SAD i Kina ponovo u trgovinskom sukobu

Jedno od iznenađenja ove godine jeste koliko je malo država odlučilo da uzvrati carinama Donalda Trampa (Donald Trump) sopstvenim dažbinama. Većina je procijenila da je bolje umiriti predsjednika nego rizikovati skup i neizvjestan sukob. Ipak, Kina je bila izuzetak — odgovarala je Trampovim prijetnjama po principu “tit for tat” (udar za udar), sve dok dvije strane nisu postigle primirje u posljednjem trenutku ovog proljeća, piše Ekonomist (The Econimist).

To primirje je sada prekinuto. Kina je 9. oktobra uvela nove kontrole izvoza rijetkih zemljanih metala – minerala neophodnih za proizvodnju većine elektronskih uređaja, i civilnih i vojnih. Tramp je odmah uzvratio objavom o dodatnoj carini od 100% na kineske proizvode, kao i zabranom izvoza „svih kritičnih softvera“.

Berze su se srušile nakon objave o uzvratnim mjerama. Fjučersi vezani za indeks S&P 500 pali su oko 3%, prekinuvši višemjesečni rast koji je pokretala euforija oko vještačke inteligencije. Ipak, dvije supersile još imaju vremena da odstupe sa ivice. Trampove carine ne stupaju na snagu do 1. novembra, mjesec dana prije nego što kineske kontrole počnu da važe u punom obimu. Tramp je priznao da je taj vremenski razmak djelimično pregovarački manevar:

„Zato sam i stavio 1. novembar… vidjećemo šta će se desiti“, rekao je.

Neizvjesna igra strpljenja

Takva strategija „čekanja i posmatranja“ pokazuje se razumnom u upravljanju američko-kineskim odnosima, koji su sve teži za kontrolu i predviđanje. Tramp, kao i mnogi drugi, bio je zatečen kineskom eskalacijom.

„Nikada nijesam mislio da će doći do ovoga“, napisao je na svojoj društvenoj mreži.

Dvije sile su, izgleda, riješile spor oko rijetkih minerala još u junu. Poslije razgovora u Londonu, Kina je obećala da će deblokirati izvoz ključnih minerala, a Amerika je povukla najavljene zabrane izvoza komponenti poput avionskih motora i softvera važnih za projektovanje čipova. Postojala su i očekivanja da će Tramp i kineski lider Si Đinping (Xi Jinping) pokušati da smire tenzije na planiranom sastanku u Južnoj Koreji kasnije ovog mjeseca.

„Kinesko neprijateljstvo se pojavilo niotkuda“, napisao je Tramp.

Ipak, to nije doslovno tačno. Mogu se razlikovati tri moguća motiva Pekinga: priprema, pritisak i inat. Kineski propisi vjerovatno su rezultat kombinacije sva tri, navodi Ekonomist.

1. Priprema

Kineski lideri već dugo smatraju da su rijetki zemni metali njihovo najjače oružje u eri ekonomskog nadmetanja. Zbog toga su godinama gradili regulatorni okvir koji bi im omogućio da to oružje upotrijebe ako bude potrebno.

Novi propisi dio su tog plana. Oni proširuju kontrolu daleko više nego ranije. Licenciranje se, makar na papiru, odnosi na svaki proizvod koji sadrži makar tragove kineskih rijetkih metala, čak i ako ga prodaje strana kompanija stranom kupcu. Pravila se primjenjuju čak i na proizvode koji uopšte ne sadrže kineske materijale, ako su napravljeni korišćenjem kineskih tehnologija rudarenja, topljenja ili proizvodnje magneta.

Takav sistem biće izuzetno teško nadgledati i sprovesti, ali u principu Kina time polaže pravo na “eksteritorijalnu nadležnost” – upravo onakvu kakvu sama najviše kritikuje kada je primjenjuju Sjedinjene Države.

Jednom kada pravila stupe na snagu, Peking će moći da odluči koliko brzo i široko odobrava licence – i koliko strogo kažnjava one koji ih krše. U mirnim vremenima, dozvole bi se mogle izdavati brzo, uz minimalne poremećaje u globalnim lancima snabdijevanja. Ali, ako se trgovinski odnosi pogoršaju, Kina može usporiti izdavanje dozvola i time izazvati nestašice. Dakle, ovi propisi su više pripremni nego provokativni.

2. Pritisak

Kina takođe može koristiti ove mjere kao diplomatski alat. Peking vjerovatno želi da poveća pritisak na Trampa pred njegov susret sa Sijem. Uz “štap” rijetkih metala, možda planira da ponudi i “šargarepu” – obećanja o kupovini američke soje i investiranju u američke fabrike.

Na taj način, Kina bi mogla pokušati da iskoristi Trampovu sklonost „brzim dogovorima“ i navede ga da smanji postojeće carine i dodatno ublaži američke kontrole izvoza naprednih čipova.

3. Inat

Treće objašnjenje je da su mjere odmazda, a ne priprema. One bi mogle biti ljutita reakcija na tzv. „pravilo 50%“ koje su SAD uvele krajem prošlog mjeseca. Prema tom pravilu, svaka trgovinska ograničenja koja Amerika uvede nekoj stranoj kompaniji automatski važe i za njene podružnice, ako matična firma posjeduje najmanje 50% udjela.

Amerikanci su to smatrali tehničkom korekcijom, ali Kina, izuzetno osjetljiva na takve poteze, doživjela ga je kao kršenje duha nedavnih trgovinskih razgovora.

Moguće posljedice

Bez obzira na to da li je cilj Pekinga priprema, pritisak ili odmazda, Kina nije očekivala tako žestok odgovor iz Vašingtona. Tramp je zaprijetio da bi mogao otkazati sastanak sa Sijem, što bi poremetilo kineske diplomatske planove.

Kineska industrija poluprovodnika takođe bi teško podnijela gubitak američkog softvera za projektovanje čipova. A i kinesko rukovodstvo neće rado gledati na nove, još više carine – iako može računati da će trostruke dažbine više naškoditi američkoj ekonomiji nego kineskoj.

Trampove dosadašnje carine nijesu gurnule američku privredu u stagflaciju, jer su mnoge kompanije apsorbovale troškove umjesto da ih prebace na potrošače. Ali carine od preko 100% biće nemoguće ignorisati. Ako rok od 1. novembra ostane, više cijene će stići tačno pred Božićnu sezonu kupovine. Ironično, Djeda Mraz bi mogao postati kineski saveznik u predstojećim pregovorima.

Težak put nazad

Ni Amerika ni Kina zapravo ne žele trgovinski rat, ali ni jedna ni druga strana neće lako popustiti, navodi Ekonomist. Kina bi mogla ponuditi garancije o sprovođenju novog sistema licenci, ali će teško povući uredbu pod stranim pritiskom.

Tramp, s druge strane, ne želi da djeluje slabo, dok će njegovi umjereniji saradnici – Skot Besent (Scott Bessent), sekretar trezora, i Džejmison Grir (Jamieson Greer), američki trgovinski predstavnik – biti razočarani, nakon tolikih napora uloženih u ponovljene pregovore s Kinezima.

Poslije njihovog prvog sastanka u Ženevi, Besent je rekao da se ranije eskalacije u trgovinskom ratu mogle izbjeći da su dvije strane ranije uspostavile redovnu komunikaciju.

Ali događaji proteklih dana pokazuju da čak i kada razgovaraju, dvije supersile i dalje lako skliznu u sukob i pogrešne procjene. One su međusobno zavisne, ali u isto vrijeme duboko podijeljene nepovjerenjem.