Rasplet za NIS mora da uslijedi brzo: Kako bi izgledala nacionalizacija ove kompanije

Rasplet u vezi sa sankcijama NIS-u morao bi uskoro da se riješi, tvrdi berzanski analitičar Nenad Gujaničić. Ali i dalje nema jasnih naznaka kako. Da li će Srbija biti primorana da iz straha od nestašica nafte i derivata posegne za nacionalizacijom kompanije i uzme je u svoje ruke? Ili „otimanja“ neće biti kako je i prije dva dana ponovio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Ali, ako nema prinudnog uzimanja NIS-a, a nema ni prodaje bilo Srbiji ili nekoj trećoj strani, a dani za rasplet ističu, šta će biti potencijalno rješenje?

Forbes Srbija istraživao je šta bi značila nacionalizacija. Da li ona može da se sprovede i na koji način? Kako bi to izgledalo? I koliko NIS vrijedi ako bi se kao rješenje nametnulo to da većinski vlasnik pristane da dobrovoljno proda Srbiji akcije Naftne industrije Srbije?

Nema Zakona o nacionalizaciji

Kako je Forbes Srbija već pisao, Srbija nema Zakon o nacionalizaciji. Onaj koji je donijet još 1946. godine, za vrijeme FNRJ, odavno već nije na snazi. Da jeste, NIS bi bilo lako nacionalizovati. Zakon o nacionalizaciji privatnih preduzeća omogućavao je efikasan način otuđenja privatne svojine.

Propis koji, međutim, omogućava da se imovina može otuđiti reguliše Zakon o eksproprijaciji. Ipak, kako je tada za Forbes Srbija rekao Strahinja Sekulić važeći Zakon o eksproprijaciji propisuje u prvom članu da se mogu eksproprisati nepokretnosti. I svojina na njima može se ograničiti samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona. I to uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne.

„Odredbom člana 2. istog zakona je propisano da se javni interes za eksproprijaciju nepokretnosti utvrđuje zakonom ili odlukom Vlade u skladu sa ovim zakonom. Član 3. kaže da se nepokretnostima, u smislu ovog zakona, smatraju zemljišta, zgrade i drugi građevinski objekti. U članu 20. su navedeni slučajevi kad Vlada Republike Srbije može utvrditi javni interes za eksproprijaciju“, nastavlja Sekulić.

Zakon o eksproprijaciji, dakle, ne pominje mogućnost oduzimanja prava svojine nad pravnim licima. A Ustav pruža ovu mogućnost, ali na osnovu zakona. Zato je neophodno usvojiti odgovarajući propis.

Da li je leks specijalis rješenje za NIS

Na pitanje Forbes Srbija, kako bi eventualna nacionalizacija mogla da se sprovede i kako bi taj proces izgledao, Sekulić sada odgovara:

„Ne možemo da se izjasnimo, jer se radi o budućoj neizvjesnoj okolnosti. A Agencija za restituciju nije nadležna niti za predlaganje zakonskih rješenja, niti pak za donošenje zakona. Kako smo naveli u odgovorima u februaru, u Srbiji nema važećih zakona o nacionalizaciji. Ovo naročito imajući u vidu činjenicu da je odredbom člana 58. stav 1 Ustava Republike Srbije kao lex superior, proklamovano da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona. Stavom 2 da pravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona, uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne. Stavom 3 da se zakonom može ograničiti način korišćenja imovine, a stavom 4 da je oduzimanje ili ograničenje imovine radi naplate poreza i drugih dažbina ili kazni, dozvoljeno samo u skladu sa zakonom“, objašnjava Sekulić.

On dodaje da se u Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda propisuje da svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine.

„Niko ne može biti lišen svoje imovine. Osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava“.

Iako bi usvajanje leks specijalisa omogućilo Srbiji da nacionalizuje NIS, Ustav kaže da bi Srbija u tom slučaju morala da plati cijenu ne manju od tržišne. Drugim riječima, mogućnost da se nacionalizuje bez naknade ne postoji. Ovdje se zato, kako tvrde stručnjaci, prije može govoriti o dva modela – prinudnom ili dobrovoljnom otkupu akcija NIS-a od ruskog vlasnika.

Koliko vrijedi NIS

Nenad Gujaničić uvjeren je da neće biti prinudnog otkupa. A na pitanje zbog čega nema dobrovoljnog pristanka Gasproma i Gaspromnjefta da prodaju Srbiji svoj udio, odgovara:

„Zato što očigledno nema povjerenja među njima. Rusi ne žele da izađu iz vlasništva i vjerujem da pokušavaju da nađu neko rješenje koje bi im omogućilo da posluju normalno. Ali da, opet, imaju kontrolu nad kompanijom. Srbiji neće da prodaju, jer joj ne vjeruju. A očigledno je i da neće da prodaju nekom na tržištu, jer da su htjeli do sada bi raspisali javni poziv i dobili na stotine ponuda za kupovinu“, kaže Gujaničić.

Ukoliko rješenje ipak bude kupovina akcija NIS-a od strane Srbije, naš sagovornik kaže da bi cijena mogla biti između dvije i tri milijarde eura.

„Berzanska cijena je oko milijarde, ali ona nije realna. Iako bi trebalo da NIS vrijedi toliko koliko njegove akcije vrijede na berzi, naše tržište kapitala je plitko, a promet mali. S tim u vezi, vjerujem da je u nekim idealnim uslovima njegova vrijednost tri puta veća. A s obzirom na to da sada ipak govorimo o vanrednim okolnostima, moja procjena je da on vrijedi između dvije i tri milijarde eura“, objašnjava Gujaničić.

Naš sagovornik smatra da do raspleta mora doći uskoro. Pogotovo što se radi o ozbiljnoj krizi sa velikim posljedicama. Ipak, teško je naslutiti šta će na kraju biti rješenje. Pogotovo što se od samog početka ove krize, odnosno prve prijetnje sankcijama potencijalno rješenje krije od javnosti. Kao da su se sve nade polagale u odlaganja primjene ili eventualni dogovor dvojice lidera Vladimira Putina i Donalda Trampa.

Petrica Đaković, Forbes Srbija