Nefer trgovačke prakse: Hrvatska i Evropa su ovako pokušale da obuzdaju one koji žele da zloupotrijebe nadmoć

Srbija je najavila da će ograničiti trgovačke marže kako bi smanjila cijene prehrambenih proizvoda, a iz Ministarstva spoljne i unutrašnje trgovine stigla je i najava da će biti donijet Zakon o sprečavanju nefer trgovinskih praksi. Srbija, pak, pripada grupi rijetkih evropskih država koja još nema ovakav propis. Doduše, nefer praksa pominje se u nekim drugim zakonskim rješenjima. Očigledno nedovoljno precizno.

Sa druge strane, Direktiva EU o nepoštenim trgovinskim praksama datira iz aprila 2019. godine. Države članice imale su rok do 2021. da svoja zakonodavstva prilagode ovoj direktivi. Odnosno da usvoje nove zakonske propise, ukoliko ova oblast nije već zasebno regulisana,

U pomenutoj Direktivi jasno se navodi da u lancu snabdijevanja poljoprivredno-prehrambenim proizvodima postoje značajne neravnoteže. Te neravnoteže odnose se na pregovaračku moć između dobavljača i kupaca tih proizvoda. Kupcima se, dakle, ne smatraju krajnji potrošači, nego trgovci i svi prethodnici u lancu koji od svog dobavljača kupuju robu.

Pošto neravnoteže postoje, one mogu dovesti do nepoštenih trgovačkih praksi i to takvih da veći i moćniji poslovni partneri nastoje da nametnu određene uslove ili prakse u svoju korist. I time povećaju izglede za veći profit.

Poljoprivredniku najmanje

Evropski poljoprivrednici tvrdili su da u prosjeku dobijaju tek 21 odsto od ukupne vrijednosti poljoprivrednog proizvoda. Oko 28 procenata odlazi prerađivačima, a čak 51 odsto ostaje trgovcima.

Suština ovakve Direktive i jeste da se zaštite primarni proizvođači kojima uvijek pripadne najmanji dio kolača.

Istraživali smo šta propisuje Zakon o zabrani nepoštenih trgovinskih praksi u lancu snabdijevanja hranom koji je Hrvatska usvojila još 2017, a onda i uskladila sa EU Direktivom.

Šta propis zabranjuje

U hrvatskom propisu lanac snabdijevanja hranom obuhvata sve učesnike u proizvodnji, preradi, trgovini poljoprivrednim ili prehrambenim proizvodima, uključujući proizvođače, otkupljivače ili prerađivače, trgovce na veliko i malo…

Sa druge strane, nepoštene trgovačke prakse su definisane kao one koje dobavljaču nameće otkupljivač, prerađivač ili trgovac koristeći svoju značajnu pregovaračku snagu u odnosu na dobavljača. A suprotno načelima poštenja, savjesti i ravnopravnosti ugovornih strana.

Ovaj zakon zabranjuje iskorišćavanje pregovaračke snage bilo kog učesnika u lancu u odnosu na njihove dobavljače nametanjem nepoštenih trgovačkih praksi.

Obuhvaćen veliki dio privrede

Značajna pregovaračka moć definisana je tako da je može imati kupac koji je ostvario ukupni godišnji prihod od najmanje dva miliona eura. Uz to, bitno je da je po prihodu snažniji od svog dobavljača, osim ako kupac dokaže da je dobavljač prihodovno jača ugovorna strana u njihovom odnosu.

Posljednje izmjene ovog propisa, usvojene 2024. znatno su pooštrile uslove za zabranu iskorišćavanja pregovaračke moći. Ovaj „prag moći“ spušten je sa 13 na samo dva miliona eura. Time je pod „udar“ zakona došao mnogo veći dio privrede.

Šta smije, a šta ne smije da sadrži ugovor

Među najvažnijim primjerima nepoštene trgovačke prakse hrvatski zakon navodi pisani ugovor između učesnika u lancu koji nije sastavljen u skladu sa zakonom. Zakon detaljno propisuje šta taj ugovor mora da sadrži, kao i kako ne bi smio da izgleda.

Nepoštena praksa je i nametanje obaveza dobavljaču koje nisu predviđene ugovorom.

Dalje, nepoštenom trgovačkom praksom smatraju se i plaćanja koja nisu jasno istaknuta na računu.

Slijedi mogućnost jednostranog raskida ugovora bez navođenja razloga za raskid.

Ili, nerazumno visoke ugovorne kazne spram vrijednosti i značenja predmeta ugovora.

Nepoštenom trgovinskom praksom smatraju se i prolongirani rokovi plaćanja koje trgovci često koriste.

Na dugoj listi nepoštenih praksi je i netransparentno umanjenje količine ili vrijednosti proizvoda koji se naručuju.

Nedozvoljeno je i uslovljavanje sklapanja ugovora i saradnje kompenzacijom.

Takođe, nepreuzimanje ugovorenih količina robe.

I naplata naknade za lom ili krađu robe nakon isporuke, koju bi trebalo da plati dobavljač…

Čuvena naknada za mjesto na polici

Trgovci redovno nameću visoke cijene za pozicioniranje proizvoda na policama, odnosno nefer naplaćuju ulazak robe u maloprodajni lanac. Ovaj zakon jasno propisuje nefer ponašanje u ovom segmentu.

U zakonu se, naime, kaže da se nepoštenom praksom smatra „naplata naknade za uvrštavanje proizvoda, kao i naplata naknade za smještaj proizvoda na policama u prodajnom objektu trgovca, osim kada dobavljač izričito ne zahtijeva smještaj svog proizvoda na određenoj polici u prodajnom mjestu trgovca“.

Dalje, zabranjeno je vraćanje isporučenih, a neprodatih proizvoda. Uz to, ne može se naplaćivati naknada za zbrinjavanje takvih proizvoda.

Isto važi i za naknadu dobavljaču za neprodate proizvode kojima je istekao rok trajanja.

Naknada za umanjeni promet, naknada za reklamu

Da se jači u lancu služi svakakvim praksama više je nego jasno iz pobrojanih primjera zabranjene trgovačke prakse. Tako se u ovom propisu navodi da je zabranjeno naplaćivati naknadu za umanjeni promet, prodaju ili umanjenu maržu zbog smanjene prodaje određenog poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda.

Zabranjeno je i naplatiti naknadu za usluge koje nisu pružene ili su pružene, ali nisu ugovorene između ugovornih strana.

Nije dozvoljena naplata naknade za marketinške ili reklamne usluge, osim u slučaju kada dobavljač izričito traži od trgovca posebnu reklamu svojih proizvoda.

Niti ugovaranje naknade za istraživanje tržišta, kao i naplata naknade za podatke o izlazu nekih proizvoda sa blagajni na prodajnim mjestima trgovca, osim ako dobavljač izričito ne traži te podatke. Sve su to primjeri nefer trgovačke prakse koje trgovci koriste, a koje se zakonom zabranjuju.

Kazne za kršenje zakona

Hrvatski zakon prepoznaje više od 30 najrazličitijih primjera nepoštene prakse koje koriste učesnici u lancu snabdijevanja hranom. O primjeni ovog zakona u Hrvatskoj je nadležna tamošnja komisija za zaštitu konkurencije. Novčana kazna za kršenje zakona je gotovo 200.000 eura za fizičko lice koje načini tešku povredu zakona koristeći dominantnu pregovaračku moć. Za pravno lice je to 464.520 eura.

Još veća je novčana kazna za pravna ili fizička lica koja koristeći svoju moć, prodaju proizvod po cijeni nižoj od bilo koje nabavne cijene u nabavnom lancu tog proizvoda. U ovom slučaju, za pravna lica je predviđena kazna od 663.610 eura, dok je za fizička lica to najviše 331.800 eura.

Osim Hrvatske, sličan zakonski propis ima i Sjeverna Makedonija, dok se u Crnoj Gori najavljuje njegovo skorije usvajanje.

U srpskom Ministarstvu spoljne i unutrašnje trgovine još nema naznaka kada bi se ovaj zakon mogao naći u skupštinskoj proceduri. Ono što je, međutim, poznato jeste činjenica da je prije gotovo decenije bilo inicijativa nevladinog sektora da se ovakav propis donese, ali je resorno ministarstvo bilo nezainteresovano.

Takođe, ukidanje nefer trgovinske prakse umnogome će zavisiti od dosljedne primjene propisanih odredbi. Iskustvo i članica EU i Hrvatske pokazuju da primarni proizvođači ili dobavljači često iz straha ne prijavljuju slučajeve kršenja ovog zakona, jer strahuju od „osvete“ trgovaca.

Petrica Đaković, Forbes Srbija