Ko su ostali pritvoreni zbog tragedije na željezničkoj stanici i šta im tužilac stavlja na teret

Istog dana nakon što je Više javno tužilaštvo u Novom Sadu objavilo inicijale osoba koje su privedene zbog tragedije na željezničkoj stanici, mediji su odmah otkrili one najpoznatije.

Izvijestili su da je riječ o ministru građevinarstva Goranu Vesiću i njegovoj pomoćnici Aniti Dimoski. Takođe i o direktorki preduzeća Infrastruktura željeznice Srbije Jeleni Tanasković i bivšem direktoru te kompanije Nebojši Šurlanu.

Odmah je objavljeno i da je na spisku pritvorenih Ljiljana Milić Marković. Ona je glavni projektant rekonstrukcije pruge od Novog Sada do granice s Mađarskom. Takođe je otkriveno da su tu i Marina Gavrilović i Dejan Todorović iz kompanije Ežis. Riječ je o članici konzorcijuma zaduženog za nadzor nad izvedenim radovima.

Objelodanjeno je i da je među privedenima Slobodan Naumović iz Saobraćajnog instituta CIP. On je potpisao Projekat konstrukcije, rekonstrukcije i adaptacije zgrade željezničke stanice. Naknadno, objelodanjeno je i da je tu njegov kolega iz CIP-a Milan Jelkić.

Ko su ostali privedeni

Kako je Forbes Srbija juče objavio, iza inicijala Z.S.M. i D.J. stoje Zorica Slavković Marjanović i Dušan Janković. Oni su odgovorni izvođači radova ispred kompanije China Railway International Construction.

Uvidom u dokumentaciju, sada se može vidjeti i da je među uhapšenima M.S. Riječ je o Milanu Spremiću, vanrednom profesoru Građevinskog fakulteta u Beogradu. On je među privedenima u svojstvu člana Republičke revizione komisije koja je provjeravala projekte za rekonstrukciju željezničke stanice.

Posljednja osoba sa spiska je J.S.M. a riječ je o Jasni Stojiljković Milić iz kompanije Cestra. Ta firma uradila je tehničku kontrolu projekta za građevinsku dozvolu. Prihvatila je projekat arhitekture rekonstrukcije i adaptacije stanične zgrade koji je potpisala Branislava Lazović iz CIP-a. Kao i projekat konstrukcije, rekonstrukcije i adaptacije stanične zgrade čiji je autor privedeni Naumović.

Od privođenja jedini koji je napustio pritvor je ministar Vesić. Nebojša Šurlan je zbrinut u zdravstvenoj ustanovi dok su Jelena Tanasković i Anita Dimoski u kućnom pritvoru.

Za šta se terete najpoznatiji privedeni

Mediji su dosad objavili ono što se stavlja na teret Vesiću, Šurlanu, Tanasković i Dimoski.

Tanasković je inače prva na listi onih protiv kojih treba da se sprovede istraga. Tužilac smatra da je odgovorna što je kao službeno lice investitora (Infrastruktura željeznice Srbije) pustila u rad staničnu zgradu odnosno njen centralni dio iako nije bila izvršena prijava radova prije početka njihovog izvođenja. Takođe, tužilac je tereti da nije izvršen tehnički pregled zgrade radi utvrđivanja podobnosti objekta za upotrebu i za garantovanje bezbjednosti putnika, niti je pribavljena upotrebna dozvola.

Goran Vesić i Anita Dimoski se terete da nisu primijenili svoja ovlašćenja i nisu obavestili Republičku građevinsku inspekciju o radovima. Tako inspekcija nije mogla da sprovede nadzor i utvrdi da na objektu postoje nedostaci koji ugrožavaju bezbjednost. Takođe, da nije izvršen tehnički pregled i da nije izdata upotrebna dozvola.

Na kraju, Nebojša Šurlan se tereti da kao odgovorno lice Infrastrukture željeznice Srbije nije izdavao naloge za redovni i vanredni pregled stanične zgrade iako mu je to naložila Direkcija za željeznice. Propušteno je da se utvrdi da su zatege oštećene korozijom i da 40% žica u njima nije bilo u funkciji.

Četvoro prvoosumnjičenih (osim sada Vesića) se terete za djelo iz člana 288 Krivičnog zakonika – Teško djelo protiv opšte sigurnosti, a u vezi sa članom 278 – Izazivanje opšte opasnosti. Član 288 u stavu 2 koji im se stavlja na teret (smrt jednog ili više lica) propisuje maksimalnu kaznu do 12 godina. Član 278 stav 3 kaže da ako je opšta opasnost učinjena na mjestu gdje se okuplja veći broj ljudi, maksimalna kazna je osam godina.

S druge strane, ostali se terete za djelo takođe iz člana 288, ali u vezi člana 281 stav 1 – Nepropisno i nepravilno izvođenje građevinskih radova. Maksimalna kazna je pet godina.

Glavna projektantkinja na projektu rekonstrukcije pruge od Novog Sada do Mađarske radila je u nekoliko kompanija uključenih u ovaj posao. Među njima je i Cestra koja je radila tehničku kontrolu projekta za građevinsku dozvolu. Ali, i glavni izvođač – China Railway International Corporation (od sredine 2020. do početka 2023.).

Dio naredbe o sprovođenju istrage koji se odnosi na Ljiljanu Milić Marković je jedan od najkraćih. Njoj se stavlja na teret da nije ukazala na potrebu izrade elaborata o procjeni stanja konstrukcije „a uzimajući u obzir nedostatak arhivskog projekta, kao i starost objekta i njegove konstruktivne specifičnosti. Ona je svojim potpisom u avgustu 2021. ovjerila glavnu svesku Projekta za građevinsku dozvolu. Tužilac smatra da je time propustila da utvrdi da je došlo do korozije na spoju zatega i krovnih nosača.

Vanredni profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu Milan Spremić je odgovorno lice za projektovanje Republičke revizione komisije i vršioca tehničke kontrole Projekta konstrukcije, rekonstrukcije i adaptacije stanične zgrade koji je izradio Slobodan Naumović.

Tužilac smatra da je Spremić propustio da utvrdi da u idejnom projektu „nisu ocijenjeni obim i vrsta potrebnih prethodnih istraživanja koji će biti podloga za izradu projekta rekonstrukcije te da nisu utvrđena tehnička svojstva postojeće konstrukcije, kao i da nedostaje snimak stanja postojeće konstrukcije“.

To znači da se Spremiću zamjera da nije ukazao da je potrebno uraditi snimak stanja stanične zgrade kako bi se precizno znalo kakva je stabilnost cijelog objekta. Kako projektanti nisu imali originalni projekat stanične zgrade, snimak bi nadomjestio taj nedostatak, ali navodno nije napravljen.

Tužilac smatra i da nije provjerio da li se u projektu nalaze sve podloge i podaci i da li je projektom obezbijeđena ispunjenost osnovnih zahtjeva za predmetni objekat. To je trebalo da obezbijedi da objekat u cjelini i njegovi posebni djelovi budu pogodni za predviđenu upotrebu.

Tužilac još tvrdi da nije izdao nijednu mjeru niti je stavio primjedbe u cilju otklanjanja nedostataka. Već je sačinio izvještaj o izvršenoj stručnoj kontroli Naumovićevog projekta, koji nije sadržao nikakve mjere. On je potom dostavljen Infrastrukturi željeznice Srbije u cilju dalje realizacije projekta. Time je, smatra tužilac, propustio da utvrdi da je došlo do korozije na spoju zatege i krovnog nosača.

China Railway International Corporation angažovao je firmu Cestra za tehničku kontrolu projekta za građevinsku dozvolu.

Tužilac ocjenjuje da je Stojiljković Milić (suvlasnica polovine Cestre) propustila da utvrdi da Naumovićev projekat ne sadrži sve potrebne djelove. „I to da ne sadrži dio koji se odnosi na ocjenu stanja postojećeg objekta, kao i da nisu vršeni prethodni istražni radovi koji se odnose na stabilnost objekta, i da nedostaje snimak stanja postojeće konstrukcije“.

Ni ona, kao ni Spremić, smatra tužilac, nije provjerila da li su u projektu svi podaci, a kako bi se obezbijedilo da objekat bude stabilan i pogodan za predviđenu upotrebu.

Kao i kod Spremića, zamjera joj se da nije izdala nijednu mjeru niti je stavila primjedbe na otklanjanje ovih nedostataka već je prihvatila Naumovićev projekat. A sve sa konstatacijom da su „između ostalog, projektom za građevinsku dozvolu ispravno primijenjeni rezultati svih prethodnih i istražnih radova“. Potvrdila je da je obezbijeđena ispunjenost osnovnih zahtjeva za predmetni objekat.

Tužilac tvrdi da usljed tih propusta nije utvrđeno da je na konstrukciji stanice došlo do korozije na spoju zatege i krovnog nosača.

Za Marinu Gavrilović i Dejana Todorovića navodi se da su bili angažovani od nosioca posla stručnog nadzora, firme Project Biro Utiber.

Marina Gavrilović radila je u svojstvu nadzornog organa za arhitekturu, a Todorović kao nadzorni organ za infrastrukturne objekte. U naredbi za sprovođenje istrage navodi se da su sačinjavali nedjeljne i mjesečne izvještaje za Infrastrukturu željeznice, sa specifikacijom izvedenih radova.

„Pri čemu nisu vršili upise o stanju same nadstrešnice stanične zgrade, kao konstruktivnog elementa kada je vršeno skidanje prethodnih obloga i izrada novog sloja za pad, kao i oslanjanja novih obloga od kaljenog stakla sa alumunijumskom podkonstrukcijom“, navodi se u dokumentu.

Posebno se spočitava Marini Gavrilović da nije sprovela nadzor i utvrdila da nije uklonjen sloj armiranog betona. A dodat je novi sloj za pad i hidroizolacija što je „povećalo opterećenje ove konstrukcije“.

Oboma se stavlja na teret da nisu unijeli u izvještaje da se, prilikom bojenja testerastog krova, mjesta oko zatega krpe malterom. Niti su obišli i pregledali objekat radi uočavanja da li postoje nedostaci u dijelu konstrukcije i potreba za detaljnijim pregledom i daljim intervencijama.

Tužilac smatra da su tako propustili da izvrše stručni nadzor odnosno kontrolu i provjeru kvaliteta izvedenih radova. „Usljed čega nisu ni obavestili investitora i izvođača radova, iako su prilikom krpljenja veze zatega malterom nedostaci u dijelu konstrukcije bili uočljivi, a radi preduzimanja mjera, kao i o posljedicama koje mogu nastupiti ako te mjere ne budu preduzete“.

Slobodan Naumović izradio je, između ostalih, i projekat konstrukcije, rekonstrukcije i adaptacije stanične zgrade u Novom Sadu. Prema dosad objavljenim informacijama, u tom projektu nalazi se statički proračun za staklenu fasadu zgrade, kao i za konstrukciju galerije koja je dodatno izgrađena unutar zgrade stanice, ali ne i za zatege i nadstrešnicu.

Tužilac mu stavlja na teret da pri izradi tog projekta prethodno „nije ocijenio primjerenost objekta stanične zgrade za rekonstrukciju, kao ni obim ni vrstu potrebnih prethodnih istraživanja koja bi bila podloga za izradu projekta rekonstrukcije“.

Smatra i da nije utvrdio tehnička svojstva postojeće konstrukcije. Niti je tehnička dokumentacija sadržala prikaz stanja. To je trebalo da bude utvrđeno na osnovu arhivskog projekta ili snimka postojećeg stanja.

I njemu tužilac zamjera da nije pregledao objekat na način kojim bi se uočio nedostatak u dijelu konstrukcije i potreba za detaljnijim pregledom i nužnim intervencijama.

Možda i glavno, „nije razmatrao nadstrešnicu stanične zgrade kao sastavni dio konstrukcije, kao ni ostale elemente postojeće konstrukcije stanične zgrade bez obzira na oslanjanje kaljenog stakla i aluminijumske podkonstrukcije na nadstrešnicu, iako je na ovaj način dodatno opterećena u mjeri većoj od projektovane“. Tužilac smatra da je te propuste ponovio kod izrade projekta za građevinsku dozvolu „gdje je razmatrao jedino novu fasadu i novu galeriju dok nije unio bilo kakve navode u pogledu nadstrešnice“, kao i kod izrade projekta za izvođenje. Zato je i on, kaže tužilac, propustio da utvrdi probleme u spoju zatega i krovnog nosača.

S druge strane, Jelkić je bio glavni projektant za izradu Idejnog projekta. Takođe mu se stavlja na teret da nije ukazao na potrebu izrade elaborata o procjeni stanja konstrukcije imajući u vidu nedostatak arhivskog projekta, kao i starost zgrade. Uprkos tome, stavio je potpis na idejni projekat.

Kako je Forbes Srbija pisao, dvojcu iz CRIC-a se stavlja na teret da nisu upozorili IŽS da postoje nedostaci u tehničkoj dokumentaciji. Odnosno, kao i kod drugih lica, da nema ocjene obima potrebnih prethodnih istraživanja koja bi bila podloga za izradu projekta rekonstrukcije i da nema snimka stanja postojeće konstrukcije.

Tužilac ih tereti i da nisu adekvatno vodili građevinski dnevnik odnosno da nisu unosili sve radove. Niti su unosili podatke o stanju nadstrešnice i radovima na istoj, zategama i stanju veze s krovom. Istraga će pokazati da li su propustili da obiđu i pregledaju staničnu zgradu kako bi utvrdili nedostatke u dijelu konstrukcije i potrebu za intervencijama.

Ko (ni)je u pritvoru

Ono što se može vidjeti jeste da su Slobodan Naumović, Milan Jelkić i Zorica Slavković Marjanović veterani u ovom poslu. Naumović i Slavković Marjanović imaju 69 godina dok je Jelkić godinu mlađi. Prema informacijama Forbes Srbija, Jelkić je već pet godina u penziji.

Takođe, javnost je informisana da je zdravlje bilo ugroženo Goranu Vesiću i Nebojši Šurlanu. S druge strane, prema našim saznanjima, i Marina Gavrilović naročito teško je podnijela privođenje.

Međutim, ono što je još bitnije jeste ko se nalazi u pritvoru i da li je riječ o konačnom spisku. Ono što je odmah uočljivo jeste da je najviše ljudi koji su nadzirali realizaciju projekta. Kada je riječ o izvođačima tu su samo dvije osobe kao predstavnici CRIC-a. Nema nijednog podizvođača koji su bili uključeni u izvođenje radova što se vidi i iz Đajićevih izvještaja.

Takođe, uprkos onome što je naveo tužilac o naredbi o istrazi, ostaje nejasno zašto su u pritvoru Zorica Slavković Marjanović i Marina Gavrilović jer je riječ o osobama koje su bile zadužene za arhitekturu, a ne za građevinski dio posla gdje je, sudeći po ocjeni tužioca, i nastao problem.

Marinu Gavrilović u svojim izvještajima pominje i inženjer Zoran Đajić. On navodi da je reagovala u slučaju loše urađenih radova, ali nije jasno o kojim se tačno primjedbama radi.

Drugo veliko pitanje jeste da li su istragom obuhvaćeni svi koji su mogli da ukažu na nedostatke u dokumentaciji. Kao i da je u nedostatku arhivskog projekta morao da bude urađen snimak postojećeg stanja.

Ivan Radak, urednik Forbesa Srbija