Megaprojekat vrijedan 17 milijardi dolara – gradi se jedna od najvećih dubinskih luka u svijetu

Kao glavna pomorska veza između Azije i Evrope, Suecki kanal se suočava sa zagušenjima i bezbjednosnim rizicima u obližnjem Crvenom moru, nudeći priliku za alternativne trgovačke rute. Među njima je Irak sa lukom Al-Faw, koja će biti djelimično operativna ove godine, a očekuje se da će biti u potpunosti završena 2038. godine.

Očekuje se da će dubokomorska velika luka Al-Faw u južnoj provinciji Basra biti jedna od najvećih u svijetu i najveća na Bliskom istoku kada bude završena, s godišnjim kapacitetom od 99 miliona tona tereta i 99 vezova. U novembru prošle godine završeno je prvih pet vezova u sklopu prve faze izgradnje, koji će već ove godine moći primiti brodove, odnosno oko tri miliona kontejnerskih jedinica (TEU) godišnje.

Osim luke, gradi se i 1.200 kilometara dug razvojni put Iraka, koji bi povezivao Al-Faw sa turskom granicom na sjeveru zemlje, uključujući i putnu i željezničku vezu. Veza na tursku transportnu mrežu mogla bi skratiti putovanje od Azije do Evrope za 11 dana u odnosu na Suecki kanal.

Vrijednost cjelokupnog projekta procjenjuje se na 17 milijardi dolara (15,7 milijardi eura), od čega će pet milijardi dolara (4,6 milijardi eura) biti utrošeno na izgradnju luke, prema podacima Arapskog instituta za urbani razvoj (AUDI).

Kako ide razvoj?

Projekat Al-Faw je prvi put predložen 2010. godine, a 2013. godine počelo je jaružanje morskog dna do dubine od 17 metara, što mu omogućava da primi čak i najveće teretne brodove. Zatim je 2020. godine počela izgradnja na kopnu, a južnokorejska kompanija Daewoo Engineering & Construction Co. izabrana je za glavnog izvođača prve faze projekta. Vrijednost ugovora bila je 2,7 milijardi dolara. Između ostalog, Daewoo i njegovi partneri izgradili su najduži lukobran na svijetu, dužine 14,5 kilometara, koji će spriječiti nakupljanje taloga na dnu i tako održati potrebnu dubinu mora.

U drugoj fazi biće izgrađeni industrijski objekti, uključujući čeličanu i rafineriju nafte, dok će treća faza proširiti obližnji grad Al-Faw stambenim objektima, džamijama i tržnim centrom. U luci će takođe biti smještena baza iračke mornarice i biće povezana s postojećom manjom lukom Umm Qasr putem od 60 kilometara.

Na površini od 54 kvadratna kilometra, Al-Faw će obuhvatiti kontejnerske terminale koji će moći da obrađuju 25 miliona kontejnera godišnje (poređenja radi, Luka Kopar godišnje preradi dobrih milion); terminal za rasuti teret kapaciteta 55 miliona tona godišnje; terminal za generalni teret, terminal za naftu; i roll-on roll-off (Ro-Ro) terminal za prijem vozila.

Irak ima samo 58 kilometara obale. Poluostrvo Al-Faw, smješteno na rijeci Shatt al-Arab, koja teče od ušća Eufrata i Tigrisa u Persijski zaliv, zauzima uski obalni pojas od 20 kilometara i predstavlja jedini izlaz zemlje na otvoreno more.

Regionalna saradnja

Projekat finansiraju iračka vlada i emiratska lučka grupa AD Ports Group iz Abu Dabija, uz učešće Turske i Katara. AD Ports Group je prošle godine formirala zajedničko ulaganje sa iračkim operaterom luka GCPI za razvoj luke i uspostavljanje posebne ekonomske zone u toj oblasti.

U aprilu prošle godine, irački premijer Mohammed Shia al-Sudani, koji projekt navodi kao nacionalni prioritet, sastao se s turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom (Recep Tayyip Erdogan). Tom prilikom ministri saobraćaja Iraka, Turske, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Katara potpisali su memorandum o saradnji na projektu razvojnog puta, čija se prva faza očekuje do 2028. godine.

Erdogan je među glavnim pristalicama projekta, jer predstavlja alternativu ekonomskom koridoru Indija-Bliski istok-Evropa (IMEC), koji izbjegava Tursku, a podržavaju Izrael i Ujedinjeni Arapski Emirati. Pored logističkih i industrijskih kompleksa, razvojni put predviđa i potencijalnu integraciju gasovoda i naftovoda između Iraka i Turske.

Katarski think tank Middle East Council on Global Affairs piše da inicijativa, u kojoj učestvuju i Doha i Abu Dhabi, ukazuje na otopljenje odnosa između članica Vijeća za saradnju u Zalivu (GCC) otkako je spor između Katara i ostalih članica okončan 2021. godine. Posljednji je optužio Katar da podržava terorizam i bliske kontakte s Iranom, te zatražio zatvaranje televizije Al džazira (Al Jazeera). U međuvremenu, zvanični Teheran je izrazio zabrinutost zbog projekta, u koji Iran nije uključen.

Nakon dvije decenije rata i etničkih i vjerskih sukoba, Irak doživljava period relativne stabilnosti, iako povremeni napadi Kurdistanske radničke partije (PKK) na naftnu infrastrukturu između Iraka i Turske i dalje predstavljaju određeni bezbjednosni rizik. Turska vidi PKK kao terorističku organizaciju i napada njene pozicije u iračkom Kurdistanu.

Dopuna, a ne zamjena

Irački razvojni put nikada neće u potpunosti zamijeniti Suecki kanal, jer željezničke i putne veze nemaju kapacitet teretnih brodova. Željeznice su brže, ali skuplje od pomorskog transporta zbog manjeg kapaciteta. Čak i 2021. godine, kada se teretni brod Ever Given nasukao u Sueckom kanalu, kroz kanal je prošlo 1,3 milijarde tona tereta, daleko više od 99 miliona tona koliko će luka Al-Faw moći podnijeti.

Ali Suecki kanal je bio napadnut otkako su pobunjenici Huti iz Jemena napali trgovačke brodove u moreuzu Bab el-Mandeb u Crvenom moru između oktobra 2023. i marta 2024., prisiljavajući brodare da skrenu na dužu i skuplju rutu oko Rta dobre nade u južnoj Africi. Nova veza mogla bi biti korisna kako za Sjedinjene Države, koje trenutno pružaju zaštitu trgovačkim brodovima koji prolaze kroz Suec i napadaju mete Huti, tako i za Kinu, jer bi razvojni put mogao biti uključen u njihovu inicijativu Pojas i put (BRI). Za Evropu bi se otvorila nova ruta za naftu i prirodni gas u Persijskom zalivu i proizvode iz azijskih proizvodnih centara.

Prema portalu Middle East Eye, projekat bi Iraku mogao donijeti četiri milijarde dolara godišnje, što je oko 1,6 posto iračkog bruto domaćeg proizvoda (BDP). Suecki kanal, kroz koji putuje gotovo svaki treći kontejner i 12 posto svjetske trgovine, čini oko dva posto BDP-a Egipta domaćina, dok Panamski kanal Panami donosi pet posto BDP-a.

I tamo se razvijaju alternativne veze između Atlantskog i Tihog okeana zbog visokih tranzitnih cijena i ograničenog kapaciteta, uključujući plan Meksika za željezničku vezu preko prevlake Tehuantepec na jugu zemlje.

Jan Artiček, Forbes Slovenija