Optužnica za pad nadstrešnice u Novom Sadu: Za šta je tužilac okrivio 13 osoba

Bivši ministar građevinarstva Goran Vesić znao je da građevinski radovi na željezničkoj stanici u Novom Sadu nisu završeni, da nisu prijavljeni radovi na vrijeme i izvršen tehnički pregled objekta, kao i da nije izdata upotrebna dozvola prije početka njenog korišćenja.

O otvaranju stanice za putnike 5. jula 2024. kojem je i sam prisustvovao, pa i o daljem radu stanice sve do 1. novembra i pada nadstrešnice nije obavijestio Republičku građevinsku inspekciju koja bi sprovođenjem nadzora utvrdila ove propuste i zabranila korišćenje stanice. Time je, protivno Zakonu o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju, izazvao opasnost za život i tijelo putnika sve do 1. novembra kada je nadstrešnica pala.

Sve ovo Vesiću na teret stavlja Više javno tužilaštvo u Novom Sadu u optužnici koju je podiglo protiv 13 lica zbog nesreće u kojoj je stradalo 15 osoba, a dvije su teško povrijeđene. Isto obrazloženje tužilac je dao i za Vesićevu bivšu pomoćnicu Anitu Dimoski, pokazuje optužnica u koju je Forbes Srbija imao uvid.

Jelena Tanasković

Bivšoj direktorici preduzeća Infrastruktura željeznice Srbije Jeleni Tanasković, tužilac na teret stavlja da je spornog 5. jula 2024. omogućila puštanje u rad glavnog hola (vestibula) stanice u Novom Sadu. To je učinila iako nisu bili prijavljeni radovi, a građevinski radovi na staničnoj zgradi i dalje su bili u toku.

Tužilac dodaje i da nije bio izvršen tehnički pregled zgrade niti je bila izdata upotrebna dozvola. Putnicima i drugim osobama bilo je omogućeno korišćenje vestibula i prostora ispred ulaza u zgradu, čime je sve do 1. novembra bila izazvana opasnost za život građana.

Nebojša Šurlan

Njen prethodnik na mjestu direktora IŽS-a, Nebojša Šurlan, tereti se da tokom svog mandata nije izdavao naloge za vršenje redovnih i vanrednih pregleda objekta stanične zgrade. Također, tužilac smatra da Šurlan nije postupio po mjerama čije je sprovođenje po pitanju sigurnosti još 2020. naložila Direkcija za željeznice. Isto nije učinio ni nakon rješenja Direkcije iz 2021. godine.

Tužilac će pokušati dokazati da je time propušteno utvrditi da je na stanici došlo do korozije na spoju zatege i krovnog nosača, što je prouzrokovalo propadanje kabla u zategama i smanjenje njihove nosivosti. U optužnici se ističe da je 40 posto žica u zategama bilo izvan funkcije, što je, uz neuklanjanje nearmiranog betona i dodavanje novog sloja, uzrokovalo lom veze između nadstrešnice i zgrade te potpuno otkazivanje zatega.

Slobodan Naumović

Na optužnici se našao i projektant instituta CIP Slobodan Naumović. On je radio na projektu konstrukcije, rekonstrukcije i adaptacije stanične zgrade.

Za Naumovića tužilac smatra da u postupku izrade idejnog projekta nije prethodno ocijenio primjerenost objekta stanične zgrade za rekonstrukciju. Odnosno, nije utvrdio opseg i vrstu potrebnih prethodnih istraživanja koja bi bila podloga za izradu projekta. Takođe, smatra tužilac, nije utvrdio tehnička svojstva postojeće konstrukcije, niti je dokumentacija sadržavala prikaz stanja utvrđenog na osnovu arhivskog projekta ili na osnovu snimka postojećeg stanja zgrade. Dodaje se da nije pregledao objekat na način kojim bi se uočio nedostatak u dijelu konstrukcije i potreba za detaljnijim pregledom i nužnim intervencijama.

Tužilac u optužnici ističe da je oslanjanje kaljenog stakla i aluminijske potkonstrukcije na nadstrešnicu predstavljalo dodatno opterećenje u većoj mjeri od projektovane, ali da Naumović nije razmatrao nadstrešnicu kao sastavni dio konstrukcije stanične zgrade. Te propuste, prema mišljenju tužioca, ponovio je i pri izradi projekta za građevinsku dozvolu. A sve to znači da je navodno propustio utvrditi da je došlo do korozije koja je kasnije dovela do pada nadstrešnice.

Milan Jelkić i Ljiljana Milić Marković

Drugi projektant CIP-a na optužnici je i Milan Jelkić, a na njoj se našla i glavna projektantkinja Ljiljana Milić Marković. Dok je Jelkiću bila povjerena koordinacija izrade idejnog projekta, Milić Marković bila je glavna projektantkinja na projektu za građevinsku dozvolu.

Za okrivljenog Jelkića, tužilac navodi da nije ukazao na potrebu izrade elaborata o procjeni stanja konstrukcije, uzimajući u obzir nedostatak arhivskog projekta, kao i starost objekta. Tužilac smatra da je time i on propustio utvrditi da je došlo do korozije i propadanja zatega.

Okrivljenoj Milić Marković stavlja se na teret slično što i Jelkiću – da nije ukazala na potrebu izrade elaborata o procjeni stanja konstrukcije jer arhivski projekat nije bio dostupan, dok je i objekat stanične zgrade star. Time je, kao i Naumović i Jelkić, propustila utvrditi da je došlo do korozije i propadanja zatega.

Milan Spremić i Jasna Stojiljković Milić

Vanredni profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu Milan Spremić na optužnici se našao kao izvjestilac Republičke revizione komisije koja je pregledala idejni projekt. Jasna Stojiljković Milić bila je dio tima kompanije Cestra koja je radila tehničku kontrolu projekta za građevinsku dozvolu.

Kod Spremića se u optužnici navodi da je bio u svojstvu odgovornog projektanta i izvjestitelja Republičke revizijske komisije. Tužilac smatra da Spremić pri analizi Naumovićeva projekta nije utvrdio Naumovićeve propuste – da nedostaje snimak stanja konstrukcije zgrade, da nisu ocijenjeni opseg i vrsta potrebnih prethodnih istraživanja i dr. Na teret mu se stavlja da nije provjerio jesu li u projektu sadržane sve potrebne podloge i podaci te je li projektom osigurana ispunjenost osnovnih zahtjeva za staničnu zgradu u pogledu bezbjednosti tokom upotrebe.

Dodaje se da nije izdao nijednu mjeru niti je stavio primjedbe u cilju otklanjanja navedenih nedostataka. Time je navodno u svom dijelu posla – sprovođenju stručne kontrole tehničke dokumentacije – propustio ono što su propustili i prethodno pomenuti optuženi – utvrditi da je došlo do korozije na zategama i njihovog propadanja.

Tehnička kontrola

Kada je riječ o Jasni Stojiljković Milić, tužilac navodi da je pri kontroli Naumovićevog projekta navodno propustila utvrditi da taj projekat ne sadrži sve potrebne djelove, kao što je ocjena stanja objekta, da nisu sprovedeni prethodni istražni radovi koji se odnose na stabilnost objekta i da nedostaje snimk stanja postojeće konstrukcije.

Slično kao kod Spremića, tereti se da nije provjerila jesu li u projektu sadržane sve potrebne podloge i podaci, kao i da nije izdala nijednu mjeru niti je stavila primjedbe na projekat.

Tužilac dodaje da je prihvatila projekat sa konstatacijom da su ispravno primijenjeni rezultati svih prethodnih i istražnih radova, da su ispunjeni osnovni zahtjevi za predmetni objekat odnosno da su načini za ispunjenje tih zahtjeva, a koji su predviđeni odgovarajućim elaboratima i studijama, primijenjeni u projektu. Usljed tih propusta nije utvrđeno da je došlo do korozije, smatra tužilac.

Zorica Slavković Marjanović i Dušan Janković

Zorica Slavković Marjanović i Dušan Janković bili su odgovorna lica kineskog konzorcijuma za izvođenje radova na stanici u Novom Sadu.

Tužilac smatra da nisu postupili u skladu sa zakonom jer su vodili i potpisivali građevinski dnevnik u koji nisu unosili opis radova na fasadi na kojoj se nalazi nadstrešnica. Takođe, dodaje da nisu unošeni bilo kakvi upisi koji se odnose na uočavanje oštećenja na nadstrešnici, zategama, vezi zatega i krova niti su upozorili Infrastrukturu željeznice Srbije kao investitora, niti stručni nadzor, o nedostacima u tehničkoj dokumentaciji. Odnosno, nisu im ukazali da projekat ne sadrži ocjenu obima i vrste potrebnih prethodnih istraživanja koja će biti podloga za izradu projekta rekonstrukcije, te da nisu utvrđena tehnička svojstva postojeće konstrukcije i da nedostaje snimak stanja postojeće konstrukcije, kao nepredviđenih okolnosti koje su od utjecaja na izvođenje radova.

Dodatno, tužilac ih u optužnici krivi da u građevinski dnevnik nisu unijeli stanje nadstrešnice kada je vršeno skidanje prethodnih obloga, što sa gornje strane što sa ivica, izrada novog sloja za pad, kao i oslanjanje nove obloge od stakla i aluminijuma.

Krpljenje malterom

Nije utvrđeno da sloj nearmiranog betona nije uklonjen i da je dodat novi sloj za pad i hidroizolacija, kao i da postoje nedostaci na mjestu spoja zatege i testerastog krova u vidu otpalog maltera, betona i dr. Tužilac smatra da bi te okolnosti ukazivale na nedostatak u ovom dijelu konstrukcije, a time i na potrebu za detaljnijim pregledom. Dodaje i da nisu obišli i pregledali objekat kako bi uočili nedostatak u dijelu konstrukcije i potrebu za detaljnijim pregledom koji zahtijeva dalje intervencije, kao što je spoj zatega i krova koji je krpljen, kako tvrdi tužilac.

Oni navodno nisu unijeli u dnevnik da su mjesta oko zatega krpljena malterom, a što se moglo uočiti tokom izvođenja radova. Na taj način nisu obezbijedili dokaze o kvalitetu izvršenih radova, kao ni ugrađenog materijala i instalacija pri čemu je građevinski dnevnik u bitnom dijelu ostao nepotpun. Tim radnjama, smatra tužilac, propušteno je da se utvrdi da je došlo do korozije i propadanja zatega.

Marina Gavrilović i Dejan Todorović

Marina Gavrilović i Dejan Todorović bili su odgovorna lica zadužena za nadzor izvođenja građevinskih radova ispred konzorcijuma koji je predvodio Project Biro Utiber, a zaposleni su u kompaniji Ežis. Gavrilović je nadzirala arhitektonske radove, a Todorović građevinske.

Tužilac ih tereti da pri sačinjavanju sedmičnih i mjesečnih izvještaja nisu vršili upise o stanju nadstrešnice kada su na njoj izvođeni radovi. Posebno se za Gavrilović navodi da navodno nije sprovela nadzor i tom prilikom utvrdila da nije uklonjen sloj betona, a da je dodat novi sloj za pad i hidroizolacija, što je povećalo opterećenje.

Zajedno im se stavlja na teret da u izvještaje nisu unijeli da se mjesta oko zatega krpe malterom i da nisu obišli i pregledali objekat radi uočavanja da li postoje nedostaci u dijelu konstrukcije i potreba za detaljnijim pregledom i intervencijama. Tužilac smatra da su tako propustili da izvrše stručni nadzor odnosno kontrolu i provjeru kvaliteta izvedenih radova. Usljed toga, nisu obavijestili investitora i izvođača radova iako su prilikom izvođenja radova nedostaci u dijelu konstrukcije bili uočljivi, a sve kako bi preduzeli odgovarajuće mjere. Niti su ih obavijestili o posljedicama koje mogu nastupiti ako te mjere ne budu preduzete, stoji u optužnici. Tužilac dodaje da usljed navedenih propusta nije utvrđeno da je došlo do korozije i propadanja zatega.

Olako držeći…

Tužilac smatra da su okrivljeni mogli da shvate značaj svoga dijela i da upravljaju svojim postupcima, da su bili svjesni da nepostupanjem po propisima mogu izazvati opasnost za život i tijela ljudi pa su na to pristali, olako držeći da usljed toga neće nastupiti smrt i teška tjelesna povreda kod više lica. Bili su svjesni, tvrdi tužilac, zabranjenosti svog dijela i da su izazvali opasnost po ljude ne postupajući po propisima.

Za Tanasković, Vesića, Dimoski i Šurlana, u optužnici se navodi da su izvršili po jedno krivično djelo „Teško djelo protiv opšte sigurnosti“ iz člana 288. stav 2, u vezi sa krivičnim djelom „Izazivanje opšte opasnosti“ iz člana 278. stav 3, u vezi sa stavom 2, Krivičnog zakonika.

Ostali su, po navodima optužnice, izvršili po jedno krivično djelo „Teško djelo protiv opšte sigurnosti“ iz člana 288. stav 2, u vezi sa krivičnim djelom „Nepropisno i nepravilno izvođenje građevinskih radova“ iz člana 281. stav 1 Krivičnog zakonika.

Protest i u optužnici

U obrazloženju zahtjeva da se svima odredi pritvor, tužilac podsjeća da je poginulo 15 lica od kojih su četvoro maloljetni dok su dvije osobe zadobile teške tjelesne povrede opasne po život.

On podsjeća da su o tom događaju izvijestili „svi domaći pa i svjetski mediji“, što je dovelo do velikog uznemirenja javnosti u cijeloj državi te dovelo do spontanih i organizovanih okupljanja građana u gradovima širom Srbije kako bi iskazali svoj protest zbog onoga što se dogodilo.

„A posebno zbog činjenice da je pomenuti objekat nekoliko mjeseci prije kritičnog događaja otvoren za upotrebu, i to baš od strane imenovanih okrivljenih, dakle Gorana Vesića, tadašnjeg ministra u Vladi Srbije, Anite Dimoski, tadašnje v.d. pomoćnice ministra za željeznički i intermodalni transport i Jelene Tanasković, tadašnjeg v.d. generalnog direktora Infrastruktura željeznice Srbije“, piše u optužnici.

Zahtjev za zabranu vršenja poziva

Tužilac dodaje da se protesti građana povodom navedenog događaja i danas, nakon dva mjeseca od samog događaja (optužnica je podignuta 30. decembra 2024.), organizuju gotovo svakodnevno, „a da su u međuvremenu, zbog kritičnog događaja, većina prosvjetnih ustanova u blokadi, iz kojih razloga smatram da su način izvršenja i težina posljedice krivičnog djela u konkretnom slučaju doveli do takvog uznemirenja javnosti da isto može ugroziti nesmetano i pravično vođenje ovog krivičnog postupka“.

Tužilac je u optužnici uz zahtjev za pritvor dodao i zahtjev sudu da okrivljenima izrekne mjeru zabrane vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti, „jer se opravdano može smatrati da bi dalje vršenje takve djelatnosti bilo opasno“.

Napomena: Optužnica u koju je Forbes imao uvid je preliminarnog karaktera, budući da se nalazi u fazi preispitivanja od strane nadležnog suda. Okrivljeni u postupku imaju pravo da podnesu odgovor na optužnicu, nakon čega je Sud, između ostalog, ovlašćen da potvrdi ili odbije optužnicu u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku.

Ovaj tekst ne prejudicira dalji tok postupka ni njegov ishod, niti na bilo koji način imputira odgovornost ovdje okrivljenima, odnosno ne označava okrivljene učiniocem kažnjivog djela, odnosno proglašava krivim ili odgovornim prije pravnosnažnosti odluke suda.

Jedini cilj ovog teksta je da opiše dosadašnje aktivnosti tužioca u postupku povodom pada nadstrešnice koja je usmrtila 15-oro ljudi, a koje su opisane u optužnici, što je nesumnjiva stvar o kojoj javnost treba da zna.