Putin je stavio NATO na probu upadom drona u Poljsku – Šta slijedi?

Glavna meta ruskog predsjednika Vladimira Putina u upadu drona u Poljsku nije nužno bila civilna kuća pogođena u istočnom gradu Viriki, niti zatvaranje vazdušnog prostora oko najprometnijeg aerodroma u prijestonici Varšavi. Čini se da je šef Kremlja ciljao na samopouzdanje i jedinstvo NATO saveza, a djelimično i na američkog predsjednika Donalda Trampa, piše CNN.

Broj dronova koji su prešli u Poljsku – 19 „proboja“ koje je prijavio poljski premijer Donald Tusk – otežava objašnjenje incidenta podvalom GPS signala ili ometanjem koje bi izazvalo grešku u navigaciji. Ostaci se još pretražuju, ali većina dronova tipa „Šahed“ (Shahed) unaprijed je programirana da pogodi metu prije lansiranja. Da Moskva nije željela rizik da uđe na teritoriju NATO saveznika, mogla je da izbjegne rizična područja na poljsko-ukrajinskoj granici. Rusi su to uglavnom činili tokom protekle tri godine, otkad su u februaru 2022. izvršili invaziju na Ukrajinu, analizira dopisnik CNN-a Nik Paton Volš (Nick Paton Walsh).

Rusko Ministarstvo odbrane je u srijedu saopštilo da nije gađalo ciljeve u Poljskoj i da želi dijalog o incidentu. Međutim, razmjeri upada čine takva opravdanja teško prihvatljivim.

„Skorašnja istorija puna je ‘sive zone’ ponašanja Moskve, gdje se širi okvir eskalatornih postupaka, iako Rusija kasnije insistira da je incident bila greška ili optužuje drugu stranu“, navodi Volš.

Umjesto toga, kako dodaje, prizor u srijedu rano ujutro bio je bez presedana: zatvoren poljski vazdušni prostor. NATO avioni uzletjeli u presretanje. Civilne kuće oštećene ostacima. Ruski cilj, kako smatra, može biti sijanje haosa u jednoj od najtvrđih članica NATO-a i istočne Evrope, ali čini se i da je namjera bila provocirati i procijeniti reakciju vojnog bloka s kojim se Moskva tokom većeg dijela rata u Ukrajini trudila da izbjegne direktan sukob.

„Šta će NATO sada učiniti? To je pitanje koje Putin sada nameće savezu. Odgovor savez mora dati u trenutku bez presedana u svojoj istoriji. Tramp je nagrizao temelje bezbjednosnih garancija na kojima je Evropa decenijama počivala. To je dovelo do ključnog američkog cilja – rasta obećanja o evropskoj potrošnji na odbranu. Ali istovremeno je potkopan osnovni princip transatlantske bezbjednosti – da ako napadnete evropskog člana NATO-a, garantujete američki vojni odgovor. To možda i dalje važi, ali uslov u toj rečenici je upravo prostor kroz koji je Putin sinoć poslao više od deset dronova“, navodi Volš.

Delikatna ravnoteža

Smatra da je delikatna ravnoteža za evropske članice NATO-a da nađu odgovor koji će Putinu nanijeti dovoljno neprijatnosti da on ne pretvori ove upade u nedjeljnu rutinu. Ali upozorava da ne smiju biti toliko agresivni da pozovu Moskvu na dalju eskalaciju, hraneći njenu lažnu naraciju da je, kada je Rusija ničim izazvana izvršila invaziju na Ukrajinu, zapravo ušla u sukob sa cijelim NATO savezom.

Volš piše daa se Evropa možda suočava s još većom preprekom kada je riječ o ulozi Bijele kuće u ovom odgovoru. Kako ubijediti Trampa da se upetlja u odlučniji odgovor, a da ne ugrozi „dobar odnos“ koji očigledno želi da zadrži s šefom Kremlja, uprkos rastućem nezadovoljstvu američkog predsjednika?

Ocjenjuje da se promjena u NATO savezu pod Trampom već jasno osjeća. U novembru 2022, kada su rani izvještaji okrivili rusku raketu za zalutali udar u Poljskoj u kojem su stradala dva poljska farmera, tadašnji američki predsjednik Džo Bajden (Joe Biden) bio je na putu u Indoneziji i odmah je obaviješten o krizi.

„Napad je kasnije pripisan ukrajinskoj raketi koja je zalutala, ali Bajden je ipak sazvao vanredni sastanak G7 na Baliju kako bi raspravio incident. Za sada, Tramp ne odgovara na ovu eskalaciju diplomatskim ili materijalnim mjerama istog nivoa“, podsjeća Volš.

Napominje da je Tramp rekao prošlog vikenda da je spreman da uvede novi talas sankcija Moskvi i da će „vrlo uskoro“ razgovarati sa svojim ruskim kolegom, te da će ga evropski lideri posjetiti u Vašingtonu u ponedjeljak ili utorak. Ništa od toga nije se desilo.

Volš smatra da Trampovi pristalice ovo mogu pripisivati njegovom „ometajućem stilu“ ili agilnosti, ali za Kremlj to ne odražava snagu.

„Da rezimiramo: od subote uveče, ruski dronovi ili rakete pogodili su ključnu zgradu ukrajinske vlade u Kijevu, ubili 25 ljudi u jednom napadu na poštansko vozilo koje je dijelilo penzije u Donjecku i sada izveli najznačajniji vazdušni upad na teritoriju NATO-a u njegovoj istoriji, tokom kojeg su NATO avioni uzletjeli i oborili ruske dronove – takođe istorijski presedan. Trampov izaslanik za Ukrajinu, Kit Kelog (Keith Kellogg), nedjeljne udare na Kijev nazvao je ‘eskalacijom’. Biće zanimljivo vidjeti kako će opisati proteklih 48 sati i hoće li Tramp ponoviti ili preuzeti to osjećanje“, naveo je.

Nova realnost

Volš ističe da Rusija u ovim eskalacijama nije ni izbliza oživjela desetine hiljada muškaraca sposobnih za borbu koje je potrošila na prvoj liniji u svom ratu po izboru. Ona i dalje ostaje strateški slabija nego na početku rata, ali postoje dvije ključne razlike.

„Od samita u Tjandžinu ovog mjeseca i izuzetnih scena prijateljstva sa kineskim liderom Si Đinpingom (Xi Jinping) i indijskim premijerom Narendrom Modijem (Narendra Modi), Putin se vjerovatno osjeća ojačano i spremno na eskalaciju – kao što je to učinio posljednjih dana – uz značajnu ekonomsku i geopolitičku podršku iza sebe. To će uticati na njegovu procjenu koliko dugo može nastaviti da vodi rat“, smatra Volš.

Drugo, kako dodaje, Putin je sada uvučen u rat koji je počeo kao višenedjeljni pokušaj da brzo pregazi slabijeg susjeda, ali se sada pretvorio u borbu za opstanak njegovog pogleda na svijet, vjerovatno njegovog režima, pa i njega samog.

„Zapad često ima sklonost da precijeni prijetnju koju Rusija predstavlja, ali i da potcijeni Pjútinovu posvećenost ratu. Da li će uspjeti da pariraju njegovoj odlučnosti i eskalaciji – to je pitanje predstojećih dana“, zaključio je.