Kraj rata ili događaj bez presedana: Trampov savjetnik Ilon Mask razgovarao sa predstavnicima Irana

Manje od sedam dana nakon američkih predsjedničkih izbora, tim novoizabranog predsjednika Donalda Trampa (Donald Trump) već je ostvario prve direktne kontakte s Iranom. Kako prenosi Njujork Tajms (The New York Times), savjetnik Donalda Trampa, Ilon Mask (Elon Musk), sastao se u ponedjeljak u Njujorku s iranskim ambasadorom pri Ujedinjenim nacijama, Amirom Saeidom Iravanijem.

Sastanak je prošao gotovo nezapaženo, ali predstavlja događaj bez presedana u političkom kontekstu SAD-a i Irana. Sugeriše da nova Trampova administracija planira zauzeti nekonvencionalan pristup u međunarodnim odnosima, nadmašujući čak i strategije iz njegovog prethodnog mandata.

Ovaj susret je posebno značajan imajući u vidu da su ranije administracije SAD-a rijetko održavale sastanke sa zvaničnicima Islamske Republike Iran. Kada bi do takvih kontakata došlo, oni bi se desili daleko od očiju javnosti.

Za poređenje, tokom kraja 2022. i početka 2023, administracija predsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden) takođe je održala sastanke s iranskim ambasadorom u Njujorku, pokušavajući ponovo oživjeti nuklearni sporazum iz 2015. godine. Međutim, ovi sastanci bili su dio šireg diplomatskog napora, dok potez Trampovog tima djeluje izvan ustaljenih diplomatskih kanala.

Ostaje da se vidi da li će ovaj neformalni sastanak donijeti promjene u američko-iranskim odnosima ili je riječ o izolovanom gestu.

Ilon Mask pregovarač

Bivši Bajdenov izaslanik za Iran, Robert Mali (Robert Malley), postao je predmet kritika republikanaca zbog navodnog pogrešnog postupanja s povjerljivim informacijama. Mali je smijenjen sa svoje funkcije, a FBI trenutno istražuje njegove aktivnosti kao američkog posrednika u pregovorima s Iranom.

U međuvremenu, susret Ilona Maska, jednog od najbogatijih ljudi u svijetu, s iranskim ambasadorom Amirom Saeidom Iravanijem, ukazuje na to da bi administracija Donalda Trampa mogla preoblikovati tradicionalnu američku diplomatiju. Ovaj događaj, koji je prošao gotovo nezapaženo, signalizuje da Trump, umjesto oslanjanja na profesionalne diplomate, možda favorizira direktne kontakte između nepolitičkih figura i stranih zvaničnika – pristup koji bi mogao redefinisati dinamiku odnosa SAD-a s prijateljima i neprijateljima.

Za razliku od takvog direktnog pristupa, Bajdenova administracija je tokom tenzija s Iranom 2024. godine vodila isključivo indirektne pregovore. Ti su pregovori uglavnom vođeni preko posrednika u Omanu, gdje su arapske diplomate prenosile poruke između dvije strane. Ali, ako Tramp nastavi koristiti nekonvencionalne kanale poput američkih građana, uloga ovih posrednika, uključujući zemlje poput Omana, Turske, Saudijske Arabije i UAE, mogla bi postati suvišna.

Trampov nekonvencionalni stil vođenja diplomatije nagovještava promjene koje bi mogle imati dalekosežne posljedice za globalnu geopolitiku. Pitanje ostaje – hoće li takav pristup osigurati bolje rezultate ili povećati neizvjesnost na međunarodnoj sceni?

Donald Tramp je tokom svog mandata često zaobilazio tradicionalne diplomatske kanale, oslanjajući se na neformalne savjetnike i članove porodice. Njegov zet, Džared Kušner (Jared Kushner), bio je centralna figura u oblikovanju politike na Bliskom istoku. Kušner je vodio pregovore o Abrahamovim sporazumima, kojima su UAE, Bahrein i Maroko normalizovali odnose s Izraelom. Takođe, osmislio je veći dio Trampovog izraelsko-palestinskog mirovnog plana poznatog kao Dogovor vijeka.

Odobravanje lidera Bliskog istoka

Trampov stil rukovođenja naišao je na odobravanje među liderima Bliskog istoka. Saudijski prijestolonasljednik Mohamed bin Salman (MBS) direktno je komunicirao s Kušnerom, izbjegavajući formalne diplomatske kanale, što je izazvalo negodovanje karijernih diplomata u Stejt Dipartmentu.

Nakon Trampovog odlaska s vlasti, bliskoistočne zemlje su nastavile održavati veze s njegovom porodicom. Saudijska Arabija, Katar i UAE investirale su milione dolara u Kušnerov investicioni fond Affinity Partners, što je izazvalo kontroverze u vezi s potencijalnim sukobom interesa.

Ovaj nekonvencionalni pristup, koji Tramp očito nastavlja praktikovati, pokazuje da američka vanjska politika pod njegovim vođstvom izlazi iz okvira klasične diplomatije, s fokusom na direktne kontakte i lične odnose umjesto na institucionalne procese.

Iranska strana poslala je jasan signal tokom sastanka između ambasadora Iravana i Ilona Maska. Prema Njujork Tajmsu, ambasador Irana je zatražio pomoć za ukidanje sankcija koje bi omogućile Maskovim kompanijama da posluju u Teheranu.

Ubrzo nakon toga, Donald Tramp je imenovao Maska za šefa novoformiranog, neformalnog Odsjeka za vladinu efikasnost (DOGE), čiji je cilj smanjiti birokratske prepreke. Ovo imenovanje dodatno je istaklo Maskovo sve veće prisustvo u Trampovom užem političkom krugu. Na dan izbora, Tramp je Maska i njegovog sina nazvao počasnim članovima porodice, javno pokazujući bliskost s milijarderom.

Prema Vol strit džurnalu (The Wall Street Journal), Mask je postao ključni savjetnik, utičući na proces odabira političkih kadrova i učestvujući u strateškim razgovorima sa stranim liderima. Među tim liderima navodno je i ruski predsjednik Vladimir Putin, čija je podrška ključna za Trampovo obećanje o okončanju rata u Ukrajini.

Detalji razgovora između Maska i iranskog ambasadora ostaju nejasni, ali Njujork Tajm sugeriše da bi Teheranova inicijativa mogla biti refleksija nesigurnosti oko povratka Trampove administracije. Ako Iran traži sastanke s neformalnim savjetnicima poput Maska, to može ukazivati na promjenu taktike usmjerenu na zaobilaženje tradicionalne američke birokratije.

Tokom svog prvog mandata, Donald Tramp je donio odluku koja je preokrenula kurs američke politike prema Iranu – povlačenje iz nuklearnog sporazuma iz 2015. godine, poznatog kao JCPOA (Zajednički sveobuhvatni plan akcije). Nakon izlaska iz sporazuma, Trumpova administracija pokrenula je kampanju “maksimalnog pritiska,” nametnuvši oštre sankcije Iranu. Ove mjere ciljale su iransku ekonomiju, naročito energetski sektor, uzrokujući značajan pad u izvozu nafte.

Sankcije još na snazi

Uprkos promjeni administracije, sankcije su ostale na snazi pod Bajdenovom administracijom. Međutim, analitičari navode da je sprovođenje sankcija značajno oslabilo. Podaci pokazuju da je između jula i septembra 2024. Iran izvozio 1,7 miliona barela nafte dnevno – što je trostruko više nego u istom periodu 2019. godine, kada je Trampova politika bila na vrhuncu.

Ovaj rast u izvozu nafte sugeriše da Bajdenova administracija nije striktno sprovodila sankcije, što bi moglo uticati na Trampovu buduću strategiju prema Iranu, ako se vrati na vlast. Tramp bi se mogao osloniti na ponovno uvođenje “maksimalnog pritiska,” s ciljem da ponovo destabilizuje iransku ekonomiju i smanji uticaj Islamske Republike na Bliskom istoku.

Ostaje pitanje hoće li Tramp ponoviti istu strategiju ili usvojiti novi pristup koji uključuje kombinaciju ekonomskih i diplomatskih mjera.

Tramp je tokom prvog mandata donio ključne odluke koje su oblikovale odnose SAD-a i Irana. Među njima se posebno izdvaja naređenje za atentat na Kasema Sulejmanija, zapovjednika iranske Revolucionarne garde, 2020. godine. Ovaj potez izazvao je globalne reakcije i dodatno zaoštrio odnose dviju država.

Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2024., situacija u regiji značajno se promijenila. Izrael je krenuo u intenzivne vojne operacije, ciljevi kojih su bili lideri Hamasa i Hezbolaha – ključne saveznike Irana u njegovoj strategiji “osovine otpora.” Iranska strategija, koja se oslanjala na milicije za odvraćanje od napada na vlastitu teritoriju, suočila se s ozbiljnim udarcima. Izrael je u oktobru navodno izveo napad na iransku teritoriju, uništivši djelove sistema protivvazdušne odbrane i fabrike raketa. Hezbolah nije adekvatno odgovorio, što ukazuje na slabljenje iranskog regionalnog utjecaja.

Ekonomska slabost Irana

Sankcije, uvedene tokom Trampovog mandata i zadržane pod Bajdenom, nastavljaju opterećivati iransku ekonomiju. Uprkos bogatim rezervama nafte i prirodnog gasa, Iran ne može iskoristiti svoj puni energetski potencijal. Posljedice su vidljive – sve češći nestanci struje, uključujući u Teheranu, ukazuju na ozbiljne infrastrukturne i ekonomske probleme.

Tramp je situaciju u Iranu nedavno opisao kao “opasnu,” tvrdeći da je Islamska Republika pod većim pritiskom nego ikada prije.

Vedran Drljević, Forbes BiH