Litijumski ratovi: Koje zemlje postaju novi važni igrači na tržištu

Litijum je sve prisutniji. Proizvodnja je za samo 10 godina porasla gotovo sedam puta, sa 30.400 na 198.000 metričkih tona prošle godine. To je pokazao Statistički izvještaj o svjetskoj energiji 2024 koji je objavio Energetski institut.

Kada se uzme još veći vremenski horizont, rast upotrebe je još impresivniji. U 1995. iskopano je samo 9.500 metričkih tona odnosno 20 puta manje.

Očekivano, ovom snažnom rastu doprinijela je uloga litijuma u proizvodnji baterija, posebno za električne automobile.

Najveći proizvođači

Poznato je da je Australija najveći svjetski proizvođač sa 86.000 metričkih tona u prošloj godini i udjelom od 43,4% ukupne globalne proizvodnje. Slijedi Čile sa 56.500 tona što mu je donijelo udio od 28,5% u ukupnoj proizvodnji. Na trećem mjestu je Kina sa prošlogodišnjom proizvodnjom od 33.000 tona (16,7% udjela).

Ostale zemlje su daleko iza, ali mnogo značajniji podatak iz izvještaja je koje zemlje hvataju ozbiljan zalet kada je riječ o ovom metalu.

Litijum i zvijezde u usponu

Prošle godine, najvišu stopu rasta proizvodnje imao je Zimbabve – čak 230% – ali treba imati u vidu nizak nivo proizvodnje – 1.000 tona u 2022. i 3.400 u prošloj godini.

S druge strane, novi igrači na koje treba obratiti pažnju su Brazil i Argentina.

Argentina je prošle godine povećala iskopavanje litijuma za 50,5%, sa 6.400 na 9.600 tona. Rast Brazila bio je 86,3% – rast sa 2.600 na 4.900 tona.

Slično je i kada se posmatra desetogodišnji period. Veliki rast bilježe litijumske velesile poput Australije, Kine i Čilea, ali su značajan rast imali ponovo Argentina i Brazil. Rast proizvodnje u Argentini tokom posljednjih 10 godina bio je 14,4%, a u Brazilu čak 28,5%.

Zanimljivo je da je među osam najvećih proizvođača, samo u Sjedinjenim Američkim Državama došlo do pada proizvodnje u posljednjih 10 godina. S druge strane, litijum je u ovoj zemlji veoma prisutan jer su na kraju prošle godine potvrđene značajne rezerve litijuma.

U SAD to vide kao strateški i ekonomski rizik jer bi industrija električnih vozila mogla da bude zavisna od stranih izvora, posebno Kine.