Preminuo Valentino, jedan od najvećih italijanskih modnih dizajnera

Valentino Garavani, jedan od vodećih italijanskih modnih dizajnera, preminuo je danas u svojoj rezidenciji u Rimu, saopštila je njegova fondacija. Imao je 93 godine.
Uzrok smrti nije saopšten.
Valentino je, uz Đorđa Armanija (Giorgio Armani) i Karla Lagerfelda, važio za jednog od posljednjih predstavnika velike generacije dizajnera iz vremena prije nego što je moda postala visoko komercijalna industrija, kojom upravljaju finansijeri i marketinški direktori jednako koliko i kreatori, piše Rojters (Reuters).
Dosegnuvši sam vrh visoke mode, bio je prvi Italijan koji je dobio priliku da se predstavi na ekskluzivnim pistama pariske visoke mode (haute couture).
Strastven zaljubljenik u film, još kao mladić sanjao je da oblači, kako ih je nazivao, „lijepe dame sa srebrnog platna“, među kojima su bile i holivudske zvijezde pedesetih godina Lana Tarner (Lana Turner) i Džudi Garland (Judy Garland).
Valentino je kasnije dizajnirao vjenčanicu Elizabet Tejlor (Elizabeth Taylor), a bio je i prvi izbor brojnih dobitnica Oskara, među kojima su Šeron Stoun (Sharon Stone) i Penelope Kruz (Penelope Cruz).
Njegovi romantični modeli, na prvi pogled jednostavni, bili su ispunjeni složenim detaljima.
„Volim ljepotu“, govorio je Valentino. „Nije to moja krivica. A znam šta žene žele – žele da budu lijepe.“
Dizajner, koji je oblačio i Džeki Kenedi (Jackie Kennedy), izgradio je poslovno carstvo pod sopstvenim imenom, koje je prodao uoči odlaska u penziju 2008. godine.
„Potrebno je mnogo strpljenja“

Valentino je bio jedinac, rođen u imućnoj porodici u Vogeru, južno od Milana, gdje je njegov otac vodio firmu za električni materijal.
Od malih nogu crtao je i pokazivao interesovanje za luksuznu odjeću. Studirao je modu u Milanu i Parizu, gdje je radio kao šegrt kod dizajnera Žana Desesa (Jean Dessès). U Italiju se vratio 1960. godine i u srcu Rima otvorio sopstvenu modnu kuću.
Iste godine Elizabet Tejlor odabrala je bijelu Valentino haljinu za premijeru filmskog hita „Spartak“.
Takođe 1960. upoznao je Đankarla Đametija (Giancarlo Giammetti) u jednom rimskom kafeu. Đameti je kasnije postao njegov životni i poslovni partner.
„Dijeliti život s jednom osobom tokom čitavog postojanja – svaki trenutak, radost, bol, entuzijazam i razočaranje – nešto je što se ne može definisati“, rekao je Valentino o Đametiju.
Đameti je preuzeo upravljanje poslovanjem, dok je kreativni dio ostao u potpunosti u rukama dizajnera.
„Biti s Valentinom kao prijatelj, kao ljubavnik i kao zaposleni je gotovo isto – potrebno je mnogo strpljenja“, rekao je Đameti u dokumentarnom filmu Valentino: Posljednji car, koji je pratio dizajnera tokom posljednje dvije godine njegove karijere.
Valentinove kreacije od žoržeta, šifona sa volanima i bogatih ukrasa, uključujući i ekskluzivnu tehniku budellini – pri kojoj se dugačke trake ovčije vune ručno uvijaju u cjevčice, oblažu svilom i potom ušivaju – donijele su mu brojne nagrade, među kojima i najviše francusko civilno odlikovanje 2006. godine.
„Slava i bogatstvo ga nijesu promijenili“, rekao je tada Đameti. „On je i dalje onaj isti momak kojeg sam upoznao prije 45 godina.“
Sklon sujeverju i povučen, Valentino je volio čokoladu, skijanje i svoje mopse. U intervjuu za Corriere 2017. godine priznao je da se plaši smrti.
„Savršen trenutak za oproštaj“

Godine 2007. Rim je oduševio raskošnim proslavama povodom decenija provedenih u modi – trodnevnim događajem koji je obuhvatao večere, zabave i izložbe, uz prisustvo hiljada gostiju iz cijelog svijeta.
Nekoliko mjeseci kasnije objavio je da prestaje da dizajnira za kompaniju koju više nije kontrolisao, nakon što je gotovo deceniju ranije prodao firmu za oko 300 miliona dolara.
„Odlučio sam da je ovo savršen trenutak da se oprostim od svijeta mode“, rekao je. „Kako Englezi kažu, želim da napustim zabavu dok je još puna.“
Njegova posljednja revija održana je u januaru 2008. godine u Parizu, gradu koji je nazivao svojim drugim domom i za koji je govorio da ga je naučio da voli modu i život.
Kompaniju koja nosi njegovo ime kupio je katarski fond Mayhoola za 700 miliona eura 2012. godine. Francuska luksuzna grupa Kering kupila je 30 odsto udjela 2023, uz obavezu potpunog preuzimanja od 2026. godine, ali je taj plan kasnije odložen najranije do 2028.
Valentino i Đameti ostali su aktivni u podršci umjetnosti. Njihova fondacija otvorila je galeriju PM23 u centru Rima 2025. godine, pored sjedišta kuće Valentino.
Simbolično, inauguraciona izložba, Horizons/Red, bila je posvećena boji koja je najviše vezana za Valentino.
„Crvena nije samo boja“, rekao je tada Đameti. „Ona je simbolička i estetska sila izuzetne moći.“