Otkupljuju zapuštena portugalska sela i pretvaraju u turističke bisere

Nova generacija stručnjaka za ugostiteljstvo oživljava napuštena portugalska sela, stvarajući model regenerativnog turizma koji čuva nasljeđe i uvodi putnike u lokalni život.

„Portugal ima bogatu istoriju utkanu u ruralne pejzaže“, kaže Nunjo Konstantino (Nuno Constantino), izvršni direktor ugostiteljske kompanije HUB.

„Imamo bezbroj sela koja su izgubila svoje stanovništvo u korist gradova na obali, ostavljajući za sobom zadivljujuće arhitektonsko i kulturno nasljeđe“.

Zaboravite na italijanske seoske hotele

Prošle godine HUB je preuzeo upravljanje reinkarnacijom jednog od tih zaboravljenih sela. Aldeia da Pedralva u Vila do Bispu, djeluje očaravajuće. Šetajući kamenim uličicama Pedralvea, gdje je 30 napuštenih kuća obnovljeno uz vjernu reprodukciju ruralnog ambijenta – sa restauriranim namještajem i tradicionalnim materijalima, a sada se izdaju kao smještaj za kraće boravke – teško je ne pomisliti na italijanske seoske hotele.

„Model albergo diffuso je briljantan koncept i duboko odjekuje portugalskom dušom“, kaže Konstantino.

„Ovaj koncept ovdje ima savršenog smisla iz nekoliko razloga. Današnji putnik traži autentična, impresivna iskustva. Povratak jednom selu omogućava nam da ponudimo pravi dio portugalskog života, daleko od pretrpanih turističkih centara“.

Nastavlja: „To je najviši oblik održivog turizma. Ne gradimo nove, nametljive strukture. Vraćamo život postojećim, poštujući originalnu arhitekturu i prirodno okruženje. Radi se o regeneraciji, a ne samo razvoju. Ovi projekti postaju moćni stubovi očuvanja lokalne kulture, tradicije i priča koje bi inače bile izgubljene. Oni stvaraju poslove, podržavaju lokalne zanatlije i daju ljudima razlog da se vrate u domove svojih predaka“.

Počeci

Ova verzija Pedralve započela je 2010. godine, kada je Antonio Fereira naišao na ostatke sela koje je bilo na ivici nestanka. Ostalo je samo šest stanovnika. On i njegova porodica više od decenije radili su na vraćanju života i dostojanstva mjestu. „Vidjeli su dušu ovog sela ispod ruševina i osetili odgovornost da odaju počast generacijama koje su tu živjele“, objašnjava Konstantino. „Bio je to izuzetno ličan i strastven poduhvat da selu podare budućnost jednako živu kao i njegovu prošlost“.

To je značilo postati detektiv, istoričar i diplomata dok su tragali za desetinama vlasnika i nasljednika. Fereira je morao da ih ubijedi da nije samo još jedan investitor koji želi da profitira na luksuznoj obali, već da želi da sačuva istoriju njihovih porodica, a ne da je izbriše. (HUB nastavlja ovaj rad na ruševinama oko sela).

Evolucija

Danas selo ima pekaru, piceriju i restoran koji dopunjuju iskustvo ruralnog portugalskog života. Postoji i profesionalni tim za prijem gostiju, održavanje i konsijerž usluge, ali Konstantino naglašava da „hotelski sjaj“ ostaje pod kontrolom.

„Naša vizija Pedralve je pažljiva, s poštovanjem vođena evolucija“, kaže on. „Nismo ovdje da mijenjamo njenu dušu, već da pojačamo njenu magiju“.

To pojačavanje zahtijevalo je i određene pregovore sa opštinom. Kako Konstantino kaže: „U početku je ideja da privatna kompanija kupi i obnovi cijelo selo radi turizma bila revolucionarna za region“.

S vremenom, lokalna vlast je prepoznala „potencijal projekta za uspostavljanje značajnog primjera odgovornog turizma“.

I nije jedina. Iako portugalski projekti seoskog turizma nemaju zajedničku marketinšku snagu italijanskih alberghi diffusi, sve ih je više. Casas do Côro i Casas do Juízo u centralnom dijelu zemlje, Aldeia de Pontes u prirodnom parku Peneda-Gerês, Aldeia da Mata Pequena blizu Lisabona i Aldeia de São Gregório u Alentežu. Tu su i regionalne turističke inicijative poput Aldeias Históricas de Portugal i Aldeias do Xisto, koje promovišu mreže istorijskih sela.

Cilj je privući mlade

Usred Aldeias do Xisto u planinama Serra da Lousã, Cerdeira je još jedan primjer turizma koji dodaje vrednost, a ne iscrpljuje je. Ovoga puta – gotovo slučajno.

Njemačka vajarka koja radi s drvetom Kerstin Tomas (Kerstin Thomas) studirala je portugalski jezik na Univerzitetu u Koimbri 1988. godine kada je naišla na ruševine jednog sela iz 17. vijeka. Nije je zanimao turizam. Željela je samo mjesto za umetnički rad. Obnovila je jednu od kuća kao atelje, zatim pozvala prijatelje sa sličnim afinitetima – i kojima se takođe dopalo da obnavljaju kuće – i sve se prirodno razvilo.

Među tim prijateljima bili su portugalski preduzetnici Žoze (Jose) i Natalija Sera (Natália Serra), koji su pomogli da se razvije turistički projekat. Danas on uključuje 10 obnovljenih kuća unutar većeg sela, a od 2018. nosi ime Cerdeira – Dom za kreativnost. Posjeduje vrhunske umjetničke ateljee, posebno za keramiku, i privlači nastavnike i studente iz cijelog svijeta.

„Ideja je bila stvoriti nešto što će trajati i u budućnosti – ne nešto u šta samo ubaciš novac pa propadne čim nestanu interesovanja“, kaže Tomas. Cilj je bio stvoriti nešto što će mlađe generacije poželjeti da nastave. I uspjeli su. Ćerka Žozea i Natalije, Katarina (Catarina) je počela da dolazi u Serdeiru sa četiri godine. Danas je generalna menadžerka ovog projekta.

Ideja je da se obnovi turistički smještaj

Daleko, na najudaljenijoj tački Portugala, drugi projekat imao je početak s namjerom. Aldeia da Cuada i novi život malog sela na ostrvu Flores u Azorima. Do 1980-ih je bilo gotovo potpuno napušteno, kada je hiljade stanovnika emigriralo.

Teotonia i Karlos Silva (Carlos Silva) kupili su svoju prvu ruiniranu kuću oko 1990. godine. Od tada su postepeno otkupili cijelo selo, uvijek vodeći računa da pregovori sa nasljednicima bivših stanovnika budu puni emocija. Obnovili su ih „poštujući originalnu arhitekturu i čuvajući duh mjesta“, kaže njihova ćerka Karlota (Carlota), koja danas vodi projekat sa mužem Silvijom (Silvio).

Projekat je postepeno rastao do današnjih 16 kuća raspoređenih duž starih kamenih staza, uz recepciju, bazen sa grijanjem i restoran.

„Kažemo da ovaj projekat nije nastao iz poslovnog plana, već iz duboke želje da se vrati život posebnom mjestu“, kaže Karlota. „Vremenom, Aldeia da Cuada postala je primjer da je moguće obnoviti nasljeđe, privući kvalitetne posjetioce i stvoriti radna mjesta – bez narušavanja ravnoteže ostrva“.

Ona dodaje: „Ideja da se prostor obnovi za turistički smještaj, uz poštovanje oblika, materijala i duha mjesta, omogućila nam je da stvorimo jedinstveno iskustvo u kojem posjetioci nisu samo gosti – oni postaju dio mjesta sa istorijom. Svaka kuća je jedinstvena, obnovljena lokalnim kamenom, sa detaljima koji čuvaju sjećanje na ono što je tu nekada postojalo. Ovde luksuz nije u modernim završnim radovima, već u tišini, pogledu na more, cvrkutu ptica predveče, u osjećaju da vrijeme usporava“.

Ann Abel, saradnica Forbesa

Portugal’s New Village Tourism Rivals Italy’s Albergo Diffuso Hotels