Kako je Vještica iz Blera postala globalni hit, a glumci ostali bez novca i sada rade „obične“ poslove

Dok ovaj revolucionarni indi horor film proslavlja 25. godišnjicu, originalna glumačka ekipa tvrdi da im se duguju milioni profita. Upozoravajuća priča o Holivudu kao džungli za neiskusne.

Kada je saznao da će ove godine biti napravljena nova verzija ‘Projekta Vještica iz Blera’, Džošua Lenard (Joshua Leonard) – jedan od originalnih glumaca u ovom revolucionarnom indi horor filmu iz 1999. godine – bio je u krevetu, prvi put boreći se sa kovidom.

Čuo je za novi projekat – koji horor režiser i producent Džejson Blum (Jason Blum) obnavlja za Lajonsgejt (Lionsgate) – u isto vrijeme kao i svi ostali: kada je vijest objavljena u medijima, što je bio slučaj za svaki nastavak Vještice iz Blera. Lenard je takođe, blago rečeno, bio iznerviran. “Pa sam odlučio da se posvađam sa filmskim studijom”, kaže.

Lenard (49) je svoje frustracije iskazao na način na koji to danas radi većina ljudi – na društvenim mrežama, dugim postom na Instagramu koji je završio riječima: „To je 25 godina nepoštovanja od ljudi koji su (namjerno) prisvojili lavovski dio profita od NAŠEG rada, i to se osjeća kao nešto vrlo neprijatno i nepristojno”. (Preko portparola, Lajonsgejt je odbio da komentariše ovu priču i još se nije javno izjasnio o zahtjevima ili žalbama glumačke ekipe).

S obzirom na monumentalni uspjeh franšize, alternativni naslov za ‘Projekat Vještica iz Blera’ mogao bi biti ‘Mali horor film koji je mogao’. Baziran na izmišljenoj priči o studentima koji su nestali snimajući dokumentarac o vještici koja se krije u šumama Burkitsvila, u Merilendu, film je snimljen sa budžetom od 35.000 dolara (sa troškovima marketinga i postprodukcije, taj broj je porastao na više od 250.000 dolara) i na kraju je prihodovao nevjerovatnih 248 miliona dolara na svjetskim blagajnama.

Analiza OpusData (njegova matična kompanija stoji iza sajta sa podacima o prihodima na blagajnama The Numbers) pokazuje da je ukupan bruto prihod, uključujući pomoćne izvore (prodaja i iznajmljivanje video snimaka, prikazivanje na kablovskoj televiziji i drugo), iznosio 372 miliona dolara, što je cifra koja, čini se, nikada nije bila prijavljena.

Troje glavnih glumaca u filmu – Lenard, zajedno sa Heder Donahju (Heather Donahue) i Majklom C. Vilijamsom (Michael C. Williams) – postali su zvijezde preko noći. Za dvije nedjelje snimanja Vještice iz Blera sa ručnim video kamerama, bili su plaćeni samo 1.000 dolara. Koliko su dodatno zaradili glumci od filma, i koliko su mogli da zarade, nikada nije prijavljeno. Forbes konzervativno procjenjuje da su od premijere filma, glumci dobili po 375.000 dolara, pri čemu je većina došla iz nagodbi, a ne iz profita na blagajnama.

Da su glumci bili plaćeni prema originalnom ugovoru, Forbes procjenjuje da bi svaki od njih dobio otprilike 1,3 miliona dolara (bliže 2,5 miliona dolara kada se prilagodi inflaciji). Zašto glumci Vještice iz Blera nikada nisu dobili te milione je klasičan slučaj holivudskog računovodstva, prakse koju studiji istorijski koriste da sakriju finansijske podatke, i tako izbjegnu dijeljenje profita sa glumačkom ekipom i ekipom filma.

Vratili se svojim redovnim poslovima

Tokom proteklih četvrt vijeka, trio je gledao kako Vještica iz Blera postaje velika franšiza, sa dva nastavka, filmovima napravljenim za televiziju, knjigama, video igrama, pa čak i „sobom za bjekstvo“ u Las Vegasu. Glumci, međutim, više ne rade u tom poslu. Lenard je 2021. godine napustio glumu i sada gradi kuće u dolini Hadson u Njujorku, a Vilijams je savjetnik u srednjoj školi u Vestčester okrugu. Donahju, koja je zakonski promijenila ime u Rei Hens (Rei Hance) kako bi se distancirala od asocijacije sa filmom, živi u Mejnu. Napravili su film o gubljenju u šumi – a još pokušavaju da nađu izlaz.

Dok film ovih dana proslavlja svoju 25. godišnjicu, troje zvijezda su se prošlog mjeseca okupili u intervjuu za Variety kako bi pozvali Lajonsgejt, studio koji posjeduje prava na Vješticu iz Blera (i koji obnavlja franšizu sa Blumhouse Productions) sa spiskom zahtjeva za milione dolara u zaostalim isplatama koje smatraju da im duguju. Među pitanjima za koja se bore su i rezidualne naknade (standardne u SAG-AFTRA ugovorima), radnička prava, i obavještenje prije nego što se najavi novi film o Vještici iz Blera, kako bi se pripremili za ponovno viđanje svojih imena i lica po internetu.

Ali pretežno, kažu, žele da konačno budu priznati od strane Lajonsgejta za njihov doprinos uspjehu filma, uključujući korišćenje njihovih pravih imena kao likova u filmu. Kao što Lenard kaže: “Možemo li da poslujemo i budemo jebeni ljudi u isto vrijeme?”

Vilijams (najpoznatiji kao tip koji stoji u uglu podruma na vrhuncu filma) i Lenard ističu da su fanovi i ljudi koje su upoznali tokom snimanja filma dragocjeni dio njihovog iskustva – ono što Lenard opisuje kao “čast” i “radost.” Znaju da su privilegovani što su povezani sa takvim revolucionarnim filmom. “Ali što se tiče holivudske strane toga, bilo je vrlo lako odbaciti i ‘nastaviti dalje sa ovim ljudima’,” kaže Vilijams.

U srcu njihovog višedecenijskog sukoba sa Lajonsgejtom je originalni ugovor koji je svaki od njih potpisao. Kao i njihovi filmski likovi, ugovor je nestao, ili, u najboljem slučaju, nije dostupan. Kada su tadašnji dvadesetogodišnji glumci angažovani za snimanje Vještice iz Blera, nesindikalizovanog projekta, potpisali su ugovor na jednoj i po stranici, ne razmišljajući previše o tome. “Nije bilo ničega rizičnog”, kaže Lenard. “Bili smo tako zahvalni što smo zarađivali 500 dolara nedjeljno. Jer to je značilo da ne moramo da radimo svoje svakodnevne poslove”. Ključni dio ugovora je bila jedna rečenica koja je garantovala glumcima 1% neto profita ako film zaradi više od miliona dolara.

Neto profit je ozloglašeni dio neprozirnog holivudskog računovodstva, i skoro je star koliko i filmska industrija. Donja granica: Ne postoji garancija da će iko kome je ugovorom dugovan neto profit ikada vidjeti ni centa.

Hitovi koji, navodno, ništa nisu zaradili

Najpoznatiji primjer holivudskog računovodstva je slučaj iz 1990. godine Buchwald protiv Paramount-a, u kojem je Art Buchwald, poznati kolumnista Vašington Posta, tvrdio da je studio ukrao njegovu ideju za film iz 1988. godine ‘Dolazak u Ameriku’. Kalifornijski vrhovni sud je presudio u korist Buchwalda i dodijelio mu odštetu, a u procesu su otkrivena interna dokumenta Paramount-a koja su pokazala koliko su Marfi, između ostalih zvučnih imena, bili plaćeni.

Tada je Paramount tvrdio da ‘Dolazak u Ameriku’ nije ostvario neto profit uprkos prihodima od 288 miliona dolara na blagajnama. U odvojenom pravnom postupku, Paramount i Buchwald su postigli nagodbu. Studio nije priznao nikakvu krivicu. Neto profit, prema knjizi Fatal Subtraction: The Inside Story of Buchwald v. Paramount, „nije stvarno bio profit. To je bilo ono što ostane nakon što studio povrati sve svoje troškove, velikodušno plati poznate talente i uzme veliki dio za sebe”.

Drugi veoma uspješni filmovi na blagajnama, uključujući ‘Ljudi u crnom’ (600 miliona dolara na budžetu od 90 miliona dolara), ‘Forest Gamp’ (678 miliona dolara na budžetu od 55 miliona dolara) i ‘Nestali za 60 sekundi’ (237 miliona dolara na budžetu od 100 miliona dolara) navodno nikada nisu ostvarili profit, prema tvrdnjama njihovih studija. A studiji su obično odbijali da predaju finansijske izvještaje o filmovima osim ako ih sud nije prisilio na to. Zašto? Zato što su “zli monolitni giganti”, kaže advokat za intelektualnu svojinu u industriji zabave Nevil Džonson sa smijehom. “Osim ako nešto nije obavezno, opšte pravilo u industriji zabave je da se to neće ostvariti”.

Nakon premijere na Sundance filmskom festivalu 1999. godine uz velike pohvale, ‘Projekat Vještica iz Blera’ je kupio Artisan Entertainment za 1,1 milion dolara. (Lajonsgejt je na kraju preuzeo Artisan 2003. godine.) Nakon toga, glumci kažu, njihov ugovor je apsorbovan u Artisan. Bili su isključeni iz pregovora od strane Artisana, tvrde, nikada nisu ništa potpisali, i nikada nisu vidjeli nikakve dokumente ili papire koji pokazuju šta se desilo sa njihovim originalnim ugovorom. To znači da nisu imali pojma kakva su njihova prava.

Dvije isplate

Studiji, prema jednom visokorangiranom holivudskom izvršnom direktoru, preuzimaju značajan rizik kada kupuju nezavisni film. “Nije bilo zvijezda. Snimano je ručnim video kamerama, urađeno u stilu cinéma vérité, što nikada ranije nije urađeno u hororu”, rekao je, dodajući da su tvorci filma dobili dobru minimalnu garanciju, što je gotovinski avans od studija, kasnije povraćen kroz prihode sa blagajni. Izvršni direktor takođe vidi odakle dolaze glumci Vještice iz Blera. “Siguran sam da se osjećaju prevarenim”.

Svaki dodatni novac koji su troje glumaca dobili u vezi sa Vješticom iz Blera došao je iz dvije nagodbe, prema glumcima. Prva, oko 300.000 dolara 2001. godine, bila je rezultat Artisana koji je otkupio vlasnička prava od Haxan Films, produkcijske kompanije koja je napravila Vješticu iz Blera. To je bio rezultat neslaganja Haxan-a sa Artisan-om u to vrijeme, prema osobi bliskoj produkcijskoj kompaniji, dodajući da su tvorci filma zastupali zvijezde dok su pregovarali za sebe.

Druga uplata je došla iz federalnog sudskog slučaja iz 2000. godine, Donahju protiv Artisan Entertainment, koji je izazvao studio zbog korišćenja njihovih imena i likova za promociju nastavka, ‘Knjiga sjenki: Vještica iz Blera 2’. Glumci su dobili još po 300.000 dolara, ali većina tog novca je otišla njihovom advokatu, koji je preuzeo slučaj. “Vrijedilo je svaki cent”, kaže Lenard, jer je to značilo da su glumci posiedovali svoja prava imena. Obje nagodbe su isplaćene tokom nekoliko godina. Nakon poreza, to nije mnogo novca za njihov rad u onome što je tada bio finansijski najuspiešniji nezavisni film u istoriji.

Dok je film eksplodirao širom svijeta, glumci su nastavili sa svojim svakodnevnim poslovima kako bi preživjeli, vjerujući da će biti obeštećeni za svoj rad. Vilijams je čak dao otkaz na svom poslu za preseljenje namještaja tokom gostovanja u emisiji Late Night with Conan O’Brien – samo da bi pomoćnik Konana Andi Rihter naišao na njega dvije godine kasnije dok je radio smjenu u jednom kiosku sa hot dogovima u Holivudu.

“Gleda me, naravno da me se sjeća. I ima taj pogled koji sam vidio milion puta tokom 25 godina”, sjeća se Vilijams. “Taj pogled koji su svi imali: ‘Šta radiš ovde?’ ‘Šta se dogodilo?’ Ja sam bio, kao – Nismo dobili novac. [Rihter] je bio kul i ljubazan i divan i vratio se na svoj posao na televiziji. A ja sam ostao i pekao hot dogove”. (Predstavnici Rihtera nisu odgovorili na pitanja Forbes o tome da li se sjeća tog incidenta).

Zatim je uslijedila reakcija. Do danas, fanovi pretpostavljaju da su zvijezde Vještice iz Blera bogate, kaže Vilijams. Donahju je bila oštro kritikovana zbog odluke njenog lika da ne prestane sa snimanjem, što glumci sada pripisuju kasnim ’90-im, kulturnom odbacivanju snažne ženske protagonistkinje. Njeno čuveno izvinjenje – plačući pred kamerom, sa suzama i slinom koja curi niz lice – bilo je parodirano, i nominovana je za najgoru glumicu na dodjeli Zlatnih malina te godine. Odbila je intervju za Forbes, ali je u pisanoj izjavi upućenoj Lajonsgejtu rekla: “Treba da, u najmanju ruku, platite industrijski standardne rezidualne naknade za trajnu kulturnu relevantnost i živu zaostavštinu mog rada u Vještici iz Blera…Ako nemamo vrijednost, molim vas prestanite da nas koristite. Pošto to nećete učiniti, molim vas platite nas”.

Drugi najbolji ishod ponovnog interesovanja za Vješticu iz Blera bi bio da se novi film obustavi, kaže Lenard. Nakon telefonskog razgovora sa Džejsonom Blumom, osnivačem Blumhouse Productions, Lenard tvrdi da ga je režiser zamolio da prestane sa negativnim objavama na društvenim mrežama: “Ako nastavite sa ovim, ubijate IP”.

Gube nadu

Glumci, kaže Lenard, takođe žele sastanak sa šefom filmskog odjeljenja Lionsgate-a, Adamom Fogelsonom. U tekstualnim porukama koje je vidio Forbes, Blum je rekao da je razgovarao sa Fogelsonom i “nadao se da će se sastati i naći rješenje” negdje na jesen. (Blum, preko predstavnika, odbio je da komentariše),

Glumci priznaju da su mogli više učiniti da dobiju profit i pravnu zaštitu, ali su bili nevoljni da idu u rat sa studijom tako rano u svojim karijerama. “Studiji su imali mnogo, mnogo, mnogo, mnogo sreće što smo bili sindikalno neorganizovani glumci”, kaže Vilijams, “I oni su to znali bolje nego mi, garantovano, jer to je njihov posao prije nego što je bio naš”.

Krajnja nada je da će izlaskom njihovog dugotrajnog sukoba sa studijom u javnost, druge mlade kreativce u industriji zaštititi od slične sudbine. “Ne dozvolite da vam se ovo dogodi,” kaže Vilijams. “Sjedite sa ljudima koji zarađuju novac na vašem radu i pregovarajte ponovo o tome”.

Prije nego što su vijesti o novom filmu izašle, glumačka ekipa je večerala sa originalnim korediteljem Eduardom Sančezom, prvi put nakon što su se svi okupili otkako je film postao fenomen prije 25 godina. Vilijams kaže da je večera bila katarzična. “Bilo je suza, i bilo je smijeha, i bilo je svega što dijelite kada se desi veliki životni događaj. Biti u ‘Projektu Vještica iz Blera’ je jedan od pet najvećih životnih događaja.”

Sa novim filmom u pripremi, Leonard kaže da su glumci posvećeni borbi do kraja, kako za priznanje, tako i za nadoknadu. On je, međutim, pesimističan da će Lajonsgejt pristati na njihove uslove. “Ne mislim da će se okrenuti i dati nam bilo šta”, kaže Leonard, “osim ako ne postane lakše za njih da nas plate, nego da nas ne plate”.

Lisette Voytko-Best, novinarka Forbes

Why ‘The Blair Witch Project’ Made A Killing For The Studio—But Not Its Stars