko velika da Hadrian raste po stopama od 20% ili više svakog mjeseca, uprkos tome što nije imao prodajni tim sve do ovog proljeća. Sada želi da izgradi dodatne fabrike, ubrzavajući svoju viziju mreže automatizovanih postrojenja širom zemlje koja bi, kako on vidi, pomogla SAD-u da zadrži svoju industrijsku moć u odnosu na Kinu.
„Ako želite nešto da se napravi, mi ćemo to napraviti za vas, boljeg kvaliteta, brže i jeftinije“, rekao je Pauer.
Pauer je odrastao u Melburnu, u Australiji, daleko od Silicijumske doline. Napustio je Univerzitet Monash, zaposlio se u maloprodajnoj firmi Retail Splash, radio u nekoliko drugih startapa, a zatim se pridružio firmi za softver za angažovanje zaposlenih, Ento, kao direktor za rast 2015. godine.
U SAD je došao 2019. godine, privučen većim mogućnostima za nekoga s preduzetničkim duhom. Do tada je razvio snažne stavove o opadajućoj industrijskoj bazi Amerike – i o tome koliko je kritično preokrenuti taj trend s obzirom na rastuću Kinu.
„Veliki sam učenik istorije. Shvatio sam da postoji ogroman geopolitički rizik koji će pogoditi SAD“, rekao je Pauer, čija ga biografija na X-u opisuje kao „industrijalca, tehnologa, vjernika u tvrdu moć i Pax Americana“.
Strah od opadanja američke industrije
Nakon posjete brojnim malim, starinskim mašinskim radionicama kojima upravljaju radnici u 50-im i 60-im godinama, shvatio je da je njegov strah od opadanja američke industrije „užasno tačan.“ U julu 2019. osnovao je malu investicionu firmu sa sjedištem u San Francisku pod nazivom ADSC s idejom da kupuje postojeće srednje velike firme u lancu snabdijevanja vazduhoplovne i odbrambene industrije. ADSC je prikupio oko 650.000 dolara od institucionalnih fondova i bogatih pojedinaca za akvizicije. Ali kada je počela pandemija 2020. godine, nastavio je da posjećuje mašinske radionice i male proizvođače, i Pauer je postao uvjeren da pokušaj promjene postojećih kompanija neće riješiti problem koji je vidio.
Zato je 2021. godine osnovao Hadrian, nazvan po rimskom caru Hadrijanu i njegovim naporima da popravi propadajuću infrastrukturu svog društva. Velika većina investitora u ADSC prenijela je svoj ulog na Hadrian, rekao je Pauer. „On je autsajder“, rekao je Brendon Rivs (Brandon Reeves), partner u Lux Capital koji je investirao u Hadrian. „Uspostavio je mrežu u Silicijumskoj dolini i postao veoma uključen“.
Kako bi oživio svoju ideju za automatizovanu fabriku, Pauer je stupio u kontakt s Krisom Bejkerom (Chris Baker), koji je ranije upravljao mašinskim radionicama za SpaceX. „Mislio sam da je apsolutno nemoguće uskladiti sve parametre za ovo“, rekao je Bejker. „Bio je izuzetno uporan, veoma nametljiv i nastavio je da se angažuje sa mnom, čak i dok sam mu govorio da će ono što pokušava da uradi propasti“. Nakon šest mjeseci razgovora, Pauer je uspio da ubijedi Bejkera da se pridruži njegovom startapu kao potpredsjednik operacija.
Hadrian je prvo postavio malu fabriku od 2.000 kvadratnih metara, a zatim je Pauer shvatio da mu treba veća fabrika i izgradio postojeću fabriku od 10.000 kvadratnih metara u Toransu. Fabrika kombinuje robote koje je kupio od drugih kompanija, kao što su Kuka robotske ruke, sa Hadrianovim vlasničkim softverskim sistemom za upravljanje operacijama. „Zamislite da stavite autopilot Tesle na F1 automobil kako biste ga mogli voziti s 15 minuta obuke“, rekao je Pauer. „To je ono što naš softver radi za proizvodnju“.
Da bi ubijedio svoje prve kupce da povjeruju malom startapu podržanom od VC fondova, Pauer je pridobio dvije kompanije koje su sada veliki kupci (koje odbija da imenuje) s ponudom bez rizika. „U suštini smo rekli: Hej, napravićemo gomilu djelova, ali smo u beta testu“, rekao je. „Možda neće uspjeti, ali ako uspije, bićemo vaš najbolji dobavljač – najbrži, najjeftiniji i najkvalitetniji. Hoćete li nam dati podatke da vodimo fabriku u beta režimu tokom 2022. i 2023. godine?“
Kompanije su se složile da im daju planove za djelove kako bi Hadrian mogao testirati svoje sisteme, a startap je narednih devet mjeseci proizvodio djelove o svom trošku. „Bilo je potrebno devet mjeseci vođenja fabrike i svakodnevnog gašenja požara da bismo prešli iz faze ‘Mislim da sistem funkcioniše’ u fazu ‘Sistem zapravo funkcioniše’,“ rekao je Pauer. „Napravili smo djelove u vrijednosti od oko milion dolara i uništili ih samo da bismo testirali sisteme … U našoj industriji ne možete priuštiti neuspjeh, tako da smo morali da testiramo fabriku koja radi punim kapacitetom“.
Veoma tajnovita industrija
Taj potez je uspio i beta kupci su potpisali ugovore. Od tada, Hadrian je potpisao ugovore s oko 30 kupaca, uključujući vodeće svemirske kompanije, startape u oblasti odbrane i velike odbrambene kompanije, rekao je Pauer. Odbio je da imenuje bilo koje kupce, pozivajući se na ugovore o poverljivosti. „To je veoma tajnovita industrija“, rekao je.
RTX Ventures, investicioni ogranak RTX-a, giganta iz oblasti vazduhoplovstva i odbrane, ranije poznatog kao Raytheon Technologies, uložio je u Hadrian početkom ove godine. Danijel Ateja (Daniel Ateya), generalni direktor RTX Ventures, rekao je da RTX procjenjuje niz djelova koje bi Hadrian mogao da im isporuči. „Sa stanovišta nacionalne bezbjednosti, ovi uska grla u lancu snabdijevanja zaista ograničavaju“, rekao je on. „Smatramo da postoji velika prilika za Hadrian da eliminiše uska grla i ograničenja koja trenutno postoje“. Odbio je da komentariše koji bi konkretni djelovi Hadrian mogao da isporuči ili u koje proizvode RTX-a bi mogli da uđu, ali je naveo da postoji potencijal širom RTX-ovog poslovanja i u vazduhoplovstvu i odbrani uopšte.
Na radaru Ministarstva odbrane
Ketrin Bojl (Katherine Boyle), partnerka u Andreessen Horowitz, koja je uložila u kompaniju, rekla je da je Hadrian na radaru najviših zvaničnika Ministarstva odbrane, od kojih su mnogi posjetili njihovu fabriku. „Oni razumiju da je industrijska baza odbrane od suštinskog značaja“, rekla je ona. „Ovo je bila ključna tačka za Ministarstvo odbrane mnogo prije nego što se o tome pričalo u Silicijumskoj dolini, u Toransu i u Los Anđelesu“.
Iz perspektive nacionalne bezbjednosti, uska grla u snabdijevanju su veoma ograničavajuća
Daniel Ateja, direktor RTX Ventures
Kompanija zapošljava samo 170 radnika, koje može obučiti za 30 do 60 dana da upravljaju njenim mašinama. Neki od njih upravljaju sa 10 mašina istovremeno. Svi oni dobijaju akcije u firmi. Mnogi od njih su prešli s drugih poslova, uključujući medicinske sestre i maloprodaju. To je potencijalna prednost u vrijeme kada se proizvođači suočavaju s problemom pronalaženja radnika. „Želimo da dovedemo ljude u proizvodnju koji nikada prije nisu kročili u fabriku“, rekao je Pauer.
Ima velike planove za budućnost, poput izgradnje mreže automatizovanih fabrika širom zemlje što je brže moguće – što je, kako on vjeruje, neophodno da bi se Amerika pozicionirala za pobjedu u konkurenciji s Kinom. Već traži lokaciju za sljedeću fabriku – možda u Teksasu, Arizoni ili Virdžiniji – koju očekuje da će otvoriti 2025. godine. To postrojenje biće veće od onog u Toransu, potencijalno tri puta veće, s kapacitetom za proizvodnju od 200 miliona dolara, rekao je on. „Kris forsira nevjerovatnu brzinu“, rekao je potpredsjednik operacija Bejker.
Ubrzanje dolazi nakon sljedeće godine. Počevši od 2026. godine, Pauer planira da otvori dvije do tri nove fabrike godišnje, tempom koji smatra mogućim jer će softver i postavka fabrike biti isti. „Fabrike od druge do N su ispiranje i ponavljanje“, rekao je investitor Rivs.
Brzina je izazov u složenom, kapitalno intenzivnom poslu kao što je proizvodnja. Ali Pauer vidi priliku sada. Smatra da će SAD ili nastaviti da prebacuje svoju proizvodnju u zemlje s niskim troškovima ili će naučiti kako da koristi automatizaciju da omogući fabrikama u SAD-u da se takmiče. Zna na kojoj strani želi da bude.
Amy Feldman, Forbes
This High-Tech Factory Makes Parts For Rockets And Fighter Jets 10 Times Faster