Zašto sankcije protiv Rusije ne djeluju? Razlog se možda krije u bumu njemačkog izvoza u – Kirgistan

Sumnje o efikasnosti zapadnih sankcija Rusiji prate ih još od prvog paketa koji je Evropska unija donijela 23. februara 2022. godine – dan prije nego je Rusija poslala svoju zastrašujuću vojnu silu na Ukrajinu. U međuvremenu ih je usvojeno još deset, svaki put uz sve teži dogovor 27 članica. Međutim, sve je više pokazatelja da Rusija uspješno zaobilazi ove sankcije uvozeći robu preko zemalja poput Kirgistana.

Posljednji, 11. paket sankcija, donesen 23. juna ove godine, bio je namijenjen upravo snažnijem suzbijanju izbjegavanja sankcija preko trećih zemalja koje bi robu s dvojnom (civilnom i vojnom) namjenom mogle transferisati dalje u Rusiju.

Na tu su temu objavljene nebrojene analize i komentari s dijametralno suprotnim zaključcima. Ono što je nesporno je da je, barem po službenim podacima, udarac na rusku ekonomiju nakon početnog šoka mnogo slabiji nego se očekivalo. Jedan od razloga za to se, po svemu sudeći, krije u činjenici da je, paralelno s drastičnim padom uvoza u Rusiju iz EU, uvoz iz susjednih zemalja poput Gruzije, Kazahstana i Kirgistana uzletio.

Najbolja potvrda da ovdje ne može biti riječi o spontanom povećanju robne razmjene je enormni rast izvoza motornih vozila i njihovih djelova iz Njemačke u Kirgistan.

Naime, prema podacima koje je na X-u (bivši Twitter) ove sedmice objavio Robin Bruks (Robin Brooks), glavni ekonomista na Institutu za međunarodne finansije, taj je izvoz porastao nerealnih 5500 odsto od početka totalne ruske invazije na Ukrajinu u februaru prošle godine do septembra ove godine.

Bruks: Ne morate biti raketni naučnik da znate da sve ove stvari idu prema Rusiji

“Ne morate biti raketni naučnik da znate da sve ove stvari idu prema Rusiji. Nije da je Kirgistan odjednom u velikom procvatu. Njemačka to mora zaustaviti”, poentirao je Bruks uz grafikon koji prikazuje mjesečni izvoz dobara u Kirgistan, podijeljen u kategorije mašina, motornih vozila i djelova te ostalog.

Zanimljivo, u komentarima mu je odgovorio niko drugi nego zamjenik predsjednika Vlade Kirgistana, Edil Baisalov, tvrdeći da je nevjerovatni rast naprosto rezultat “ekonomskog procvata” na temelju “značajne administrativne reforme i praktikovranja dobre vladavine (drugim riječima, ne krademo)”.

U ranijoj Bruksovoj objavi na ovu temu od prošlog mjeseca, grafikon pokazuje rast ukupnog izvoza iz Njemačke u Kirgistan od 1400 odsto u prvih 8 mjeseci ove godine u odnosu na isti period 2019.

“Ali puno te robe nikad ne stigne u Kirgistan, što pokazuje daleko manji uvoz iz Njemačke (crno). Ove stvari idu u Rusiju”, zaključio je ovaj ekonomist i bivši glavni strateg za forex tržište Goldmen saksa (Goldman Sachs).

I zaista, statistika uvoza u Kirgistan iz Njemačke koju je prikazao, a za koju tvrdi da se radi o službenoj nacionalnoj statistici o spoljnotrgovinskoj razmjeni, upadljivo je niža od izvoza iz Njemačke u Kirgistan, što sugeriše da onaj dio koji nedostaje zaista završava u nekoj trećoj zemlji. Na primjer u Rusiji, s kojom je bila u zajedničkoj sovjetskoj državi – u kojoj je, naravno, Biškek (glavni grad Kirgistana) bio potpuno potčinjen Moskvi.

Ovaj ekonomski analitičar je u još jednoj objavi grafikonom ilustrirao da nije samo izvoz iz Njemačke za Kirgistan doživio iznenadni uzlet, već i iz Litvanije i Poljske, a u manjoj mjeri iz Italije, Finske i SAD-a.

“Nakon što je Rusija napala Ukrajinu, možete vidjeti kako se proširila vijest da je Kirgistan dobar kanal za zapadni izvoz u Rusiju. Litvanija i Njemačka su to prve shvatile. Zatim Poljska , zatim Italija i Finska. Čak su i SAD uključene u ovo…”, napisao je. Ipak, iz grafikona se vidi da je izvoz iz Litvanije pao jednako strelovito kako je i skočio, a izvoz iz Poljske i Njemačke takođe je u padu u drugoj polovini ove godine.

I zaista, prema podacima Savezne statističke kancelarije Njemačke, u julu je došlo do oštrog pada izvoza (54.229.000 eura) u odnosu na jun (72.895.000 eura), a pad se nakon vrlo blagog rasta u avgustu nastavio i u septembru (53.720.000 eura).

Izvoz iz EU skočio s 1,8 na 3,1 milijarde dolara mjesečno

Gledano u nešto dužem vremenskom roku, doduše, jasno je da svjedočimo eksplozivnom i prilično suspektnom rastu koji obuhvatta čitav niz zemalja. Na sljedećem grafikonu koji je Bruks objavio tako se vidi da je izvoz iz Estonije porastao za vrtoglavih 10.000 odsto u prvoj polovini 2023. u odnosu na prvu polovinu 2019. godine, iz Finske za 3100 odsto, iz Poljske za 2.200 odsto, a iz Grčke za 2.100 odsto.

Ako se ovdje ne radi o potajnom izvozu, onda Kirgistan očigledno prolazi kroz nekakav egzorbitantan, nikad viđeni ekonomski boom, o kojem ništa ne znamo
Srećko Matić

“Prije ruske invazije na Ukrajinu, izvoz iz EU u centralnu Aziju u prosjeku je iznosio 1,8 milijardi dolara mjesečno. Od invazije iznosi 3,1 milijardu dolara mjesečno. Sve te dodatne stvari idu u Rusiju – centralna Azija je samo usputna stanica. EU mora zatvoriti taj stražnji kanal koji pomaže Putinu”, upozorio je u objavi od četvrtka.

Prior to Russia's invasion of Ukraine, EU exports to Central Asia averaged $1.8 bn per month. Since the invasion, that's been $3.1 bn per month. All that extra stuff heads to Russia – Central Asia is just a way station. EU needs to shut down this back channel that helps Putin… pic.twitter.com/WTYfpW4brF

— Robin Brooks (@RobinBrooksIIF) November 30, 2023

Zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza od Armenije do Kazahstana, koje su i dalje u većoj ili manjoj mjeri u sferi utjecaja Rusije, već su dulje vrijeme pod sumnjom da pomažu zemlji agresoru u sustavnom izbjegavanju sankcija. Iz tog razloga je i delegacija Europskog parlamenta u kolovozu posjetila Biškek, gdje se sastala s predsjednikom Sadirom Japarovim.

“Međunarodne sankcije nisu usmjerene na Kirgistan već na agresorske zemlje kao što su Rusija i Bjelorusija. Razumijemo situaciju Kirgistana i njegovu uključenost u organizacije poput Euroazijske ekonomske zajednice (EAEU) i Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO)Međutim, osuđujemo napore bilo koje zemlje da izbjegne te sankcije, uključujući nezakonit izvoz i uvoz robe s popisa sankcija”, poručio je u sklopu tog posjeta David McAllister, šef Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta.

Srećko Matić: De facto nema nikakve sumnje da se sankcije ovdje zaobilaze

“Mi ne možemo sa stopostotnom sigurnošću reći da li se ovdje radi o tajnom izvozu u Rusiju preko Kirgistana kao posrednika. To ne možemo zato što nemamo pristup stvarnim podacima o kirgistanskom spoljnotrgovinskom bilansu. Ono što znamo je da Kirgistan njeguje vrlo dobre ekonomske odnose s Rusijom, da radi na izgradnji infrastrukture s ciljem povećanja bilateralne robne razmjene, poput novog kompleksa ogromnih skladišta u blizini glavnog grada Biškeka. Ako se ovdje ne radi o potajnom izvozu, onda Kirgistan očigledno prolazi kroz nekakav egzorbitantan, nikad viđeni ekonomski boom, o kojem ništa ne znamo”, komentarisao je novinar Dojče velea (Deutsche Welle) Srećko Matić za Forbes Hrvatska.

“Zbog tako naglog porasta volumena njemačkog izvoza u tu zemlju, po mišljenju ovdašnjih ekonomskih stručnjaka de facto nema nikakve sumnje da se sankcije ovdje zaobilazi i to na posebno drastičan način. Eksperti zapravo Kirgistan smatraju simptomom geopolitičke slabosti današnje EU, koja ili nema nikakve instrumente da to spriječi, ili to ne želi spriječiti”, ocjenjuje Matić: “Nije porastao samo njemački izvoz u Kirgistan, enormne stope raste bilježe i Poljaci, Mađari ili Česi. Stručnjaci zato kritikuju da nigdje u svijetu ne postoji tako velik jaz između onoga što se proklamuje i onoga što se događa u stvarnosti, kao u današnjoj EU.”

U isto vrijeme, napominje Matić, Rusija je kao izvozno tržište sve manje relevantna za Njemačku: “Vrijednost njemačkog izvoza je u 2022. iznosio samo oko 15 milijardi eura. To je bilo 45 odsto manje nego u 2021. Prema zvaničnim podacima, Rusija je na top-listi najvažnijih izvoznih destinacija za njemačke firme u prošloj godini pala s 15. na 23. mjesto. Radi poređenje: u 2022. njemački izvoz u Poljsku je bio „težak“ 91 milijardi eura.”

Goran Šaravanja: To je pitanje vjerodostojnosti i dojma koji EU ostavlja globalno

“S takvim, uslovno rečeno, egzotičnim ekonomijama ne bismo očekivali tako značajnu robnu razmjenu. Pitanje je može li EU zapravo na jedan konzistentan način pristupiti tim sankcijama s obzirom da se radi o 27 zemalja članica. Mene lično ne iznenađuje da neka preduzeća unutar država članica pronalaze načine, ali to je svakako pitanje vjerodostojnosti i dojma koji EU ostavlja globalno, s obzirom na to da je uvela više paketa sankcija”, komentarisao je za Forbes Hrvatska Goran Šaravanja, glavni ekonomista Hrvatske gospodarske komore (HGK).

On naglašava da nije samo Njemačka u pitanju: “Ona nije jedina članica EU iz koje je povećan izvoz. Ni Kirgistan nije jedina zemlja povećanog uvoza, tu su i druge zemlje – Kazahstan, Gruzija, Azerbajdžan, cijela Centralna Azija. Ali, recimo, iz podataka vidimo da iz Nizozemske i Belgije nema rasta, odnosno preusmjeravanja izvoza prema Centralnoj Aziji nakon ruske invazije, dok iz Irske i Grčke definitivno imamo.”

“Jasan je finansijski imperativ koji motiviše neke kompanije na probijanje sankcija. Neki ne odole tom iskušenju. Ali više je mogućih motiva, potencijalno političkih”, konstatuje Šaravanja.

I zaista, podaci koje je objavio i Bruks pokazuju značajno povećanje izvoza iz Irske i Grčke, ali ne i iz Nizozemske i Belgije, što je po njemu dokaz da “nema jedinstvene primjene” kontrole izvoza na nivou EU.

A podatke o rastu izvoza koje je Bruks takođe objavio – 821 odsto u Kirgistan, 98 odsto u Kazahstan, 81 odsto u Gruziju i 28 odsto u Azerbajdžan – komentarisao je i Endrju D’Anieri (Andrew D’Anieri) iz Eurazijskog centra Atlantskog vijeća, nazivajući ih “dokazima u prilog sekundarnih sankcija na entitete u Kirgistanu”.

A kako je američki Vošington post (Washington Post) otkrio u svom istraživanju ovog fenomena, među robom koja se u Rusiju potajno uvozi preko Kirgistana su i kineski dronovi koji se vode kao mašine za zaprašivanje usjeva. To je, uz osjetljivu elektroniku poput poluprovodnika i pretvarača napona, pravi primjer već pomenute robe dvojne namjene kakva Rusiji itekako može koristiti u njenom brutalnom, sad već gotovo dvogodišnjem, pokušaju pokoravanja Ukrajine.

Petar Stošić, Forbes Hrvatska