Kina ima još jedno rješenje za smanjenje broja stanovnika: robote

Kineska stopa nataliteta pala je na istorijski minimum, produbljujući strahovanja od velikog ekonomskog šoka u decenijama koje dolaze, kako se ogromna radna snaga zemlje smanjuje, a broj penzionera koji primaju penzije raste.

Niz mjera kineskih vlasti da podstaknu rađanje, od novčanih davanja i poreskih olakšica do novih pravila koja olakšavaju sklapanje braka, za sada nije uspio da zaustavi negativni trend, pokazuju podaci objavljeni prošlog mjeseca.

Ali zemlja razmatra i drugo potencijalno rješenje: robote i automatizaciju, piše CNN.

Kineski lider Si Đinping (Xi Jinping) već godinama predvodi napore da se proizvodni sektor zemlje modernizuje i automatizuje, kao dio cilja Pekinga da Kinu pretvori u samodovoljnu visokotehnološku silu.

Sada se taj zamah poklapa sa žurbom Pekinga da odgovori na promjene u strukturi stanovništva, koje, ako se ne adresiraju, prijete da polome penzioni sistem, povećaju porodične troškove zdravstvene zaštite i sruše produktivnost, uz istovremeni pad povjerenja u javne institucije i ekonomski učinak.

„Ako (Kina) nastavi potpuno isto kao posljednjih 20 ili 30 godina, onda je čeka ogromna kriza, zbog nesklada između njihovog populacionog sistema i ekonomskog sistema – ali zašto bi to radili?“ rekao je Stjuart Gitel-Basten (Stuart Gietel-Basten), ekspert za demografiju sa Univerziteta nauke i tehnologije u Hong Kongu.

Ako se sve dobro isplanira, kažu stručnjaci, kineski prodor u automatizaciju i vještačku inteligenciju, uz druga prilagođavanja, mogao bi u velikoj mjeri da spriječi da ekonomski rast „padne s demografske litice“, makar u narednim decenijama.

Međutim, upravljanje visokotehnološkom tranzicijom, koja bi kratkoročno ljudima oduzimala poslove, a dugoročno mijenjala samu prirodu rada, ogroman je izazov za vlade širom svijeta. A posebno u zemlji od 1,4 milijarde ljudi koja je decenije rasta gradila na širokoj radnoj snazi.

Ulog je naročito visok za vladajuću Komunističku partiju, koja svoju legitimnost veže za ekonomsku stabilnost i želi da Kina u narednoj deceniji postane „srednje razvijena država“.

Kako se Peking bude pripremao sada, kažu stručnjaci, imaće dugoročne posljedice po globalnu ekonomiju i generacije koje dolaze – i to nije samo pitanje pokušaja da se zaustavi pad nataliteta.

„Ako Kina može da ostvari trajne dobitke u produktivnosti rada kroz robote, digitalizaciju i vještačku inteligenciju, onda može da održi, ili poveća, industrijsku proizvodnju sa manje radnika u fabrikama“, rekao je Guođun He (Guojun He), profesor ekonomije na Univerzitetu u Hong Kongu.

To znači da „automatizacija može značajno ublažiti, ali ne i potpuno neutralisati, ekonomski uticaj smanjenja radne snage, posebno u industrijskoj proizvodnji“. Ali ti uticaji biće različiti po granama i zahtijevaće „kombinaciju politika“, od obrazovanja do socijalne sigurnosti, da bi sve „leglo“ kako treba, dodao je.

Robotska revolucija

Kina je već ubjedljivo najveće svjetsko tržište industrijskih robota i dom je više od polovine svih robota instaliranih u svijetu tokom 2024, prema Međunarodnoj federaciji za robotiku.

Širom zemlje, robotske ruke rade usklađeno – vare, farbaju i sklapaju robu u visoko automatizovanim linijama, pa čak i u takozvanim „mračnim“ fabrikama, gdje nema potrebe da se troši struja na osvjetljenje za ljudske oči.

Visok nivo automatizacije omogućava kineskim fabrikama da proizvode najsavremenija električna vozila i solarne panele u velikim količinama i po niskim cijenama, što doprinosi rastu njihovog trgovinskog suficita sa ostatkom svijeta.

Peking se snažno kladi i na humanoidne robote: više od 140 kompanija u Kini sada ih razvija, u oblasti koja obiluje državnim subvencijama.

Za sada su humanoidi najvidljiviji kao eksponati kineskih tehnoloških ambicija, plešu u formaciji u televizijskim specijalima i „odmjeravaju snage“ u promotivnim boks mečevima.

Ali neki su već testirani na montažnim linijama, u logističkim centrima i naučnim laboratorijama. Njihovi kreatori kažu da su i dalje daleko od pune spremnosti, ali da se približavaju nivou ljudske produktivnosti u poslovima poput rukovanja, sortiranja i kontrole kvaliteta.

Sve to dio je „odozgo“ vođenog plana da Kina zadrži konkurentsku prednost u novoj eri visoke tehnologije i rastućih troškova rada, zacrtanog u vladinom programu „Made in China 2025“, objavljenom 2015, iste godine kada je Peking odlučio da ukine kontroverzni, višedecenijski režim „jednog djeteta“.

Iako nadolazeća demografska kriza možda nije bila glavni motiv industrijske politike, glasovi unutar Kine automatizaciju, robotiku i vještačku inteligenciju sve češće vide kao alate koji mogu ublažiti njene posljedice.

„Pošto demografski brojevi počinju da idu protiv Kine, ova ideja automatizacije, a sada i vještačke inteligencije… postala je dio narativa: ‘Imaćemo rast produktivnosti i zato (pad broja stanovnika) neće biti važan“, rekao je Bert Hofmen (Bert Hofman), profesor na Istočnoazijskom institutu Nacionalnog univerziteta Singapura i bivši direktor Svjetske banke za Kinu.

Starenje stanovništva

Ta zvanična vizija uključuje robote ne samo kao fabričke radnike, već i kao njegovatelje za rastuću populaciju starijih od 60 godina, koji sada čine 23 odsto stanovništva, a mogli bi činiti više od polovine do 2100, prema projekcijama Ujedinjenih nacija.

Hitna potreba da se prošire sistemi njege za starije dodatno je pojačana nasljeđem politike „jednog djeteta“, koja je stvorila generaciju jedinaca koji će brinuti o roditeljima bez braće i sestara s kojima bi podijelili teret.

Nedavne vladine smjernice pozvale su na unapređenje humanoidnih robota i AI tehnologija radi poboljšanja brige o starijima, kao i razvoj interfejsa mozak–računar, egzoskeletnih robota i „mišićnih odijela“ koji bi pomagali starijim građanima čije fizičke sposobnosti slabe.

Državni mediji redovno ističu ambiciju da se uvedu humanoidni roboti koji bi starijim osobama pružali cjelodnevnu njegu, možda i kao pokušaj da se javnost učini otvorenijom za tu ideju.

Još jedna briga je državni penzioni sistem, na koji se mnogi stariji Kinezi oslanjaju, a prognoze sugerišu da bi mogao ući u deficit kako stanovništvo stari, ukoliko se ne sprovedu dodatne reforme.

I ovdje bi „trka između tehnološkog napretka i starenja stanovništva“ mogla imati uticaja, prema Tijanzengu Sjuu (Tianzeng Xu), analitičaru za Kinu u Economist Intelligence Unit-u.

Ako tehnološki napredak značajno poveća produktivnost rada, u teoriji bi svaki radnik mogao više doprinositi sistemu čak i kada ima više penzionera koje treba izdržavati, rekao je Sju.

„Ako prva strana nadmaši drugu određenim marginama, povećanje produktivnosti rada i dalje može održati naš penzioni sistem na površini.“

Zamke u trci produktivnosti

Ipak, neizvjesno je kako će se sve to tačno odigrati, ne samo za opterećeni penzioni sistem, već i za ekonomiju u cjelini, posebno u drugoj polovini vijeka kada demografski pad postane znatno dublji.

„U ovoj trci između pada broja stanovnika i rasta produktivnosti, Kina ostaje znatno ispred sve do 2070-ih, kada će pad radne snage biti brži od rasta produktivnosti“, rekao je Hofmen, pozivajući se na projekcije zasnovane na dugoročnim scenarijima OECD-a.

Ipak, dodao je, teško je reći kako će fundamentalno nove tehnologije promijeniti rad – i „produktivnost bi nas mogla iznenaditi“.

Druga strana medalje je kako će visokotehnološka tranzicija uticati na radnu snagu: činjenica da zemlja postaje produktivnija ne znači nužno da će više ljudi imati posao; može značiti da manje ljudi radi više.

Kina se već suočava s dvostrukim problemom – manjkom radnika u nekim sektorima i nezaposlenošću u drugim. Čak i ako tehnološki podignuta produktivnost može vremenom stabilizovati ekonomiju, ona bi prvo mogla produbiti ekonomski bol.

Procjene o tome koliko bi radnika AI i roboti mogli potisnuti u Kini variraju, ali domaći stručnjaci procjenjuju da bi ova tehnologija mogla uticati na oko 70 odsto kineske prerađivačke industrije. Prošlog mjeseca, zvaničnici su rekli da će uvesti set mjera kako bi se ublažio uticaj brze primjene tehnologije na radna mjesta.

„Pitanje tajminga je veoma važno, dugoročno, automatizacija je dio rješenja za manju radnu snagu. Kratkoročno do srednjoročno, ako se ne upravlja dobro, postoji rizik da se istisnu radnici koji još nemaju jasne alternativne mogućnosti, što povećava društvene i političke pritiske“, rekao je He u Hong Kongu.

Upravljanje time zahtijeva „ozbiljna ulaganja u prekvalifikaciju i usavršavanje“, kako bi obični radnici i tehničari prešli sa ponavljajućih manuelnih poslova na rad sa automatizovanim sistemima ili na usluge veće vrijednosti, rekao je.

Takođe će biti potrebne snažnije politike socijalne sigurnosti kako bi se radnici podržali dok mijenjaju posao, mjesto, sektor ili se suočavaju s nezaposlenošću, dodao je He.

U cjelini, stručnjaci naglašavaju da je automatizacija samo jedan dio paketa mjera – pored pronatalitetnih politika – koje Peking može preduzeti kako bi ublažio ekonomski i društveni uticaj sve dubljih demografskih promjena, navodi CNN.

Uz ulaganje u obrazovanje da bi radnici stekli bolje vještine, tu spadaju i nastavak reforme penzionog sistema (u kojem je starosna granica za odlazak u penziju prvi put podignuta 2024) i napori da se ljudi duže zadrže u formalnom radu, prema riječima Filipa O’Kifa (Philip O’Keefe), profesora u Centru za istraživanje starenja stanovništva pri australijskom Univerzitetu Novi Južni Vels.

„Iako će veoma niska stopa nataliteta nesumnjivo imati velike posljedice po društvo, pad ukupnog broja stanovnika i stanovništva radnog uzrasta dešavaće se postepeno, uz dovoljno vremena za prilagođavanje“, rekao je.