Svjedočenje vještaka FTN: Do pada nadstrešnice bi došlo vrlo brzo i bez radova

Vještaci Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu svjedočili su krajem prošle godine pred višim javnim tužiocem i braniocima (sada okrivljenih) 13 osoba, da bi se nadstrešnica na željezničkoj stanici vrlo brzo srušila i da na njoj nisu bili izvođeni bilo kakvi radovi, pokazuju njihovi iskazi u koje je uvid ima Forbes Srbija.

Oni su najprije pojasnili da do pada ne bi došlo bez ikakve adaptacije jer su zatege projektovane sa koeficijentom sigurnosti od 2,25. To znači da bi izdržale dodatno opterećenje od 40 do 50 kilograma po kvadratu. To bi povećalo ukupno opterećenje nadstrešnice do 10%.

Međutim, problem je bila korozija na zategama. Dotrajalost žica po njima je primarni uzrok pada.

Zato je u nastavku ispitivanja jedan od vještaka naveo da bi „došlo do pada u jednom kraćem vremenskom periodu kada bi korozija još napredovala za vrlo mali stepen“.

Drugi je dodao da bi „vjerovatno vrlo brzo došlo do pada nadstrešnice u situaciji da na nadstrešnici nisu izvođeni bilo kakvi radovi, uzimajući u obzir koroziju“. U okviru tog zaključka je u obzir uzeo opterećenje koje bi predstavljali vjetar i snijeg.

Uprkos dugotrajnom ispitivanju advokata i stručnih saradnika, vještaci su ostali pri svom nalazu.

Ne zna se kako je korozija nastala

Oni su rekli i da se ne može utvrditi kako je korozija nastala. Pretpostavljaju da je nastala na isti način. I pojavila se na oko 25 do 35 centimetara od kotvi zalivenih u krovu. Pogotovo je nemoguće utvrditi po godinama kako se korozija „razvijala“.

Na pitanje da li su se vidjela oštećenja na zategama u vrijeme izrade Idejnog projekta, oni su odgovorili da sa zemlje u normalnim okolnostima nije moguće vidjeti da postoji zazor između cijevi zatega i mjesta gdje ulaze u krov, ali da jeste bilo oštećenja. To su objasnili time da se na slikama (ističući one iz 2014) vide fleke oko zaštite zatega, na spoju sa krovom.

Oni su dodali i da su na licu mjesta utvrdili da je postojao zazor od nekoliko centimetara.

Mišljenja su i da se mjesto pojave rđe nije moglo utvrditi samo vizuelnim pregledom. Tvrde da provjera stanja ne podrazumijeva samo vizuelni pregled nego „sve potrebne preglede“. Pojasnili su da postoje redovni, ali i detaljni pregledi. I da je stanje zatega uvijek moralo da bude od posebne važnosti. Rekli su da je moralo da se precizno utvrdi njihovo stanje nakon isteka eksploatacionog vijeka. Dodali su da nije bio propisan životni vijek konstrukcije.

Kako utvrditi

Vještaci su više puta pitani kako je mogao da se utvrdi problem. U jednom dijelu svedočenja oni su se pozvali na fotografije iz različitih perioda. I da je oko svake od zatega na mjestu ulaska u krov došlo do otpadanja maltera i betona. Ipak, uzrok otpadanja se ne može utvrditi sa 100% sigurnošću odnosno da može da bude više razloga, naveli su vještaci.

Jedan od razloga mogu biti zemljotresi koji pomjeraju i zgradu i nadstrešnicu. To je moglo da odvoji beton od zatege. Drugi razlog moglo je da bude temperaturno dejstvo na zaštitu zatege i betona odnosno skupljanje i širenje zaštite zatege. Treći razlog je da neko od prethodnih oštećenja uzrokuje oštećenje žica, a potom da dodatno oštećenje dovede do korozije.

Na pitanje advokata odgovorili su da fotografije nisu tog kvaliteta da bi mogla da se vidi korozija cijevi. Ali i da se na njima vidi otpadanje betona i maltera što je po njima indikacija da postoji problem.

Kamera?

Vještaci su upitani kako je trebalo projektanti da izvrše ispitivanje žica. Imajući u vidu da nije bio vidljiv spoj žica i kotvi. Odgovorili su da to zahtijeva angažovanje stručnih lica. Oni bi utvrdili metodu provjere i to bi radili „dok ne bude sigurno da poznaju situaciju odnosno stanje konstrukcije“.

Jedan od vještaka je rekao da je stanje u zategama moglo da se provjeri manje invazivnom metodom. Objasnio je da je mogao da se obije malter oko zatege i da se „uđe“ sa endoskopskom kamerom. Drugi je potvrdio da postoji takva metoda, ali da je trebalo uraditi i destruktivnu metodu ako to zahtijeva pregled. Ako bi kamera pokazala da na jednom mjestu postoji korozija, provjera bi se ponovila na drugim mjestima. I to bi trajalo nekoliko dana, po mišljenju vještaka. Svoje tvrdnje branili su i time da je riječ o objektu starom 60 godina. Kao i da je u građevinskoj praksi poznato da je ovakav element otkazivao u nekoliko navrata. Dodali su da je „neprihvatljivo“ ostaviti zatege bez adekvatnog pregleda.

Dvije zatege od ranije nisu nosile nadstrešnicu

Vještaci su još u svom vještačenju opisali da dvije zatege od ukupno 18 nisu bile u funkciji. Riječ je o stručnom opisu i korišćenju termina da su neaktivne i da nisu prenosile opterećenje.

U svjedočenju su objasnili da je sasvim sigurno da dvije zatege nisu bile u funkciji. Odnosno, da nisu nosile nadstrešnicu i to – decenijama. To je utvrđeno na osnovu korozije, ali nije moguće utvrditi šta je tačno izazvalo „toliku koroziju“ na te dvije zatege.

I za procjenu da je 40% žica u ostalim zategama bilo neaktivno, a što se na više mjesta pominje u optužnici, rekli su da je to – optimistična procjena. Po mjerenjima IMS-a (Instituta za ispitivanje materijala), više od 45% presjeka žica je bilo oštećeno.

Objašnjeno je i da su na video snimku frejm po frejm utvrdili od kojih kotvi je krenulo otkazivanje zatega.

Analizirano je 14 kotvi sa krova (od 18) i još četiri su izvađene iz ostataka nadstrešnice. Po njima je zaključeno da su ostale kotve u nadstrešnici bile u dobrom stanju. Jedan od vještaka nije mogao da odgovori da li bi rezultat od 40% bio gori da su analizirane sve kotve. Ocijenjeno je da bi bio lošiji da su utvrdili da su i kotve iz nadstrešnice bile zahvaćene korozijom.

Smanjenje nosivosti mjerili su upoređivanjem presjeka zdravih žica i onih nagriženih korozijom.

Ko je trebalo da utvrdi stanje zatega

Jedan od vještaka rekao je da je bila obaveza investitora (Infrastruktura željeznice Srbije) da kontroliše stanje objekta. Dodaje da u zapisniku o primopredaji zgrade nema konstatacije o konstruktivnom stanju stanične zgrade.

Nisu utvrdili uvidom u arhivski projekat da postoji uputstvo za održavanje objekta.

Ipak, mišljenja su da je projektant konstrukcije trebalo da izradi elaborat o stanju konstrukcije. Oni smatraju da mjerenja koja je obavio arhitekta nisu dovoljna za izradu projekta konstrukcije. Za ocjenu stanja iz projekta arhitekture da je objekat u dobrom stanju rekli su da predstavlja ocjenu stanja konstrukcije. Ali, i ponovili da to nije dovoljno za bilo kakva projektovanja konstrukcije.

Rat pravnika i građevinaca?

Iz iskaza vještaka se može naslutiti da će advokati odbrane na suđenju „napasti“ nalaze vještačenja. To su učinili već na ispitivanju. Oni se nisu složili da su vještaci precizno utvrdili nivo opterećenja kojem je nadstrešnica bila izložena pri samoj izgradnji. Takođe, osporili su i da je precizno utvrđeno koliko je starog materijala uklonjeno sa nadstrešnice pri posljednjim radovima pa zato nisu mogli da precizno utvrde ni posljednje opterećenje. Ono što može da se očekuje da bude tačka sporenja jeste i razlika u činjenici da su vještaci pri izradi nalaza imali arhivski projekat dok projektanti taj dokument nisu dobili od investitora. Nekoliko građevinskih inženjera, ali i pravnika, u razgovoru za Forbes Srbija, objasnili su još nekoliko tačaka gdje nije moguće sa 100% sigurnosti potvrditi da li su vještaci u pravu ili ne. Odnosno da li će advokati okrivljenih uspjeti u nekim djelovima da „obore“ vještačenje. Tumačenje propisa Možda važnije od građevinskog je tumačenje propisa odnosno pravnički dio. Prva i najveća primjedba pravnika na vještačenje jeste što su se vještaci upustili u tumačenje propisa tj. nisu se držali samo građevinskih uzroka pada nadstrešnice. Takođe, jedan od „ratova“ koji će se voditi u sudnici jeste koji su propisi odnosno pravilnici važili u trenutku početka rada na projektu. To je bitno jer utiče i na procjenu da li su projektanti imali obavezu i kako da utvrde stanje konstrukcije zgrade. Isto tako, od samog početka važno pitanje je da li je na nadstrešnici rađena rekonstrukcija. Iako projekat nosi takav naziv, struka je stava da je tu ipak bila riječ o adaptaciji jer nisu dirani konstruktivni elementi nadstrešnice. Jedan od vještaka rekao je u svjedočenju da nisu vršeni konstruktivni radovi, ali je dodao da je ipak dodato staklo sa potkonstrukcijom što je dodatno opterećenje koje je impliciralo obavezu izrade proračuna nosivosti postojeće konstrukcije. Takođe, može se očekivati i da advokati odbrane „napadnu“ fotografije kao dokaz da je postojao problem. Ono što je takođe bitno jeste i pitanje potrebe izrade elaborata o procjeni stanja konstrukcije, kao i pitanje inženjerske prakse. Kako objašnjavaju inženjeri s kojima smo razgovarali, elaborat pod tim nazivom ne postoji u propisima. Jedan od vještaka to je i potvrdio u ispitivanju odnosno da u propisima ne piše da je potrebna sveska koja nosi taj naziv. Ali se pozvao na to da u projektu konstrukcije treba da postoji snimak stanja i da projektant zajedno s glavnim projektantom može da odluči da li će ga nazvati elaboratom ili će ocjenu stanja staviti u projekat konstrukcije. Drugi termin na koji se pozivaju vještaci je inženjerska praksa. Kako nam kažu sagovornici, iako možda takva praksa postoji na terenu, nje u propisima nema pa je pitanje da li može da se održi na sudu kao argument. Ipak, ono što će za odbranu većeg dijela okrivljenih (prije svega inženjera) biti ključno jeste tumačenje Zakona o planiranju i izgradnji i pravilnika o konstrukciji i vršenju kontrole tehničke dokumentacije. I da li su u tom dijelu napravili propuste ili su radili u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima odnosno projektnim zadatkom koji, kako tvrde, nije od njih tražio da ocjenjuju stanje konstrukcije.

Napomena: Optužnica u koju je Forbes Srbija imao uvid je preliminarnog karaktera, budući da se nalazi u fazi preispitivanja od strane nadležnog suda. Okrivljeni u postupku imaju pravo da podnesu odgovor na optužnicu, nakon čega je sud, između ostalog, ovlašćen da potvrdi ili odbije optužnicu u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku.

Ovaj tekst ne prejudicira dalji tok postupka ni njegov ishod, niti na bilo koji način imputira odgovornost ovdje okrivljenima, odnosno ne označava okrivljene učiniocem kažnjivog djela, odnosno proglašava krivim ili odgovornim prije pravnosnažnosti odluke suda.

Jedini cilj ovog teksta je da opiše dosadašnje aktivnosti tužioca u postupku povodom pada nadstrešnice koja je usmrtila 15-oro ljudi, a koje su opisane u optužnici, što je nesumnjiva stvar o kojoj javnost treba da zna.