Milioni izgubljenih radnih sati: Koliko košta briga o djeci kada ih nema ko čuvati
Visoka cijena koju nosi briga o djeci dobro je dokumentovana. Njen uticaj na budžete zaposlenih roditelja, karijere mnogih žena i vrijeme koje radnici provode tražeći kvalitetnu brigu za djecu. Novi indeks ima za cilj ne samo da pokaže kako žene i muškarci gube finansijski zbog problema sa čuvanjem djece. On i kvantifikuje broj izgubljenih radnih sati. Prikazuje visok trošak po produktivnost za kompanije koje ne nude pouzdana rešenja.
KPMG nedavno je objavio „Indeks poremećaja u radu roditelja“, koristeći prethodno neobjavljene podatke Biroa za statistiku rada. Oni prikazuju gubitak radnih sati, kao i godišnje i životne zarade, koji proističu iz problema sa pristupom čuvanju djece. Koristeći prosječne podatke iz prethodnih 12 mjeseci, indeks takođe mjeri promjenu broja muških i ženskih radnika koji su izgubili sate ili prešli na skraćeno radno vrijeme zbog nedostatka u sistemu brige o djeci od 2019.
Šta je na kocki
„Znamo da troškovi brige o djeci sprečavaju učešće u radnoj snazi. Ovaj problem pogađa oba pola“, kaže Metju Nestler (Matthew Nestler), viši ekonomista u KPMG SAD. On je autor indeksa, koji firma planira da ažurira svakog mjeseca. „Ali u kojoj mjeri problem sa zbrinjavanjem djece utiče na radnike u Americi?“.
Indeks takođe kvantifikuje ukupno izgubljene radne sate na osnovu promjena u rasporedu zaposlenih. To je ključna mjera za kvantifikovanje troškova produktivnosti za kompanije. Iako je produktivnost u poslovnom sektoru porasla 2,5% u drugom kvartalu ove godine, posmatranje izgubljenih radnih sati može pomoći liderima kompanija da sagledaju uticaj odsutnih radnika na njihovu krajnju dobit, kaže Nestler.
„Ovo je još jedan odličan podatak o tome koliko nas košta kriza u dječijem zbrinjavanju. I šta je na kocki ako ne riješimo ovaj problem“, rekla je Rešma Saujani (Reshma Saujani), aktivistkinja organizacije Moms First.
Poslodavci nisu svjesni problema
Džulija Koen Sebastijen (Julia Coehn Sebastien), suosnivačica i izvršna direktorica kompanije Grejs (Grace), koja nudi uslugu brige o djeci koju poslodavci mogu ponuditi kao beneficiju, kaže da poslodavci često nemaju konkretne podatke o njegovateljima u radnom kolektivu. Kao rezultat toga, „ne razumiju veličinu izazova“ dok ne vide ljude kako odsustvuju s posla, kaže ona.
Poslodavci ne gube samo uvid u razmjere izgubljenih radnih sati. Kolege koje preuzimaju teret odsutnih radnika suočavaju se sa povećanim stopama sagorijevanja. „Indeks je jasan način da kompanije shvate pritiske na tržištu rada“, kaže Nestler. „Gubitak radnih sati je vrijedan za kompanije jer [kvantifikuje] probleme sa dječijim zbrinjavanjem koje njihovi zaposleni imaju“.
Skuplja briga o djeci nego zakup stanova
Godišnji troškovi dječijeg zbrinjavanja u SAD sada premašuju prosječne troškove godišnjeg zakupa u svih 50 država. KPMG procjenjuje da između 1,2 i 1,5 miliona radnika, od kojih je 90% žena, svakog mjeseca skraćuje radne sate ili potpuno izostaje s posla zbog problema sa čuvanjem djece.
Gubitak radnih sati, koji se procjenjuje na između 26 miliona i 1,4 milijarde sati godišnje, nanosi udarac porodičnim zaradama. Indeks je pokazao da gubitak samo jednog sata rada nedjeljno zbog dječijeg zbrinjavanja dovodi do godišnjeg gubitka između 780 i 1.504 dolara.
Žene između 25 i 44 godine i dalje su najviše pogođene troškovima dječijeg zbrinjavanja, čineći 70% svih radnika pogođenih ovim troškovima, pokazao je KPMG indeks. One su činile 77% zaposlenih sa punim radnim vremenom koji su izostajali s posla zbog problema sa dječijim zbrinjavanjem do septembra ove godine, iako je taj procenat pao u odnosu na maksimum iz 2006. godine zahvaljujući povećanju udjela muškaraca. Od onih koji rade skraćeno radno vrijeme zbog problema sa čuvanjem djece, 90% su žene, pokazao je indeks.
Saujani kaže: „Žene ne mogu raditi bez pristupačne i dostupne brige za djecu – tačka“.
Muškarci sve izloženiji problemu
Međutim, sve više se i muškarci suočavaju sa izazovima zbog pristupa dječijem zbrinjavanju. Oko 34% radnika koji su sa punog radnog vremena prešli na skraćeno zbog brige o djeci ove godine bili su muškarci. Iako su i dalje manji dio od žena koje napuštaju posao, broj muškaraca u ovoj kategoriji skoro se udvostručio od septembra prošle godine, na oko 40.000 prošlog mjeseca, pokazao je KPMG indeks.
Indeks, međutim, ne mjeri puni uticaj nedostatka kvalitetne, pristupačne brige za djecu na karijere, posebno žena, kaže Džozef Fuler (Joseph Fuller), profesor menadžmenta na Poslovnoj školi Harvard i ko-lider inicijative za upravljanje budućnošću rada. Za radnike koji moraju da smanje radne sate zbog čuvanja djece, „korelacija nije samo da završavate na lošem poslu“, kaže on. „Kada ponovo budete zaposleni, veća je vjerovatnoća da će vaš sljedeći posao biti nepovoljan. Takođe ne dodajete kvalifikacije koje bi vam omogućile napredovanje“.
Indeks pokazuje da ovo nisu samo troškovi za pojedince, već i za kompanije. Troškovi zamjene talenata mogu premašiti tri do četiri puta godišnju platu zaposlenog koji odlazi, prema podacima SHRM-a. Ako poslodavci ne razumiju da njihovi zaposleni odlaze zbog troškova dječijeg zbrinjavanja i ne anketiraju ih o tome šta bi željeli od kompanije, kaže Fuler, zamjena će biti veliki trošak. „Ako ne tražite te podatke, uvijek ćete biti iznenađeni“, dodaje on.
Pogođeni i poslovi koji su dobrovoljni
Novi indeks takođe otkriva da je broj zaposlenih koji napuštaju radnu snagu zbog troškova dječijeg zbrinjavanja dostigao postpandemijski maksimum. U septembru 2024. godine, 1,6 miliona zaposlenih je ili radilo manje sati ili prešlo na skraćeno radno vrijeme zbog problema sa čuvanjem djece, prema podacima KPMG-a. To je rast od 69% u poređenju sa prosjekom za isti mjesec u protekle četiri godine.
Ovogodišnji rast podstaknut je povećanjem broja dobrovoljnih ili neekonomskih radnika sa skraćenim radnim vremenom koji su imali problema sa zbrinjavanjem djece, kaže Nestler na osnovu istraživanja. (Ministarstvo rada ljude koji rade manje od 35 sati nedjeljno po sopstvenom izboru ili zato što nisu u mogućnosti da rade više naziva „dobrovoljnim“ ili „neekonomskim“ radnicima.)
Međutim, on dovodi u pitanje koliko su takvi rasporedi zaista „dobrovoljni“. „U kojoj mjeri je dobrovoljno ne raditi, raditi skraćeno ili smanjiti radne sate zbog nedostatka pristupačne brige o djeci?“.
Maria Gracia Santillana, Forbes
‘Work Hours Lost By The Millions:’ A New Index Is Tracking The Cost Of The Child Care Crisis