Ljubav Azije za zlatom ne jenjava – Indusi prošle godine kupili 560 tona, Kinezi malo manje

“Rastuće cijene zlata vas odvraćaju od kupovine nakita za vjenčanje?“, pita natpis ispred centrale Taniška (Tanishq), najvećeg maloprodajnog lanca nakita u Indiji, u centru Mumbaja. „Ne plaćajte ništa za svoj san“, poručuje reklama za „festival zamjene“, koji podrazumijeva trampu starog nakita za novi.

Zlato je već bilježilo vrtoglavi rast kada je američki predsjednik Donald Tramp početkom mjeseca najavio široke carine na veći dio svjetske trgovine, što je nakratko dovelo cijenu ovog metala do rekordnih 3.166 dolara po trojskoj unci, što je povećanje od 17,4% u odnosu na dan njegove inauguracije. Cijena je 11. aprila premašila i 3.200 dolara, piše Economist.

To ipak nije smanjilo entuzijazam potrošača. Iako je tokom 2024. cijena zlata dostigla čak 40 rekorda, potražnja u Indiji ostala je stabilna. Jedan od razloga je to što apsolutni nivoi cijena i nijesu presudni, kaže Anindja Banerdži (Anindya Banerjee) iz brokerske kuće Kotak securities. „Ono što je važno je stabilnost. Ako se cijene zadrže na tom nivou, potražnja se vraća“, navodi.

Prema podacima Svjetskog savjeta za zlato (World Gold Council), trgovačkog udruženja, Indusi i dalje kupuju „zlato po potrebi“, naročito za vjenčanja i druge prilike. Oni koriste visoke cijene da bi iskoristili ponude poput Taniškovih. Krediti osigurani zlatom takođe rastu.

Azija – neumorni konzument žutog metala

Azijske zemlje su neumorni potrošači zlata. Prošle godine, Indusi su bili najveći svjetski kupci zlatnog nakita, sa ukupno 560 tona, što je više čak i od Kineza koji su kupili 510 tona. Takođe, Indusi su kupili 240 tona zlatnih poluga i novčića, dok su Kinezi uzeli ogromnih 345 tona. Na Tajlandu je potražnja za polugama porasla 17% tokom 2024. na 40 tona, zahvaljujući rastu popularnosti aplikacija za onlajn kupovinu fizičkog zlata. Kada se dodaju i druga ključna tržišta poput Indonezije i Vijetnama, Azija je prošle godine činila 64,5% globalne potražnje za zlatnim nakitom i polugama – bez uračunavanja državnih banaka. Amerika je činila samo 6,5%.

Zlato i životne prilike

Ljubav Azije prema zlatu djelimično se zasniva na njegovoj ulozi u značajnim životnim događajima, posebno vjenčanjima, navodi Economist. Maloprodajni lanac Kalian Džuelers (Kalyan Jewellers) procjenjuje da se u Indiji godišnje sklopi oko 10 miliona brakova, pri čemu se samo za tu svrhu koristi od 300 do 400 tona zlata. Mnogi Indusi takođe kupuju zlato za „srećne dane“, poput proslave divalija (diwali) na jesen ili praznika akšaja tritija (akshaya tritiya), koji ove godine pada 30. aprila.

Zlato je duboko utkano i u kinesku kulturnu tradiciju. U prošlim generacijama bilo je jedan od rijetkih načina da se bogatstvo očuva i prenese potomcima. Mnoge kineske zajednice dijaspore u Jugoistočnoj Aziji usvojile su običaje zajednice teočju (teochew), prema kojima mladoženjina porodica kupuje četiri komada zlatnog nakita za mladu, simbolizujući četiri ugla krova  koji muž treba da obezbijedi.

Ekonomska logika iza „zlatne ljubavi“

Uprkos kulturnim objašnjenjima, podloga zlatne popularnosti leži u ekonomiji i finansijama. Ključan razlog je diverzifikacija. Investitori širom svijeta cijene zlato kao sigurnu imovinu i zaštitu od inflacije, naročito u nestabilnim vremenima. Čak i Amerikanci su počeli masovno da kupuju zlato otkako je Tramp preuzeo funkciju, pri čemu je mart 2025. zabilježio veće kupovine nego za vrijeme pandemijskog vrhunca 2020. Jedan trgovac zlatom iz Singapura kaže da organizuje masovne isporuke za bogate ljude koji gomilaju metal.

Ali u aziji zlato ima još jednu funkciju: zaštitu od valutnog rizika i način ulaganja u imovinu koja nije povezana s domaćom ekonomijom. u zemljama poput Indije i Kine investiciona sloboda je slaba. Kontrole kapitala su česte, a ulaganje u strana tržišta često teško, ili nemoguće. „To je jedini način da naš zatvoreni kapital lako kupi imovinu koja nije vezana za rupije“, kaže Džozef Sebastijan (Joseph Sebastian) iz Blume Ventures. I pored investicionog buma posljednjih godina, manje od 6% indijskih domaćinstava ulaže u akcije, dok je 15% imovine u zlatu.

U Kini, čak i domaće investicije mogu biti teške. Profitabilne industrije kontroliše država, a tržište akcija se kretalo ispod nivoa iz pandemije i prije Trampove prijetnje carinama. Tržište nekretnina je takođe u opadanju – cijene novih stanova su pale 5% od 2021. godine. Istovremeno, cijena zlata u Kini se udvostručila na 737 juana po gramu za pet godina zaključno sa martom, sa prosječnim godišnjim prinosom od 15,4%.

Zlato kao sigurnost i podrška

Zlato postaje sve privlačnije kako se kineska ekonomija usporava. Umjesto da drže novac u bankama koje nude 1–2% kamata godišnj, mladi Kinezi sve češće kupuju male količine zlata – čak i po samo jedan gram, u obliku tzv. „pasulja“. Vladina politika takođe podstiče interesovanje: „Kada Centralna banka Kine kupuje zlato, ljudi pomisle: ‘i ja bih trebao’“, kaže Aleks He (Alex He), trgovac zlatom iz Sijana. Fokus se pomjera sa nakita na poluge, što ukazuje da motivi za kupovinu sve više leže u investiranju.

Zlato ima ključnu ulogu i u finansijskoj stabilnosti. U Kini, Indiji, Pakistanu i većem dijelu Jugoistočne Azije, manje od polovine radno sposobnog stanovništva ima obaveznu penziju. Zlato služi kao oslonac za starost. Posebno je važno za žene, koje često zarađuju manje od muškaraca i rijetko posjeduju imovinu u svom imenu.

Zlato takođe pomaže poljoprivrednicima i trgovcima u vrijeme ekonomskih ili klimatskih kriza. Mnogi ruralni Indusi redovno štede sitne iznose da bi mogli kupiti zlato – kao sredstvo likvidnosti. Nedostatak pouzdanih zemljišnih knjiga i slab hipotekarni sistem onemogućavaju uzimanje kredita uz zalog zemljišta. To je dovelo do procvata tržišta kredita obezbijeđenih zlatom. Kompanija Mutut (Muthoot), najveća u tom sektoru u Indiji, isplaćuje kredite za manje od 15 minuta, a sve više klijenata dolazi iz srednje klase. Takvi krediti su porasli za 68% između aprila i decembra prošle godine, u poređenju sa 12,7% rasta tokom istog perioda 2023.

Zlato i makroekonomske posljedice

Ogromna potražnja za zlatom u Aziji, iako racionalna sa ličnog aspekta, ima negativne efekte na nacionalni nivo. Ekonomisti se žale da se velika sredstva ulažu u neproduktivnu imovinu. Još veći problem je trgovinski bilans.

Centralna banka Tajlanda je prošle godine optužila uvoz zlata za prelazak iz suficita u deficit tekućeg računa. Zlato čini 8% ukupnog indijskog uvoza. U pojedinim mjesecima ono je najveća pojedinačna stavka uvoza. Tokom fiskalne godine zaključno s martom 2024, Indija je imala neto uvoz zlata od 45 milijardi dolara, što je gotovo dvostruko više od njenog deficita tekućeg računa, piše Economist. To vrši pritisak na indijsku rupiju, dodatno povećavajući potražnju za zlatom. „Sa makro stanovišta, zlato je loše“, kaže Sebastijan, „ali sa lične strane, ja i dalje držim 20% imovine u zlatu.“

Postoji li rješenje?

Nema lakog rješenja. Vlade bi mogle uvesti mjere koje obeshrabruju kupovinu zlata – ali to bi samo podstaklo šverc i crno tržište. Druga opcija je da se poveća domaća proizvodnja, ali geologija tu često ima zadnju riječ. Kina je najveći svjetski proizvođač sa 378 tona u 2023, ali to pokriva tek 40% domaće potražnje za nakitom i polugama. Indijska proizvodnja je opadala decenijama, uprkos značajnim rudnim rezervama, dijelom zbog restriktivnih zakona. Indija je 2022. proizvela samo jednu tonu, iako je te godine uvezla više od 700 tona.

Ako žele da smanje potrošnju zlata, vlade moraju posegnuti za teškim i nepopularnim reformama: jačanjem kreditnih tržišta, sređivanjem zemljišnih knjiga, ubrzavanjem pravosuđa i liberalizacijom kapitalnih tokova. Za sve one kulturne razloge koji se često pominju, istina je da ekonomija i politika održavaju azijski zlatni žar, navodi Economist.