Kostimi za umjetničko klizanje nijesu jeftini

Ako Alisa Liu (Alysa Liu) uspije da nastavi svoj nevjerovatni povratak, da nakon dvogodišnje pauze osvoji olimpijsko zlato u umjetničkom klizanju na Zimskim olimpijskim igrama Milano–Kortina, čeka je i lijepa finansijska nagrada: Amerikanci koji se na Igrama 2026. popnu na najvišu stepenicu postolja dobiće bonus od 37.500 dolara od Američkog olimpijskog i paraolimpijskog komiteta (U.S. Olympic and Paralympic Committee). Ali, iako bi to za većinu zimskih olimpijaca bio ozbiljan “ček”, 20-godišnja favoritkinja za medalju već je približno toliko potrošila na često zanemaren trošak u svom sportu.

„To bi bilo samo za kostime“, kaže kroz smijeh dizajnerka iz Los Anđelesa Liza Mekinon (Lisa McKinnon) i ona najbolje zna zašto: tokom protekle godine napravila je šest kostima za Liu.

Mekinon uglavnom naplaćuje između 3.500 i 8.000 dolara po odjevnom komadu, a olimpijski kostimi obično su pri vrhu. Ti iznosi brzo narastu, jer većina sportista na Igre donosi najmanje tri kombinacije – za kratki program, slobodni program i revijalnu gala-večer, završni nastup koji se ne boduje – i to bez uračunavanja drugih varijanti koje koriste tokom sezone.

Za razliku od trikoa koje je ženska gimnastička reprezentacija SAD nosila na Ljetnjim olimpijskim igrama 2024. u Parizu – izvezenih hiljadama kristala i bisera, a koji su koštali oko 5.000 dolara – kostimi za umjetničko klizanje imaju visoke cijene manje zbog materijala, a mnogo više zbog rada koji je potreban da se naprave. Dizajni su iterativni i često se mijenjaju na osnovu povratnih informacija sportista; a između bojenja, airbrush tehnike, oslikavanja, krojenja i ručnog šivenja, finalni proizvod može nastajati mjesecima.

Osim toga, nema mnogo krojača visoke mode koji mogu da pogode pravu mjeru između funkcionalnosti i estetske ljepote. Mnogi vrhunski klizači, posebno oni koji nastupaju za tim SAD, oslanjaju se na mali krug dizajnera, među kojima je i Mekinon, čiji klijenti uključuju Liu i aktuelnu američku nacionalnu šampionku Amber Glen (Amber Glenn). Dizajner iz Kvebeka Matje Karon (Mathieu Caron), u međuvremenu, radi sa Medison Čok (Madison Chock) i Evanom Bejtsom (Evan Bates), američkim bračnim parom u sportskom plesu na ledu koji je u Pekingu prije četiri godine osvojio ekipno zlato i koji će, zajedno s Liu, nastupiti i na ovogodišnjem takmičenju koje počinje u petak. Japanka Satomi Ito dizajnirala je kostime za Ilju Maljinina (Ilia Malinin), 21-godišnjeg Amerikanca od kog se očekuje da osvoji zlato u muškom singlu.

„Mislim da iza naših kostima stoji nivo umjetnosti koji ljudi zaista cijene“, kaže Mekinon.

Potražnja je za taj izabrani krug stvorila unosno tržište. Mekinon naplaćuje 90 dolara po satu, a u protekloj godini izradila je između 60 i 70 kostima po mjeri, u prosjeku oko 50 sati rada po komadu. Karon, koji će na Igrama Milano–Kortina imati 26 klizača, ima ekonomičniju satnicu od oko 35 dolara, ali mu je rok izrade kostima nešto duži – od 80 do 150 sati.

Kad Olimpijske igre dođu na red svake četiri godine, naglo poraste broj zahtjeva za posljednjim korekcijama i prepravkama. Kako raste intenzitet, raste i prilika. „Svaki novčanik je otvoren“, kaže Karon. „Svi samo žele da budu sigurni da imaju najbolju opciju.“

Za mnoge klizače to je ozbiljan finansijski teret, jer kostime uglavnom plaćaju iz svog džepa. Uz nekoliko izuzetaka, poput Maljinina, koji je navodno u protekloj godini od sponzora zaradio oko 700.000 dolara, i Čok i Bejtsa, čiji se zajednički prihod procjenjuje na više od milion dolara godišnje, klizači uglavnom imaju ograničene mogućnosti zarade i na ledu i van njega.

„Ne govorimo o ljudima koji zarađuju milione dolara, pa čak ni stotine hiljada dolara svake sezone“, kaže analitičarka umjetničkog klizanja Džeki Vong (Jackie Wong). „A sport je prilično skup.“

Uključile se i dizajnerske kuće

Neki elitni klizači dobijaju kostime u zamjenu za promociju dizajnera, ali postoje i drugi načini da se uštedi. Njemački klizački par Minerva Fabijen Haze (Minerva Fabienne Hase) i Nikita Volodin dobio je finansijsku podršku od Katarine Vit (Katarina Witt), koja je osamdesetih godina sa Istočnom Njemačkom osvojila dvije zlatne medalje, dok je Karen Čen (Karen Chen), koja je 2022. osvojila ekipno zlato sa SAD prije nego što je napustila takmičarski krug, najveći dio karijere klizala u haljinama koje je pravila njena majka, a koje su navodno koštale između 1.000 i 1.500 dolara po komadu.

U još jednom alternativnom aranžmanu ove godine, ako Kanađanka Diana Stelato Djudek (Deanna Stellato Dudek) uspije da prebrodi povredu i nastupi u konkurenciji sportskih parova, nosiće prve klizačke haljine koje je dizajnirala modna kuća Oskar de la Renta (Oscar de la Renta) – prilično rijedak primjer da se velika modna kuća upušta u ovaj sport. (Jedan poznat izuzetak je Vera Vang (Vera Wang), koja se kao klizačica zamalo kvalifikovala za američki olimpijski tim 1968. i koja je tokom legendarne modne karijere pravila kostime za sportiste poput Nensi Kerigan (Nancy Kerrigan), Mišel Kvan (Michelle Kwan) i Nejtana Čena (Nathan Chen).)

S obzirom na ulaganja u garderobu, klizači obično pokušavaju da kostime ponovo koriste na revijama, gala-programima i egzibicijama nakon što ih povuku iz takmičenja. Ponekad ih i pozajmljuju. Liu je, na primjer, za gala-program Igara 2022. pozajmila haljinu od španske plesačice na ledu Olivije Smart (Olivia Smart), a plesačica na ledu Emilija Zingas (Emiliea Zingas) koristila je jedan od Gleninih kostima na ovogodišnjem prvenstvu SAD u Sent Luisu.

„Tu ima mnogo razmjene, ponovne upotrebe i reciklaže“, kaže Vong. „To je sportska odjeća prerušena u modu, pa je veoma izdržljiva.“

“Ikea” za kostime

Za dizajnere, iako je teško zamisliti budućnost u kojoj njihovi radovi neće biti traženi među klizačima svjetske klase, ovo je posao koji se teško “skaluje”. Operacije Mekinon i Karona su male – sa po pet, odnosno 17 zaposlenih – a zapošljavanje je uvijek izazov, jer mnogi kandidati nemaju iskustva sa rastegljivim tkaninama koje su u sportu standard.

Ipak, vodeći dizajneri traže načine da dođu do šire baze kupaca. Karonov studio pokrenuo je polu-custom platformu pod nazivom Iconic Skate, koja klizačima omogućava da kombinuju i uparuju unaprijed definisane opcije. „To je kao Ikea kuhinja, ali za klizače“, kaže on.

Radnja Mekinon prodaje pojednostavljene kostime koji smanjuju troškove rada i u maloprodaji koštaju između 399 i 2.000 dolara. „Moraju biti jeftiniji, da bi ljudi uopšte mogli da priušte narudžbu“, kaže ona.

Mekinon je u pravu. Nema mnogo klizača koji mogu da računaju da će svake četiri godine osvojiti zlato.

Justin Birnbaum, Forbes

Olympic Figure Skating Costumes Aren’t Cheap. Just Ask The Designers.