Ukinuta izrada penija poslije 230 godina: Da li je ovo kraj ere 9,99 cijena
Sve se završilo pritiskom na dugme. Prije dva dana je šef Trezora SAD Brendon Bič (Brandon Beach) prišao čeličnoj kontrolnoj tabli u „sobi za penije“ u kovnici u Filadelfiji. Poslao je posljednju seriju novčića od jednog centa da zazveče u posudi. Time je, zvanično, peniju došao kraj. Novi peniji više neće biti kovani, a postojeća zaliha će se postepeno smanjivati kako stari budu nestajali u zaboravljenim kasicama-prasicama, jastucima na kauču i fiokama s krupnim sitnicama.
Bič, koga je Tramp imenovao u maju 2025, pripisao je predsjednikovoj „agendi zdravog razuma“ zaslugu za ukidanje penija. Rekao je da je to istorijski trenutak. Prvi put od 1857. da su SAD povukle iz opticaja jedan kovani novac.
Bio je to i trenutak pripremljen za kamere. U stvarnosti, istakli su zaposleni, posljednji peniji namijenjeni za upotrebu u javnosti napustili su kovnicu još u julu. Ali, kao i mnogo toga u današnjoj politici, radilo se o stvaranju predstave.
(Ti posljednji kovani peniji? Biće prodati na aukciji i neće ući u opticaj).
Istorija penija
Peniji postoje gotovo koliko i sama država. Samo nekoliko godina nakon što je Ustav SAD zvanično ratifikovan, nova vlada je počela da razrađuje pojedinosti za novoformiranu državu. To je uključivalo i donošenje Zakona o kovanju novca iz 1792. godine. On je naložio kovanje zlatnih, srebrnih i bakarnih novčića. Novi novčići uključivali su orlove (10 dolara), pola orla (pet dolara), četvrt orla (dva i po dolara), dolar, pola dolara, četvrt dolara, dizmi (nije greška – to je izvorni naziv za novčić od 10 centi, koji je 1837. preimenovan u „dajm“), pola dizmija (današnji nikl), cente i polu-cente.
Prvi peniji, kovani 1793. godine, bili su napravljeni od čistog bakra (tada je to bio jeftin metal). Na njima je bila žena sa raspuštenom kosom kao simbol slobode. Gospođa Sloboda ostala je na peniju više od 60 godina.
Peni je 1857. postao manji i jeftiniji za proizvodnju, sa sastavom od 88% bakra i 12% nikla. Dizajn se takođe promijenio. Na aversu (glava) se pojavio leteći orao, a na reversu (rep) vijenac tokom 1857. i 1858. godine. Nakon toga je od 1859. do 1909. uveden čuveni „Indijanac“.
Abraham Linkoln (Abraham Lincoln) je 1909. postao prvi predsjednik čiji se lik našao na američkom novčiću, u čast stote godišnjice njegovog rođenja. Peni se tokom 20. vijeka i dalje pravio od mješavine bakra i nikla, osim jedne izuzetne godine. Peniji su 1943. pravljeni od čelika presvučenog cinkom jer je bakar bio neophodan tokom Drugog svjetskog rata (kovnica se nakon rata vratila starom sastavu).
Od 2010. pa sve do posljednjeg penija iskovanog 2025. godine, dizajn je nosio motiv „Štita Unije“, sa Linkolnovim likom na aversu i štitom na reversu. Količina bakra u peniju ponovo je drastično smanjena. Moderni peniji bili su izrađeni od 97,5% cinka sa 2,5% bakarne prevlake.
Troškovi više nisu imali smisla
Čak i uz smanjenu količinu bakra, ekonomija proizvodnje penija više nije imala smisla. Rast cijena metala i drugih troškova značio je da je kovnica gubila novac na svakom peniju – oko 3,69 centi po novčiću.
Istovremeno, potražnja za sitnim novcem se smanjivala. Amerikanci više nisu posezali za kovanicama prilikom plaćanja. Umjesto toga, kupovine su obavljali prevlačenjem kartica, klikovima i tapkanjem telefona. Čak su i automati za igre i perionice veša prešli na sistem bez gotovine.
„Svaki peni košta više da se napravi nego što vrijedi“, rekao je Bič u Filadelfiji. „Obustavljanje proizvodnje štedi poreskim obveznicima procijenjenih 56 miliona dolara godišnje“.
Ministar finansija Skot Besent (Scott Bessent) već je zvanično naložio kovnicama u Filadelfiji i Denveru da obustave proizvodnju, prema nalogu predsjednika Trampa. „Predugo su Sjedinjene Države kovale penije koji nas doslovno koštaju više od dva centa“, napisao je Tramp u objavi na Truth Social-u u februaru. „To je ogromno rasipanje! Naredio sam svom ministru finansija da zaustavi proizvodnju novih penija“.
U to vrijeme, ukupna proizvodnja kovanog novca u SAD već je pala sa vrhunca od 15 milijardi komada iz 2021. na manje od šest milijardi prošle godine. Broj zaposlenih u kovnici takođe se smanjio – sa oko 400 na 300 – kako je automatizacija napredovala, a novo zapošljavanje usporavalo.
Kovnica SAD prijavila je gubitak od 85,3 miliona dolara na proizvodnji skoro 3,2 milijarde penija u fiskalnoj 2024. godini, prema godišnjem izvještaju podnijetom Kongresu. Svaki peni koštao je gotovo 0,037 dolara, u odnosu na 0,031 dolara prethodne godine.
(Kovnica takođe gubi novac i na niklu. Svaki novčić od 0,05 dolara košta skoro 0,14 dolara da se napravi. Međutim, pravljenje dajmova košta manje od šest centi, kvortera oko 15 centi, a pola dolara skoro 34 centa).
Kako funkcioniše opticaj novčića
Većina potrošača dolazi do kovanog novca tako što dobije kusur prilikom kupovine na malo. A svako ko je radio u maloprodaji zna da se višak sitnog novca u blagajnama redovno polaže u banke. Te banke ili finansijske institucije kovnica naziva FI.
Pošto FI ne izdaju svakodnevno novčiće na šalterima, višak kovanog novca deponuju u jednu od 28 kancelarija za gotovinu Federalnih rezervi ili u njihove spoljne lokacije. Ti depoziti čine oko polovine novčića koji stižu u Federalne rezerve. Još oko 40% dolazi od kompanija koje prerađuju i razvrstavaju kovani novac, a preostalih 10% čine novi novčići iz kovnice.
Istovremeno, Federalne rezerve primaju narudžbine za isporuku kovanog novca. Potom se novčići distribuiraju ka otprilike 11.000 FI širom zemlje, u zavisnosti od potreba lokalnog tržišta. Federalne rezerve puštaju u opticaj između 50 i 70 milijardi novčića godišnje, u vrijednosti od oko četiri do sedam milijardi dolara.
Ako postoji manjak, kovnica će povećati proizvodnju, ali to nije bio slučaj. Od 2008. do 2012. ukupni inventar penija, nikla, dajmova i kvortera smanjio se 43%, a narudžbine FI takođe su opale.
Zaokruživanje prilikom prodaje
Nestanak penija možda će vas natjerati da se zapitate: Šta se sada dešava na kasi?
Djeluje kao da bi moglo da bude jednostavno. Za transakcije gotovinom, iznosi bi sada trebalo da se zaokružuju na najbližih pet centi – naviše (ako iznos završava na .03 ili .04) ili naniže (ako završava na .01 ili .02). Naravno, to važi samo za gotovinu. Za kartice i digitalna plaćanja ništa se ne mijenja i iznosi ostaju precizni u cent.
Ali možda neće biti tako lako. Najmanje 10 saveznih država i lokalnih zajednica imaju zakone o gotovinskom plaćanju koji treba da obezbijede da kupci koji plaćaju gotovinom ne budu u gorem položaju od onih koji koriste elektronske metode plaćanja, što praktično sprečava zaokruživanje iznosa naviše ili naniže. Ranije ove godine Nacionalno udruženje prodavnica mješovite robe (NACS) poslalo je pismo Odboru za bankarstvo i Odboru za finansijske usluge Predstavničkog doma. Pozvali su zakonodavce da donesu nacionalni zakon koji bi dozvolio zaokruživanje kako preduzeća ne bi kršila lokalne zakone. To se još nije desilo.
A nisu samo državni i lokalni zakoni potencijalni problem. NACS je sugerisao da bi zaokruživanje za kupce koji koriste gotovinu moglo da prekrši i uslove Programa dodatne ishrane (SNAP).
Kako ovo utiče na potrošače?
U praksi, ekonomisti kažu da će efekat za potrošače biti zanemarljiv. Smatra se da će potrošači ponekad platiti malo više, a ponekad malo manje, bez mjerljivog uticaja na inflaciju. To je dobra vijest za Amerikance umorne od troškova.
Studije iz Kanade, koja je ukinula svoj peni 2012. godine, pokazuju da se zaokruživanje s vremenom izjednačava. Ali jedna studija objavljena ranije ove godine u saradnji sa filijalom Federalnih rezervi u Ričmondu navodi da se te studije oslanjaju na simulirane iznose transakcija zasnovane na cijenama pojedinačnih trgovaca i pretpostavkama o kupovnim navikama i porezima na promet. To dovodi do pomiješanih zaključaka.
Koristeći podatke iz DCPC ankete iz 2023. godine, istraživanja podržanog od Federalnih rezervi, koja prati stvarna plaćanja reprezentativnog uzorka potrošača, procijenili su da bi „porez za zaokruživanje“ (zaokruživanje transakcija gotovinom na najbližih pet centi) mogao koštati američke potrošače približno šest miliona dolara godišnje.
Psihologija određivanja cijena takođe bi mogla da se promijeni. Decenijama su trgovci koristili „trik od 99 centi“. Ideju da burger od 4,99 dolara ili košulja od 19,99 djeluju znatno jeftinije od pet ili 20 dolara. Sa zaokruživanjem, ti trikovi mogu izgubiti snagu. Naročito pri gotovinskim plaćanjima koja će sada završavati na lijepe, okrugle brojeve.
A šta je sa porezima na promet?
Važno je istaći da gradovi i savezne države – koji nisu imali nikakvu ulogu u odluci o ukidanju penija – i dalje moraju da obračunavaju porez na promet prije zaokruživanja krajnjeg iznosa pri plaćanju gotovinom. Međutim, ovaj potez uvodi određenu neizvjesnost u obračunavanje poreza, jer ovakvu situaciju do sada nismo imali. Ukidanje polu-centa prije skoro 225 godina desilo se mnogo prije uvođenja poreza na promet. Misisipi je 1930. postao prva država koja je uvela opšti porez na promet.
Zaokruživanje cijena za gotovinu, ali ne i za kartice, moglo bi da unese zabunu na kasi pri obračunu poreza, pa čak i da dovede do tužbi. Potrošači bi mogli da se zapitaju da li je fer plaćati viši porez pri plaćanju gotovinom. Posebno sada kada mnogi razmišljaju o prelasku na gotovinu jer će naknade za kartično plaćanje uskoro porasti.
Trgovci se takođe pitaju da li će postojati neka vrsta prelazne pomoći za obračune. Da li je bolje naplatiti malo više ili malo manje?
Trenutno ne postoji „pravilo za zaokruživanje“ specifično za ukidanje penija. Savezne države i lokalne zajednice, od kojih neke imaju i frakcionalne poreze na promet (poput poreske stope od 6,25% u Masačusetsu ili 5,5% u Nebraski), trebalo bi naknadno da izdaju dodatne smjernice.
Šta slijedi?
Nije sasvim jasno da li je Tramp imao moć da samostalno ukine peni. Budući da specifikacije valute, uključujući veličinu i metalni sastav kovanica, određuje Kongres. Kada je 1857. ukinut polu-cent, to je učinjeno odlukom Kongresa. Možda to neće ni biti važno. Malo je vjerovatno da će iko u Kongresu tražiti povratak penija.
I dok peniji možda više neće silaziti sa proizvodnih traka, oni će ostati prisutni – bar neko vrijeme. Procjene Američkog udruženja bankara govore da je još u opticaju oko 250 milijardi penija. Pošto ih ima toliko mnogo (i dalje su zakonsko sredstvo plaćanja), trebalo bi da prođu godine prije nego što u potpunosti nestanu iz upotrebe.
Kelly Phillips Erb, Forbes
What The End Of The Penny Means For Consumers